KAKO DALJE...BEZ ŠIMLEŠE...?

Ma kakva Irma, Nancy, Sandy, Katrina ili kako se već zovu svi ti uragani koji haraju Zemljom, kakvi potresi i cunamiji...ratovi i poplave...sve je to ništa prema vijesti od koje još uvijek nemrem k sebi doć'...Čujem, kao...ove ili sljedeće subote će neki planet xy odrapit' po nama, ma neka, nije mi žao, ako je istina da ON ODLAZI... Ništa više nema značaja ni važnosti AKO JE TO ISTINA...AKO ON IDE IZ HRVATSKE... Čaše lomim, ruke mi krvave (znate tu pjesmu?), ma dođe mi brale da se nacugam, porazbijam sve oko sebe, da se ne trijeznim do sudnjeg dana, dođe mi...svašta mi dođe... „Ma ljudi, je li to moguće!?“ (rek'o bi Mladen Delić – pokoj mu duši)...Pa zaustavite ga pobogu...NE DAJTE DA ODE! Tiskajte mu one knjižuljke koje piše u pet, šest...deset...stotinu puta većim nakladama ako treba...na državni proračun ga bacite, nađite lovu...na EU fondove ga prikačite, klikajte i lajkajte njegove stranice, hvalite ga, sve mu naj, naj govorite, molite, kumite...SAMO NE DAJTE DA ODE! Zatvaraj granice...ako nije kasno...Šalji tjeralicu, radi što znaš Božinoviću...samo ga ne puštaj! Taman smo svikli na doktora za emotivni i ljubavni život, opustili se, kad god nam na sentimentalnom planu zapne, eto ti njegovog priručnika s uputstvima...i opet sve klapa k'o da nikad nikakvih problema bilo nije...još bude bolje nego prije...k'o u reklami s onim madracem... I ne pričam napamet. Baš neki dan, zapne mi nešto sa ženom, ona zabrijala 'oće ovo, ja neću to nego ono...povuci-potegni, ne popušta ona, ne popuštam ja...počeli se susjedi ispod prozora okupljat' kol'ko se svađamo, samo što se za guše nismo dograbili...Pale i psovke, đava odnia šalu...šta ću kud' ću... I nosali se mi tako (ljetni dan do podne – kako pjesma junačka narodna kaže)...i onda meni konačno sine...sjednem za laptop, miš u ruke, kliknem dva tri puta, otvorim savjete našega dr, mr, pr Brune Šimleše...i k'o da me sunce jarko ogrijalo...neka me čudna svjetlost učas obasjala iz ekrana... konda sam kod Sai Babe stig'o...il' u Džennet up'o...i ljudi moji, braćo draga i mila...čujem i neki umilni glasić kako mi pjevuši, šapće nježnosti... tepa, konda bisere sipa po meni...ma čak mi nešto uho liže i gricka...reklo bi se...al' onako nježno, seksi...lagano...fino... I trgnem se, 'oću se okrenit'...ne merem, a što mislite – zašto ne merem?...Pa zato što mi se žena već okačila oko vrata...i ona (vražić jedan vražji...), ona mi gricka i liže uho...gledam je ispod oka...kad je prije negliže nabacila (pitam se)...vuče me prema spavaćoj sobi...dalje se ne sjećam...tako me strefilo... Uuuuh..., hvala Bruno do neba, što drugo reć', da te nije bilo propade brak...Bruno, spasitelju moj! Idole moj, srećo moja...riječi nemam, a grlo se steže... I zareknem se ja poslije toga da ću sve one tvoje knjižuljke pročitat' jedno popodne (za par sati kad budne kiša padala i ne mere se u njivu), ako treba i napamet naučit', nije problem...al' 'oćeš šipak... nestalo u knjižnicama, vele „ni za lijeka“, čim stigne razgrabi se, čekaju ljudi u redovima, ne pitaju pošto je, samo kupuju...oni koji su čitali prepričavaju...al' neće pozajmit' za čitat', čuvaju knjižuljke by Bruno Šimleša k'o relikvije...pravo imaju i ja bi' tako da se kojega Tvoga knjižuljka dočepam. I nikom dao ne bi...nema para. 'Bem ti te 'Rvatine, oćeraše nam specijalistu opće prakse za emotivno-ljubavno-bračno-izvanbračno-seksualno-duhovni život...Poslije Hulštofera i njegovog nestanka, ovo mi je najteži momenat u mojoj emotivnoj karijeri. Nekako sam njega (Acu Hulštofera) prebolio, onda me pogodilo ono sa Severinom (prvi put kad se za Milana udala), pa drugi put (kad je to ponovila s Kebom)...ma nije meni što se udala, vrijeme joj je, nego ode u Beograd!...pa ode za njom i Ava Karabatić...isto u Beograd...i sad ovo s dr, mr, pr Brunom...to je previše...odoh i ja, al' ne u Beograd, nego proguglat'... Čuo sam da negdje u Švici ima ona klinika gdje platiš pa te uspavaju... zauvijek...k'o psa... 'Bem ti život bez Šimleše... I posljednje riječi ima da mi budu: „Šta će mi život bez tebe Bruno...“ (by Silvana Armenulić – sjećate se?)...a oko mene Dragačevski trubači sa Goranom Bregovićem i Emirom Kusturicom (Nemanjom) kao gostima...pa kol'ko košta nek' košta...nek' se zna da Šimlešin fan odlazi...i ako bude Emir (Nemanja) htio povesti Johnny Deppa...kad već Šimleše neće tamo bit...mog idola...Šimleše...Brune Šimleše...(kako otmjeno zvuči, a?)...ima on s tim imenom i prezimenom karijeru da napravi bilo gdje...to je čista egzotika...aha...nema zemlje na svijetu u kojoj ne žive ljudi s problemima u emotivnom i ljubavnom životu...a on je u tomu ono što je Einstein bio u fizici...i još bolji...Bruno...ljubavi moja!   Zlatko Pinter