Kako je Mladen Bajić “prodao” Veljka Marića

Premda je hrvatski branitelj Veljko Marić u srpskom zatvoru već pet godina, hrvatska politika tek sada u predizbornoj godini sjetila se da postoji. Skupljaju se na njegovom imenu jeftini politički poeni, a ovih dana u priču se uključila i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić na druženju sa srpskim kolegom Ivicom Dačićem. No, oni koji Marića u tih pet godina nisu zaboravili njegovi su prijatelji i branitelji, koji godinama upozoravaju na njegovu agoniju. Ipak, ono što je javnost smetnula s uma, a na što je u razgovoru za Braniteljski portal podsjetio pravnik i bivši saborski zastupnik jest sporazum kojega je 13. listopada 2006. godine potpisao bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić sa srpskim kolegom Vladimirom Vukičevićem. Ovaj dvojac potpisao je Sporazum o suradnji u progonu počinitelja ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti. U to vrijeme sporazumu se protivio tek Kovačević, a zašto je to činio jasno je i danas kada se pogleda u kakvom se stanju nalazi Marić. “Napadao sam taj sporazum jer smo pod točkom 1. Sporazuma priznali Srbiji pravo za procesuiranje ratnih zločina na području Republike Hrvatske, a Srbija nama nije dala pravo na procesuiranje ratnih zločina na njihovom području vezano za logore. Svi danas progovaraju o tome, a zaboravljaju kakvu smo grešku tada počinili”, napominje naš sugovornik. Drugim riječima, očito je da je Hrvatska svoje državljane bez postavljanja uvjeta predala u ruke srpskoga pravosuđa. Svojevrsna je to prodaja pa čak i izdaja vlastitoga naroda, na koju smo na žalost pristali, a koju smo zaboravili. Velika nezgoda jest i to što Mladen Bajić u to doba nije mario za srpske ratne zločine, ali niti za logore. Da je tome tako svjedoči i sporazum koji je u posjedu našega portala. Inače, i u to doba dok je Sporazum potpisivan u hrvatskoj javnosti prošao je nezapaženo. Pisalo se tek šturo kako je potpisan Sporazum o suradnji Republičkog javnog tužiteljstva i Tužiteljstva za ratne zločine Republike Srbije i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Uz Vukčevića koji je tada bio tužitelj za ratne zločine Srbije, te hrvatskog glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, isti je potpisao v.d. republičkog tužiteljstva Srbije Slobodan Janković. “Ovim sporazumom će biti srušene granice između država kad je riječ o progonu počinitelja teških kaznenih djela, ne samo ratnih zločina”, tvrdio je u to doba Bajić precizirajući da Sporazum omogućuje izravnu suradnju nadležnih hrvatskih i srpskih tužitelja na svim razinama, čime će – pogotovo predkazneni – postupci biti znatno ubrzani. U te će postupke biti uključeno manje osoba čime će biti znatno smanjena i mogućnost “curenja podataka, isticao je glavni državni odvjetnik. Hrvatska je inače istovjetan sporazum potpisala i sa Bosnom i Hercegovinom. “Bez obzira na granice, pravda će biti brža i učinkovitija, a počinitelji kaznenih djela neće moći izbjeći kazneni progon ma gdje se skrivali” kazao je hrvatski državni odvjetnik Mladen Bajić. Danas, godinama nakon toga jasno je kako je pravda zube naoštrila isključivo na hrvatskim državljanima i hrvatskim braniteljima. Za to vrijeme Vukovarom nesmetano hodaju silovatelji i zločinci, čije se aktivnosti ne dovode u pitanje. Ali jednako tako za to vrijeme aktualna vlast koja se hvatajući glasove bori za Marića, gura bivšeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića za suca Ustavnog suda. I zapitati se na koncu tek treba jesu li se hrvatski branitelji za takvu državu borili?