Kako je nastao mit o 20.101 ubijenom djetetu u Jasenovačkom logoru

Koliko je pronađeno dječjih žrtava u poslijeratnim iskapanjima? Feljton razotkriva kako je u kontekstu namjerno stvorenoga poslijeratnoga historiografskoga kaosa, pragmatičnih političkih ciljeva komunističkih vlasti, problematičnih povijesnih vrela, mnoštva krivotvorina, upitnoga metodološkoga pristupa u knjizi »Poimenični popis žrtava KCL Jasenovac 1941-1945.« stvaran mit o više od 20 tisuća ubijene djece do 14 godina u kompleksu logora Jasenovac. »S obzirom na materijal, predmete, tekstil i njegovu boju i obuću, možemo zaključiti da se radilo o ljudima koji su se nekamo zaputili na dulje vrijeme, odnosno izbjeglicama. Za pretpostaviti je da bi dotična grobnica mogla biti poratna grobnica hrvatskih izbjeglica koji su se vraćali s Bleiburga i koji su skrenuti s nekih od Križnih puteva. Po svoj prilici likvidirani su u blisko vrijeme, ubijani su najviše tupim predmetima i u serijama.« Nakon kronološkoga prikaza iz kojega se može iščitati uporno dugogodišnje nastojanje jugoslavenskih državnih vlasti, posebice nekadašnje Komisije za istraživanje zločina okupatora i njegovih pomagača te SUBNOR-a, da materijalnim dokazima potkrijepi lansirane brojke o žrtvama jasenovačkoga logora, od nekoliko stotina tisuća do sedam stotina tisuća i više, treba javnosti odgovoriti na temeljno pitanje: koliko su ta nastojanja bila uspješna, tj. do kojih su rezultata došli istraživači? U tom kontekstu također treba odgovoriti i na pitanje: koliko je pronađeno dječjih žrtava u svim poslijeratnim iskapanjima od 1946. do 1986. od njih 20 101 do 14 godina, prema poimeničnom popisu žrtava JUSP-a Jasenovac? Točno zbrajanje svih ekshumiranih žrtava tijekom gotovo polustoljetnih iskapanja prelazi okvire ove nizanke, no svakako također zaslužuje ozbiljnu znanstvenu studiju, tj. utvrđivanje točnoga broja svih pronađenih i iskopanih ostataka žrtava jer se rezultati povjesničara razlikuju. Jedno je neupitno – zajednički rezultati svih poslijeratnih iskapanja daleko su ispod svih službenih procjena i očekivanja jugoslavenskih vlasti i »znanstvenika«, ali istodobno i stravični unatoč oko sedam stotina puta manjem stvarnom utvrđenom broju od višegodišnjega službenoga broja od 700 tisuća i više jasenovačkih žrtava! Naime, da je i sedam, sedamdeset, sedam stotina, sedam tisuća ili više žrtva stradalo u jasenovačkome logoru, bilo da su bile ubijene ili umrle od brojnih zaraznih bolesti, neishranjenosti, iscrpljenosti, nesretnim slučajem ili naravnom smrću, riječ je o »do neba vapijućem grijehu«, kako je to 19. veljače 1943. uzviknuo zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Tomislav Vuković Cijeli članak možete pročitati u on-line izdanju Glasa Koncila, kao i u novome broju tiskanog izdanja, dostupnog u župama diljem Hrvatske i BiH.