Kako u miru povratiti ono što je izgubljeno u ratu?!

Vrijeme u kojem živimo i u državi u kojoj živimo, po ustavnim načelima trebali bi vladati demokracija. No i ona ima svoje granice. Manje više ovih dana puno toga je rečeno, ali neke stvari ili priče ne možemo staviti pod demokraciju, jer ruše se temelji stvaranja ove Države. I kome to nije jasno, onima koji bi najviše o tome trebali voditi brigu.   

U tu sferu spada i sloboda govora, ali imamo i govor mržnje. Granica između jednog i drugog je vrlo tanka. USTAV ili druga forma u mnogim zemljama je ono po ćemu se ne smije gaziti, određuje prava i slobodu. Kod nas baš nije tako, tko god se sjeti gazi po ustavnim pravima, bolje rečeno iskorištavaju ga jer znaju da se nikome ništa neće dogoditi jer eto kod nas vlada demokracija. Samo jesmo li mi tj. oni tu demokraciju shvatili ozbiljno ili doslovno u smisli riječi.

I tko tu prednjači iskorištavanjem tzv. slobode govora? Oni koji bi jako dobro trebali voditi brigu o nećem drugom, a ne stalno proturati u svojim govorima veličanje velikosrpske ideologije. U svojim govorima, manje više iskorištavanjem te slobode govora naravno da prednjači Milorad Pupovac. Pa ako pratimo njegove govore u Saboru ili javnim  istupima, nisam primjetio da je ikad spomenuo da se kaje i žali što su njegovi sunarodnjaci učinili za vrijeme Domovinskog rata, bili iz Hrvatske ili s onu strane granice. Ne govori on sažaljenju nad žrtvama koje je počinila zvijezda petokraka ili četnička kokarda, ali obavezno će iskoristiti priliku da spomene VRO „Oluja“ kao etničko čišćenje pripadnika srpske nacionalnosti. Puno on toga zaboravlja, pa i grob dr. Ivana Šretera, ali i naše institucije zaboravljaju ga pozvati na provođenje istrage jer je upoznat s počinjenjem kaznenog djela počinjenog na štetu jednog zarobljenog civila. Zaboravlja on i Bačku Palanku i umjesto da se vladajuća večina, e tu je problem, zabrine gdje jedan dužnosnik za vrijeme proslave VRO „Oluja“ i na koji način, a moram teškog srca napisati, predstavlja državu Hrvatsku, Nije bio u tom svojstvu tamo već iz drugih pobuda. Ali ne zaboravlja spomenuti NDH-a i ovu novu modernu Hrvatsku. To je njemu svejedno ustaška država.  Sankcije? Nema! Zašto? Eto kad smo takvi .....

I dok nema Pupija, pojavi se vukovarski dogradonačelnik Srđan Milaković i opet „Oluja“ etničko čišćenje Srba. Još je mlad, pa zaboravlja egzodus Vukovara, tko je počinio masivne i neopisive zločine u Vukovaru. Zaboravlja ono što nije poubijano (djeca, civili, starci, nemoćni, ranjeni) u Vukovaru, protjerano je iz grada, ne radi li se tu o etničkom čišćenju Hrvata i drugih ljudi, koji nisu bili dio zločinačke mašinerije koja je grad sravnila sa zemljom. I zaboravlja on na one koji još nemaju grobove, a majke i ostala rodbina punih 27 godina suze liju jer nemaju gdje zapaliti svijeću. Pa pitam druga Srđana, jesu li ispaljene granate, mine, streljivo, sve što je rušilo Vukovar i ubijalo, je li na njima pisalo ime i prezime koga ubiti? Nema selektivnog, nema prekomjernog, svaka granata je suvišna, ali od njih ginuli su svi. Hrvati, Srbi, Mađari ....sve što se zateklo u okruženju Vukovara. Dosta prostora za Milakovića.

Što je sloboda govora ili dozvoljeni govor? Možemo govoriti ili pisati o svemu i svaćemu, ali dok je u pitanju napada na temelje države, a to je Domovinski rat nisu li neki ipak zaslužili drugačiji tretman. Zabrinjava činjenica da to opravdava premijer Države. To je sloboda govora kada se govori o tzv. etničkom čišćenju za vrijeme VRO „Oluja“. Izmišljotina jer postojao je plan evakuacije, a Slobodan Milošević je barem četiri puta pozivan da se SAO „Krajina“ riješi mirnom reintegracijom. Možemo li dozvoliti da netko suprotno ustavnim odredbama govori tako o našoj Domovini još svježe natopljenom krvlju od onih koji su napali i okupirali trećini Hrvatske, počinili razne ratne zločine, masakre, protjerivali hrvatski narod. A zgob održavanja večine u Saboru, opravdavamo to slobodom govora u što baš nisam siguran.

Za vrijeme Domovinskog rata, bili su pripadnici HOS-a, koji su od prvog dana stali u obranu Domovine. Imali su svoj naziv, svoje obiležje i svoj pozdrav. „Za Dom spremni“. Taj poklič preuzimali su i drugi dragovoljci Domovinskog rata, jer to je starovjekovni pozdrav Hrvata. Godinama borbe za taj poklič, eto ti vraga, kažu fašistički i ustaški pozdrav. Koristili su i oni, ali u Domovinskom ratu nisam vidio ustaše za razliku od četnika. Gdje je sada sloboda govora, a pripadnici HOS-a su uvršteni kao legitimna postrojba u ZOPHBDR, znači time i temelj stvaranja ove države.  Tu sada vrijede druga pravila.

Bila je zabranjena i Vila Velebita, Ustani bane, sada „Za Dom spremni“ i što se događalo? Dok je nešto zabranjeno onda ima svoju važnost. Teško je više ovih dana čuti Vilu ili Bana, pjevaju se druge pjesme, a i Geni kameni su meta onih ili nas koji ne shvaćamo recimo Mirjanu Hrga.

Tolerancija ili sloboda govora, uvijek, ali tu postoje određena pravila igre. Ne dirajte nam u SVETINJU u Domovinski rat. A tko zadire u Ustav i koristi govor mržnje ZNA SE treba odgovarati bez obzira na broj ruku u Saboru. Premijeru, Srđan, nije koristio slobodu govora, već širi netrpeljivost ili nesnošljivost, ali njima dozvoljeno jer su nacionalna manjina.

Podrška gradonačelniku Ivanu Penavi, dogradonačelniku Marijanu Pavličeku, gradom hodaju živući spomenici iz doba rata, koji su klali, silovali, ubijali, radili ono što se ne smije. Nema te slobode govora koja napada na žrtve Domovinskog rata. Stoga se zamislite o ćemu se radi ili se opet skreće pozornost na druge stvari, dok ispod žita ide nešto sasvim drugo.

Nisam diplomata, nisam pravnik, ali ako pozovete veleposlanicu Srbije u Hrvatskoj, da primi protesnu notu, zbog svih događaja u zadnje vrijeme te provokacije oko ulaska srpeske vojske u Hrvatsku, pod izlikom komemoracije, eto ja ću to protumačiti laički, a neka me mjerodavni isprave. Gost ste u našoj državi, koju ste nekad napadali, razarali, ubijali, klali, silovali .....pa ne želite primiti protesnu notu. Retorika premijera i predsjednice je preslaba na taj događaj, ali postoji izraz i postupak PERSONA NON GRATA (nepoželjna osoba), ali više ni to nije dovoljno nakon današnje pressice, treba prekinuti sve diplomatske odnose sa Srbijom. Provodi se specijalni rat protiv Hrvatske, a svemu slugansku ulogu Beograda ponajviše i najduže čini Milorad Pupovac. Pa više ste pretjerali s tim provokacijama i ne krivim toliko srpsku diplomaciju, već našu politiku prema Srbiji.  Danas u odoroma, sutra u odorama s oružjem u ruci. Tko priča ili piše o Otočcu? Tko zna da se tamo u većem broju okupljaju četnici. Da je u djelovima Like teško biti Hrvat. Djete padne, slomi nogu, kriv je pripadnik HV-a, a zašto? Dovoljno je danas reči, ja sam Srbin, već ste krivi i završili u policijskoj postaji.

 

A mi branitelji, koji smo stvorili ovu državu, posebno predsjednici udruga, ohladite glave, vrijeme je da mi sjednemo zajedno za stol, bistrih glava i bez egoizma. Vrijeme je za naše zajedništvo koje je nestalo, pa ako Armada može dići Rijeku ....vrijeme je da se kaže DOSTA Srbiji i provokacijama, tzv. ugroženosti. Građani Hrvatske pravoslavne vjeroispovjesti, nedajte da manipuliraju vama, zbog svojih interesa i interesa stvaranja Velike Srbije. No pasaran ili neće proći, to nije uspjelo 1991. pa neće ni sada. A Vi vrli hrvatski političari, gluhi, njemi, slijepi....vratite se s godišnjeg, imate pune ruke posla, samo ako to želite.