Do današnjeg dana 1993. godine iz općine Knin pobunjeni Srbi su, od 3.886 Hrvata koliko ih je do rata tamo živjelo, prognali njih 3.650. Istodobno, u Zadar je stiglo 250 prognanika iz benkovačke općine. Kalvarija za Hrvate iz ovih krajeva započela je “balvan revolucijom” na ljeto 1990., dok je nakon ožujka 1991. i odluke vođa srpskih pobunjenika da se odcijepe od Hrvatske – sasvim jasno da će doći do rata.

To su područje nazvali “Srpska autonomna oblast Krajina”, a 31. svibnja 1991. godine proglašavaju Republiku Srpsku Krajinu, na čelu s Vladom RSK i Milanom Babićem kao prvim predsjednikom. Cilj “RSK” od samih je početaka za cilj imao spajanje sa Republikom Srpskom (BiH) koji su zajednički financirani i naoružavani izravno iz Srbije.

Ova ideja ujedinjenja je, zapravo, i potekla od Srbije, no tu činjenicu negira i danas iako je poznato da su tadašnji radikali iz Srbije na okupljanjima u tim područjima održavali velikosrpske govore i prema Hrvatskoj pokazivali otvorenu mržnju. 

Proglašavanje “RSK”

Hrvati iz Knina zbog nepodnošljive situacije bili su prisiljeni napustiti svoje domove. Osim prijetnji, pljačke i ubojstava, “RSK” je zbog svoje izoliranosti i gospodarski bila osuđena na propast. Sudbina onih koji su ostali nije bila izvjesna. Knin je imao nekoliko lokacija na kojima su se vršila maltretiranja i mučenja zarobljenih civila i branitelja, no najistaknutiji su vojarna, stara bolnica te kula.

Kninski zatvor razlikovao se od drugih mjesta zatočeništva jer je imao “profesionalne” zatvorske zaštitare koji su bili smješteni u zatvoru od početka Domovinskog rata. Zarobljenici su po dolasku u zatvor imali temeljiti pretres – zaštitari su im zapovjedili da se skinu do kraja te se nagnu prema naprijed. Nakon toga bi im zaštitari u rektalni otvor gurali drške od metle, pendreke i druge oštre predmete kako bi provjerili „skrivaju li oružje“. Zaštitari su redovito u zatvor dovodili svoje žene i djevojke, ali i djecu, kako bi iste mogle vidjeti zarobljenike, a zarobljenicima je naređeno da naprave sve što “gosti zatvora” požele što je uključivalo različite neugodne i nehumane postupke. 

Povratak Hrvata na svoja ognjišta otpočeo je ubrzo nakon VRO Oluja kojom je tvorevina RSK razbijena i slomljena u svega tri dana. Potpuno nepripremljeno vodstvo s Milanom Martićem na čelu zatečeno je “munjevitim ratom”, oslobađanjem višegodišnje okupiranog Knina, dizanjem zastave na kninsku tvrđavu i konačnim povratkom raseljenog stanovništva.