Karamarko i Brkić željeznom rukom upravljaju strankom, zatvarajući oči pred vlastitim propustima!

09.09.2013. 12:53:54

Leži li tajna svih svjetova u tome da su dva glavna čovjeka stranke došla iz obavještajno-policijskog miljea pa (još) ne shvaćaju da se politička stranka ne može voditi istim (krutim) metodama kakve su upražnjavali na svojim bivšim pozicijama. Je li HDZ 'zakočio' s demokratizacijom iznutra? I, još jedno važno pitanje, zašto ne vidimo više reakcija s lokalnih razina jer javnost ima dojam da se HDZ sveo na nekoliko pojedinaca iz vrha stranke koje se sve mora pitati i kojima svi moraju odgovarati i položiti račune. Inače, radit će stranačka 'metla'.

Lebdi li sjenka  Ive Sanadera još iznad hadezeovskih glava ili je na sceni duga ruka Tomislava Karamarka i njegovog čovjeka za sve situacije, Milijana Brkića Vase, pitaju se svi oni koje zanima što se to događa unutar najjače oporbene stranke. Još od unutarstranačkih izbora, kada je Karamarko s minornim brojem stranačkih glasova pobijedio svog najjačeg oponenta, liječnika Milana Kujunžića, HDZ nikako da se sredi iznutra. Očekivao se vjetar demokratičnosti i raščišćavanje sa Sanaderovim zloduhom namještanja podobnih i političkim odstrjelom nepodobnih, no prvi vjesnici hadezeovskog proljeća izmakli su oku javnosti. Počelo je raspuštanjem ogranaka u Varaždinu, Rijeci, Slavoniji, a kulminacija je bila namještanje, za sada se pokazalo politički neuspješnog Andrije Mikulića, na mjesto 'glavnokomandujućeg' u zagrebačkoj organizaciji. Skinut je obećavajući Ante Zvonimir Golem koji nije našao zajednički jezik s novom garniturom u vrhu stranke pa se samim time našao na 'crnoj listi' svog šefa i njegovog političkog tajnika.

Nakon prošlih lokalnih izbora, relativno uspješnih za HDZ, počelo se kalkulirati o smjenama županijskih ogranaka, i to tamo gdje je HDZ doživio neuspjeh. Pokazalo se na kraju da je osovina Karamarko-Brkić-Čuljak tvrdom stranačkom metlom 'počistila' većinu čelnika županijskih i gradskih organizacija u državi.

I ovih dana je aktualno pitanje hoće li (i kome?) 'stradati glava' unutar hadezea iz raznoraznih razloga – bilo to političko neslaganje s vodstvom stranke, bilo to s (neo)čekivanim rezultatima izbora na lokalnoj razini. No, pitaju se mnogi s pravom, iz čega to Karamarko i Brkić (osim po svom položaju) legitimiraju svoje pravo da nekom određuju u kojoj mjeri je odgovoran za uspjeh ili neuspjeh? Kako smo svi vidjeli, njih dvojica za sada nekog velikog uspjeha – nemaju! Prečesto su nezamjetni kad se trebaju izjasniti  o krucijalnim pitanjima, a što javnost od njih kao oporbene stranke s pravom očekuje. Ponekad se stvarno čini da imamo 'tihi HDZ' koji reagira tek kad problemi u državi postanu 'prevrući' da bi ih se ignoriralo.

Pokazalo se da su s Mikulićem promašili i u dobroj mjeri se osramotili s poraznim brojem glasova koje su ostvarili u Zagrebu u izborima za gradonačelnika. Margareta Mađerić jest simpatična, no ipak za pobijediti iskusnog Bandića treba imati nešto više od toga. Recimo, karizmu. HDZ sebi takve stvari jednostavno ne smije dopustiti. Popravni ispit bit će na skorim predsjedničkim izborima i tu će imati priliku pokazati koliko je trenutno HDZ spreman pokazati da su stranka koja iskazuje Weberovu 'volju za moći'.

Bivši obavještajac i policajac Brkić jest možda odlučan da pravi red i disciplinu u stranci, ali na tome mu je sve ostalo. Nakon što je poput uragana prošao sve stranačke ogranke i potrošio podosta skupih cipela na terenskim zadacima, te uvelike pomogao dolasku Karamarka na čelnu poziciju, Brkića prati loš glas plagijatora vlastitog diplomskog rada, stoga je i maknut u zavjetrinu. Ako se dvojac Karamarko-Brkić toliko žustro zalagao za mjerenje unutarstranačkog učinka, pa su mnogi 'odletjeli' sa svojih pozicija zbog (ne)učinka, zašto nisu primijenili takve aršine i na sebe? Bi li postali  politički vjerodostojniji da je Brkić nakon afera koje mu 'trag prate' podnio ostavku, što je u zapadnim demokracijama uobičajena procedura. No dobro, tamo je i javno mnijenje puno jače i plaće su u politici manje nego u privatnom sektoru, ali ipak... Voditi se politikom 'tražim od drugih, ali to ne primjenjujem na sebe' možda je kratkoročno dobro za pojedince, ali dugoročno štetno za stranku. Otuda i onaj lebdeći Sanaderov zloduh s početka teksta.

Leži li tajna svih svjetova u tome da su dva glavna čovjeka stranke došla iz obavještajno-policijskog miljea pa  (još) ne shvaćaju da se politička stranka ne može voditi istim (krutim) metodama kakve su upražnjavali na svojim bivšim pozicijama. Je li HDZ 'zakočio' s demokratizacijom iznutra? I, još jedno važno pitanje, zašto ne vidimo više reakcija s lokalnih razina jer javnost ima dojam da se HDZ sveo na nekoliko pojedinaca iz vrha stranke koje se sve mora pitati i kojima svi moraju odgovarati i položiti račune. Inače, radit će stranačka 'metla'.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.