Vijesti Najčitanije
Kardinal Puljić predvodio Misno slavlje o 73. obljetnici stradanja žrtava komunističkog režima u Maclju
Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, 3. lipnja 2018. u popodnevnim satima pokraj spomen crkve Muke Isusove u mjesto Macelj pokraj hrvatsko-slovenske granice između Zagreba i Maribora predvodio je Euharistijsko slavlje kojim je obilježena 73. obljetnica stradanja brojnih žrtava komunističkog režima nakon završetak Drugog svjetskog rata početkom mjeseca lipnja 1945. godine. Na području Maclja, uključujući i područje Ilovec, istražene 23 jame i pronađeni zemni ostatci 1163 osobe. Oko 130 jama ostalo je neistraženo pa se računa da je na Maclju pogubljeno više od 12 tisuća žrtava.
Pozdrav i dobrodošlicu kardinalu Puljiću poželio je župnik župe Zagrebačke nadbiskupije sv. Jurja Đurmanec fra Vlado Mustač. Također je pozdravio 35 svećenika koncelebranata među kojima su bili: provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak, moderator Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zagrebu preč. Tomislav Subotičanec kao izaslanik kardinala Bozanića, krapinski dekan preč. Tomica Šestak, ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Mirko Šimić i drugi. Asistirala su i dvojica đakona, a sudjelovale su i brojne časne sestre, bogoslovi i sjemeništarci.
Poseban pozdrav župnik Mustač uputio je svim okupljenim vjernicima koji su, prema njegovim saznanjima, došli iz 20 župa te pojedinih samostana, a bilo je ukupno oko 1.700 katolika. Pozdravio je i predstavnike vlasti među kojima su bili: potpredsjednik Hrvatskog sabora Željko Reiner, izaslanik predsjednice Republike Hrvatske Andrija Hebrang, ministar branitelja Tomo Medved, izaslanica premijera Republike Hrvatske Zdravka Bušić, gradonačelnik Krapine Zoran Gregurović, načelnik Đurmanca Damir Belošević i drugi. Također je pozdravio predstavnike i članove 17 različitih udruga, a posebnu domaću Udrugu Macelj 1945.
U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je kazao da kroz njegovo srce „prolaze trnci“ prigodom dolaska na ovo mjesto koje je veliko grobište. Napominjući da mnogi od nazočnih imaju nekoga iz svoga roda među stradalima na ovom mjestu, rekao je da je i njega „povukla želja da dođe ovdje izraziti i vjerničku i nacionalnu dužnost poštivanja tih i svih drugih žrtava hrvatskog naroda“, a posebno svećenika iz Vrhbosanske nadbiskupije, odnosno iz Bosne i Hercegovine, ali i svih onih iz drugih biskupija koji su tu sahranjeni. Spomenuo je i svoj susret s jednim zaplakanim starcem koji mu je pojasnio da plače jer njegovu unučad nije zanimala njegova tužna ispovijest o hodu „kružnim putem“ od Bleiburga prema rodnom kraju. Napominjući da mlade često ne zanima „patnja tolikih ljudi koji su se itekako ugradili u tu grudu“, kazao je da onda nije čudno što tako lako napuštaju svoju rodnu grudu.
„Preskupa je ta gruda na kojoj mi stojimo; preskupa je ta domovina koja je godinama plaćana krvlju, a na poseban način nakon Drugog svjetskog rata, bolje reći po svršetku rata jer su ljude nevine jednostavno potamanili“, kazao je kardinal Puljić ističući da nisu došli zato da bi u sebi probudili osjećaje mržnje i osvete nego da upoznaju i istraže istinu i brojna grobišta te mole za pokojne. „Ne možemo zločin braniti, bez obzira tko ga je napravio. Zločin je zločin; ne možemo ga braniti; zločin treba istinski nazvati pravim imenom. Dokle god se svaka stvar ne nazove pravim imenom, teško je stvarati pomirenje, povjerenje i praštanje. Jasno, kršćanski mi stojimo na grobovima ovih nevinih ljudi i u srcu ne želimo mi suditi. Bog je sudac i nama i onim ljudima. Ali želimo da se u javnosti stvore zdrava načela na kojima treba društvo graditi, a prvo je načelo – načelo istine i, također, načelo da se svaka stvar nazove pravim imenom“, rekao je kardinal Puljić.
„Želim zajedno s vama poslati poruku: prenesimo životnu istinu, ne da se stvara mržnja, antagonizam i protivljenje jednih prema drugima, nego da znamo vrjednovati ono na čemu smo nikli i na čemu živimo i da baštinu te vjere i te svetinje prenesemo na buduća pokoljenja da znaju vrjednovati ono na čemu stoje. Želim zajedno s vama, na svoj način, skinuti taj zavjet šutnje koja pokriva ta grobišta...“, rekao je kardinal Puljić ističući da nijedna stranka ne bi smjela biti važnija od naroda.
Oslanjajući se na Isusove riječi iz evanđeoskog misnog odlomka da je subota stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote, kardinal Puljić je istaknuo da je središtu mora biti čovjek. „Radi čovjeka je Isus postao čovjekom i radi čovjeka je umro i uskrsnuo. I upravo to uskrsnuće je temelj naše nade i hrabrosti da se suočimo sa svim tim izazovima. Želimo poput Pavla, koji nam je u današnjem čitanju poručio da svoje muke sjedinimo s mukom Kristovom, ovdje u crkvi Muke Kristove sve te muke svoje povijesti donijeti i ovdje tražiti utjehu, ali i hrabrost za život; hrabrost da se nosimo s izazovima, hrabrost da svoj križ nosimo, hrabrost da znamo svetinje čuvati“, poručio je kardinal Puljić.
„Ovi naši, koji leže ovdje i oni svi koji leže po ovoj maceljskoj šumi i čekaju da razotkrijemo njihova grobišta, vjerujem da su pred licem Božjim. Bože, primi ih! Primi i njihovu žrtvu, ali daj i nama da znamo vrjednovati tu žrtvu, da znamo i mi hrabri biti i žrtvovati se i budućnost graditi upravo iz te vjere, iz te spremnosti za žrtvu. Znate, ako nešto čovjek voli, onda se za to žrtvuje. Ako ne voli, sve mu je teško, samo kuka. Zato je potrebno da u nama poraste ta ljubav, ljubav prema svojim korijenima, prema svom Bogu, prema svojoj Crkvi, prema svome domu, prema svome rodu, prema ovoj domovini u kojoj smo nikli i obikli. Gdje god odeš može ti bolje materijalno, a nigdje nisi kod kuće; tamo si uvijek tuđinac. I zato smatram važnim potaknuti naše ljude da znaju voljeti svoje korijenje. Neka ovi mučenici, koji su na svoj način ubijeni mučki, istinski izmole nama hrabrost da u ovom vremenu svjedočimo ono što jesmo i da to bude prepoznatljivo u našim riječima, u našem vladanju i našem svjedočenju. Gospodine, složi nas u svojoj ljubavi da se ne bojimo tvoga križa“, kazao je kardinal Puljić na kraju svoje propovijedi.
U večernjim satima kardinal Puljić pohodio je samostan franjevaca Provincije sv. Ćirila i Metoda u Krapini gdje mu je u ime subraće dobrodošlicu poželio gvardijan fra Franjo Jurinec. Pošto je zanoćio u spomenutom samostanu, kardinal Puljić slavio je Svetu misu te pohodio vrlo lijepu crkvu sv. Nikole u Krapini koju je, kao i sarajevsku katedralu Srca Isusova, projektirao poznati arhitekt Josip Vancaš. Zanimljivo je da je i u ovoj crkvi kao i u sarajevskoj katedrali orgulje izradio vrsni orguljar F.Heferer. Ljubazni domaćini u Krapini nisu dopustili da kardinal Puljić ode praznih ruku pa su mu u poznatoj konfekciji KOTKA podarili jedno od svojih poznatih odijela i upoznali ga s radom ove tvrtke.
Prema informacijama objavljenim na web stranici župe Đurmanec, nakon završetka Drugog svjetskog rata, više tisuća zarobljenika prolazili su Maceljskom dolinom svoj križni put od Bleiburga prema Krapini, nadajući se povratku svojim domovima. No, krajem svibnja i tijekom lipnja 1945. u ovim je šumama svaka nada zauvijek umrla. Bez suda i izbora partizansko-komunistički zločinci u maceljskim su šumama pobili više tisuća zarobljenih hrvatskih vojnika i civila. Tako je Macelj postao najveće stratište i grobište poslije Drugog svjetskog rata na području Republike Hrvatske. Maceljska je šuma nakon toga proglašena Titovim lovištem. U vrijeme vladavine komunizma ovim se područjem nije smjelo ni kretati niti pristupiti.
Utemeljenjem samostalne demokratske Hrvatske 1990. godine istina je probila šutnju i pokazala da ti grozni zločini nisu zaboravljeni. Do sad su poznate tri lokacije grobišta na području Maclja: Lepa Bukva, Ilovec i Smiljanova graba. Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić na grobištu Lepa Bukva 9. lipnja 1991. prvi je put služio svetu misu za sve žrtve Križnog puta i javno progovorio o ovim zločinima. Na grobištu Lepa Bukva 24. lipnja 1992. g. Državna komisija Hrvatskog sabora započinje istraživanja. Iz četiriju jama na toj lokaciji od 174 izvađenih zemnih ostataka pronađeni su i ostatci 21 svećenika, franjevaca i bogoslova. U bunaru, u šumarskoj kući Freudenreich, kasnije Titovoj lovačkoj rezidenciji, pronađene su ljudske kosti. Na grobištu Ilovec nalazila se najveća skupina jama, iz kojih je izvađeno oko 720 zemnih ostataka. 269 zemnih ostataka pronađeno je u ostalim pojedinačnim jamama. Ukupno su na području Maclja, uključujući i područje Ilovec, istražene 23 jame i pronađeni zemni ostatci 1163 osobe, koje je Državna komisija otpremila u Zavod za patologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, gdje su počivale punih 12 godina. Daljnja su iskapanja zbog nepoznatih razloga u kolovozu 1992. god. iznenada prekinuta. Oko 130 jama ostalo je neistraženo. Može se zaključiti da je na Maclju pogubljeno više od 12 tisuća žrtava.
Nalazi i zapisnici Državne komisije ukazuju da su žrtve na Maclju prije smrti bile vezane žicom, a usmrćivane udarcima tvrdog predmeta u glavu ili metkom u potiljak. Svjedoci i dokumenti potvrđuju i mučenja prije usmrćivanja. Početkom 2004. godine započelo se s pripremama za pokop zemnih ostataka 1163 maceljskih mučenika te izgradnju grobnice za njihovo trajno počivalište. Na misi zadušnici 6. lipnja 2004. na Maclju pomoćni biskup zagrebački mons. Vlado Košić blagoslovio je kamen temeljac za novu crkvu Muke Isusove. Već 22. listopada 2005. zemni ostatci 1163 maceljskih mučenika pokopani su u novo izgrađenoj grobnici. Pokop je predvodio kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, i mons. Marko Culej, prvi varaždinski biskup, uz koncelebriranje brojnih svećenika iz svih hrvatskih krajeva u nazočnosti mnoštva vjernika i poštovatelja maceljskih mučenika. Bio je to do tada najveći zajednički pokop ikad zabilježen u Hrvatskoj i izvan Hrvatske.
Nakon pokopa maceljskih žrtava nastavljena je izgradnja spomen crkve Muke Isusove, koju je 3. lipnja 2007. svečano blagoslovio mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski.
tekst: Katolička Tiskovna Agencija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
fotografije: Damir Borovčak
HKV
Pozdrav i dobrodošlicu kardinalu Puljiću poželio je župnik župe Zagrebačke nadbiskupije sv. Jurja Đurmanec fra Vlado Mustač. Također je pozdravio 35 svećenika koncelebranata među kojima su bili: provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak, moderator Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zagrebu preč. Tomislav Subotičanec kao izaslanik kardinala Bozanića, krapinski dekan preč. Tomica Šestak, ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Mirko Šimić i drugi. Asistirala su i dvojica đakona, a sudjelovale su i brojne časne sestre, bogoslovi i sjemeništarci.
Poseban pozdrav župnik Mustač uputio je svim okupljenim vjernicima koji su, prema njegovim saznanjima, došli iz 20 župa te pojedinih samostana, a bilo je ukupno oko 1.700 katolika. Pozdravio je i predstavnike vlasti među kojima su bili: potpredsjednik Hrvatskog sabora Željko Reiner, izaslanik predsjednice Republike Hrvatske Andrija Hebrang, ministar branitelja Tomo Medved, izaslanica premijera Republike Hrvatske Zdravka Bušić, gradonačelnik Krapine Zoran Gregurović, načelnik Đurmanca Damir Belošević i drugi. Također je pozdravio predstavnike i članove 17 različitih udruga, a posebnu domaću Udrugu Macelj 1945.
U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je kazao da kroz njegovo srce „prolaze trnci“ prigodom dolaska na ovo mjesto koje je veliko grobište. Napominjući da mnogi od nazočnih imaju nekoga iz svoga roda među stradalima na ovom mjestu, rekao je da je i njega „povukla želja da dođe ovdje izraziti i vjerničku i nacionalnu dužnost poštivanja tih i svih drugih žrtava hrvatskog naroda“, a posebno svećenika iz Vrhbosanske nadbiskupije, odnosno iz Bosne i Hercegovine, ali i svih onih iz drugih biskupija koji su tu sahranjeni. Spomenuo je i svoj susret s jednim zaplakanim starcem koji mu je pojasnio da plače jer njegovu unučad nije zanimala njegova tužna ispovijest o hodu „kružnim putem“ od Bleiburga prema rodnom kraju. Napominjući da mlade često ne zanima „patnja tolikih ljudi koji su se itekako ugradili u tu grudu“, kazao je da onda nije čudno što tako lako napuštaju svoju rodnu grudu.
„Preskupa je ta gruda na kojoj mi stojimo; preskupa je ta domovina koja je godinama plaćana krvlju, a na poseban način nakon Drugog svjetskog rata, bolje reći po svršetku rata jer su ljude nevine jednostavno potamanili“, kazao je kardinal Puljić ističući da nisu došli zato da bi u sebi probudili osjećaje mržnje i osvete nego da upoznaju i istraže istinu i brojna grobišta te mole za pokojne. „Ne možemo zločin braniti, bez obzira tko ga je napravio. Zločin je zločin; ne možemo ga braniti; zločin treba istinski nazvati pravim imenom. Dokle god se svaka stvar ne nazove pravim imenom, teško je stvarati pomirenje, povjerenje i praštanje. Jasno, kršćanski mi stojimo na grobovima ovih nevinih ljudi i u srcu ne želimo mi suditi. Bog je sudac i nama i onim ljudima. Ali želimo da se u javnosti stvore zdrava načela na kojima treba društvo graditi, a prvo je načelo – načelo istine i, također, načelo da se svaka stvar nazove pravim imenom“, rekao je kardinal Puljić.
„Želim zajedno s vama poslati poruku: prenesimo životnu istinu, ne da se stvara mržnja, antagonizam i protivljenje jednih prema drugima, nego da znamo vrjednovati ono na čemu smo nikli i na čemu živimo i da baštinu te vjere i te svetinje prenesemo na buduća pokoljenja da znaju vrjednovati ono na čemu stoje. Želim zajedno s vama, na svoj način, skinuti taj zavjet šutnje koja pokriva ta grobišta...“, rekao je kardinal Puljić ističući da nijedna stranka ne bi smjela biti važnija od naroda.
Oslanjajući se na Isusove riječi iz evanđeoskog misnog odlomka da je subota stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote, kardinal Puljić je istaknuo da je središtu mora biti čovjek. „Radi čovjeka je Isus postao čovjekom i radi čovjeka je umro i uskrsnuo. I upravo to uskrsnuće je temelj naše nade i hrabrosti da se suočimo sa svim tim izazovima. Želimo poput Pavla, koji nam je u današnjem čitanju poručio da svoje muke sjedinimo s mukom Kristovom, ovdje u crkvi Muke Kristove sve te muke svoje povijesti donijeti i ovdje tražiti utjehu, ali i hrabrost za život; hrabrost da se nosimo s izazovima, hrabrost da svoj križ nosimo, hrabrost da znamo svetinje čuvati“, poručio je kardinal Puljić.
„Ovi naši, koji leže ovdje i oni svi koji leže po ovoj maceljskoj šumi i čekaju da razotkrijemo njihova grobišta, vjerujem da su pred licem Božjim. Bože, primi ih! Primi i njihovu žrtvu, ali daj i nama da znamo vrjednovati tu žrtvu, da znamo i mi hrabri biti i žrtvovati se i budućnost graditi upravo iz te vjere, iz te spremnosti za žrtvu. Znate, ako nešto čovjek voli, onda se za to žrtvuje. Ako ne voli, sve mu je teško, samo kuka. Zato je potrebno da u nama poraste ta ljubav, ljubav prema svojim korijenima, prema svom Bogu, prema svojoj Crkvi, prema svome domu, prema svome rodu, prema ovoj domovini u kojoj smo nikli i obikli. Gdje god odeš može ti bolje materijalno, a nigdje nisi kod kuće; tamo si uvijek tuđinac. I zato smatram važnim potaknuti naše ljude da znaju voljeti svoje korijenje. Neka ovi mučenici, koji su na svoj način ubijeni mučki, istinski izmole nama hrabrost da u ovom vremenu svjedočimo ono što jesmo i da to bude prepoznatljivo u našim riječima, u našem vladanju i našem svjedočenju. Gospodine, složi nas u svojoj ljubavi da se ne bojimo tvoga križa“, kazao je kardinal Puljić na kraju svoje propovijedi.
U večernjim satima kardinal Puljić pohodio je samostan franjevaca Provincije sv. Ćirila i Metoda u Krapini gdje mu je u ime subraće dobrodošlicu poželio gvardijan fra Franjo Jurinec. Pošto je zanoćio u spomenutom samostanu, kardinal Puljić slavio je Svetu misu te pohodio vrlo lijepu crkvu sv. Nikole u Krapini koju je, kao i sarajevsku katedralu Srca Isusova, projektirao poznati arhitekt Josip Vancaš. Zanimljivo je da je i u ovoj crkvi kao i u sarajevskoj katedrali orgulje izradio vrsni orguljar F.Heferer. Ljubazni domaćini u Krapini nisu dopustili da kardinal Puljić ode praznih ruku pa su mu u poznatoj konfekciji KOTKA podarili jedno od svojih poznatih odijela i upoznali ga s radom ove tvrtke.
Prema informacijama objavljenim na web stranici župe Đurmanec, nakon završetka Drugog svjetskog rata, više tisuća zarobljenika prolazili su Maceljskom dolinom svoj križni put od Bleiburga prema Krapini, nadajući se povratku svojim domovima. No, krajem svibnja i tijekom lipnja 1945. u ovim je šumama svaka nada zauvijek umrla. Bez suda i izbora partizansko-komunistički zločinci u maceljskim su šumama pobili više tisuća zarobljenih hrvatskih vojnika i civila. Tako je Macelj postao najveće stratište i grobište poslije Drugog svjetskog rata na području Republike Hrvatske. Maceljska je šuma nakon toga proglašena Titovim lovištem. U vrijeme vladavine komunizma ovim se područjem nije smjelo ni kretati niti pristupiti.
Utemeljenjem samostalne demokratske Hrvatske 1990. godine istina je probila šutnju i pokazala da ti grozni zločini nisu zaboravljeni. Do sad su poznate tri lokacije grobišta na području Maclja: Lepa Bukva, Ilovec i Smiljanova graba. Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić na grobištu Lepa Bukva 9. lipnja 1991. prvi je put služio svetu misu za sve žrtve Križnog puta i javno progovorio o ovim zločinima. Na grobištu Lepa Bukva 24. lipnja 1992. g. Državna komisija Hrvatskog sabora započinje istraživanja. Iz četiriju jama na toj lokaciji od 174 izvađenih zemnih ostataka pronađeni su i ostatci 21 svećenika, franjevaca i bogoslova. U bunaru, u šumarskoj kući Freudenreich, kasnije Titovoj lovačkoj rezidenciji, pronađene su ljudske kosti. Na grobištu Ilovec nalazila se najveća skupina jama, iz kojih je izvađeno oko 720 zemnih ostataka. 269 zemnih ostataka pronađeno je u ostalim pojedinačnim jamama. Ukupno su na području Maclja, uključujući i područje Ilovec, istražene 23 jame i pronađeni zemni ostatci 1163 osobe, koje je Državna komisija otpremila u Zavod za patologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, gdje su počivale punih 12 godina. Daljnja su iskapanja zbog nepoznatih razloga u kolovozu 1992. god. iznenada prekinuta. Oko 130 jama ostalo je neistraženo. Može se zaključiti da je na Maclju pogubljeno više od 12 tisuća žrtava.
Nalazi i zapisnici Državne komisije ukazuju da su žrtve na Maclju prije smrti bile vezane žicom, a usmrćivane udarcima tvrdog predmeta u glavu ili metkom u potiljak. Svjedoci i dokumenti potvrđuju i mučenja prije usmrćivanja. Početkom 2004. godine započelo se s pripremama za pokop zemnih ostataka 1163 maceljskih mučenika te izgradnju grobnice za njihovo trajno počivalište. Na misi zadušnici 6. lipnja 2004. na Maclju pomoćni biskup zagrebački mons. Vlado Košić blagoslovio je kamen temeljac za novu crkvu Muke Isusove. Već 22. listopada 2005. zemni ostatci 1163 maceljskih mučenika pokopani su u novo izgrađenoj grobnici. Pokop je predvodio kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, i mons. Marko Culej, prvi varaždinski biskup, uz koncelebriranje brojnih svećenika iz svih hrvatskih krajeva u nazočnosti mnoštva vjernika i poštovatelja maceljskih mučenika. Bio je to do tada najveći zajednički pokop ikad zabilježen u Hrvatskoj i izvan Hrvatske.
Nakon pokopa maceljskih žrtava nastavljena je izgradnja spomen crkve Muke Isusove, koju je 3. lipnja 2007. svečano blagoslovio mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski.
tekst: Katolička Tiskovna Agencija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
fotografije: Damir Borovčak
HKV
