Karlo Starčević (HSP): Djeca se moraju moliti Bogu, pjevati himnu i učiti istinitu povijest svoga naroda!

Ličko-senjska županija je neodvojiva od Grada Gospića koji je kotač zamašnjak razvoja cijele regije, no koji je također bio zanemaren u zadnjih nekoliko dekada i koji tek od nedavno dolazi k sebi. Dakako, zasluga je to gradonačelnika iz HSP-a, a i predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća, Karla Starčevića, uspješnog poduzetnika koji je svijet osvojio svojim Velebitskim pivom, a mnoge političke frajere i svojim hrabrim istupima, vrijednim radom, samoprijegorom i nadasve - poštenjem

Ličko-senjska županiija – hrvatska kralježnica, kako je to zgodno rekao jedan pametan čovjek, ima županijske izbore 10. ožujka 2019. godine. Znajući da u tom pustom ruralnom dijelu naše Hrvatske sve gori i dimi od političkih radnji, previranja, laži, ali i istine, odlučili smo posjetiti taj politički vrtlog prije samog premijera Plenkovića i vidjeti što se događa i pokušati proniknuti u stanje tog dijela Hrvatske koji, ne samo da je zanemaren, već i – neostvaren. Jasno, ova županija neodvojiva je od grada Gospića koji je kotač zamašnjak razvoja cijele regije, no koji je bio zanemaren u ovih zadnjih nekoliko dekada i koji tek od nedavno dolazi k sebi. Dakako, zasluga je to gradonačelnika iz HSP-a, a i predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća, Karla Starčevića, inače, uspješnog poduzetnika koji je svijet osvojio svojim Velebitskim pivom, a mnoge političke frajere i svojim hrabrim istupima, vrijednim radom, samoprijegorom i nadasve – poštenjem. U nepune dvije godine svog gradonačelništva, Starčević se pomučio i vratio najveći dio gradskih dugova koje su napravili njegovi prethodnici, trčeći gotovo svakodnevno u Zagreb i tražeći doslovce pomoć za spašavanje svog zavičaja. Da, u takvom je stanju bio Gospić donedavno, no to ne znači da je sada situacija idealna. Naprotiv, i dalje je teška, ali se konačno naziru pomaci nabolje i zato je njegova HSP-ova lista dobra promičba za skupiti još koji glas i obnašanje vlasti i u županiji i pokrenuti stvari i događaje s mrtve točke. Politička scena ove županije opterećena je, inače, odnosima u raspuknutom HDZ-u, čiji je jedan dio stranke odvukao u svoju nezavisnu listu, Darko Milinović, dok je drugi ostao i ima potporu premijera Plenkovića koji je uvidio da je dogorilo do noktiju, pa svojim izletom u Gospić i Liku pokušava spasiti što se spasiti dade. Inače, mnogi političari iz zagrebačke centrale vole doći u ovu zabit da pojedu nešto janjetine, pa razmišljaju o tome kako ljudi ovdje, valjda, još uvijek žive na granama, pa siđu samo da ih ugoste, a oni već na autocesti pri povratku već kod Brinja, zaborave sve što su pričali i obećali.

Entuzijazam Dalije Orešković i ništa više…

Takav je slučaj bio i s Dalijom Oreškovićem koja je, kao, s puno entuzijazma došla do Like i najavila svoju kandidaturu… Sve izgleda kao apsurd, no istina je baš takva. A riječ je o njenoj stranci – Start. Naime, Izborno povjerenstvo odbacilo je kao nepravovaljanu listu njene stranke, jer je uvidom u registar političkih stranaka utvrđeno da onoga dana kada je stupila na snagu odluka Vlade RH o raspisivanju prijevremenih izbora za članove Županijske skupštine Ličko senjske županije, Start – nije bila registrirana politička stranka. Eto, ništa od janjetine…! Devet pravovaljanih lista sa po 31 kandidatom, koje će se 10. ožujka natjecati za županijske skupštinske mandate su: „Bandić Milan 365 stranka rada i solidarnosti“ čija je nositeljica Danijela Bogić; Koalicijska lista grupe birača čiji je nositelj Ante Dabo; Koalicijska lista HDZ-HSU-HSP; AS-HSS-HBS (Hrvatska bunjevačka stranka) na čelu s nositeljem Marijanom Kustićem; HSLS-HNS čiji je nositelj Ante Franić, HSP s nositeljem Karlom Starčevićem, Kandidacijska lista grupe birača s nositeljem Darkom Milinovićem, Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) čiji je nositelj Milan Uzelac; SDP s nositeljem Tomislavom Zrinskim; Živi zid čiju listu nosi Rade Jug. Kao pritajen favorit uistinu slovi lista HSP-a s nositeljem liste, gospićkim gradonačelnikom Karlom Starčevićem. Koji se fakat može podičiti s kvalitetnim radom u Gradu Gospiću – jer riješiti u dvije godine dugove od dvadesetak milijuna kuna, zatvoriti slavine odljeva novca za osobne potrebe, voditi grad na način kako ga ne vodi niti jedan gradonačelnik – bez plaće, bez službenog mobitela, automobila, vozača, bez putnih troškova, sve o svojem računu – pa s time se malo tko može pohvaliti. Starčević u svojim istupima ne bježi od svojih uspjeha i bogatstva ili blagostanja, on sam želi snositi troškove svog rada, raditi za Gospić i pridonijeti njegovom oporavku. Zato je apsurdnije od propasti kandidature Dalije Orešković, to što se dogodilo, odnosno nametnulo kao rješenje Karlu Starčeviću. Naime, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa pokrenulo je postupak protiv Starčevića zbog istodobnog obnašanja dužnosti gradonačelnika Grada Gospića i obavljanja funkcije direktora tvrtke Ličanka – proizvodnja pića d.o.o. iz Donjeg Pazarišta i funkcije prokurista u tvrtki Pivovara Ličanka d.o.o. iz Zagreba. Postupak za odlučivanje o sukobu interesa pokrenut je i zbog propusta u prijenosu upravljačkih prava u spomenutim tvrtkama na povjerenika, kao što propisuje Zakon o sprječavanju sukoba interesa. Povjerenstvo je odlučilo da se s pet tisuća kuna kazni gradonačelnik Gospića, Karlo Starčević, zbog povreda Zakona o sprječavanju sukoba interesa, te mu je tom odlukom naloženo da u roku od 60 dana razriješi situaciju, inače će Povjerenstvo protiv njega pokrenuti novi postupak sukoba interesa. I zato Starčević ima pravo biti ljut: „Niti ne primam plaću. Odgovorio sam im da ni mrtav neću prenijeti upravljačka prava nekome koji će čuvati dva puža, pa će mu jedan pobjeći. Ja sam sve to bez lipe poticaja napravio, tvornicu na svojoj ledini s infrastrukturom, ni od koga nisam dobio kune, kamoli od Republike Hrvatske kojoj sam puno dao u životu. Eto, mi smo u obitelji izračunali da smo u ovih 20 godina na uvoz robe, strojeva i carine, pdv-a, trošarina i doprinosa i ostalih davanja dali RH – preko 200 milijuna kuna. I sad sam ja u sukobu interesa, ma dajte! Ako to nije put revitalizacije ruralnih prostora, ja moram pitati te ljude – što su oni učinili u svom životu? Ja sam donio u Hrvatsku iz Njemačke 7,5 milijuna maraka, a ostalo je sve moj rad i rad moje obitelji”, zbori Starčević po medijima.

Sanirani dugovi i blagajna Grada Gospića

Po primanju dužnosti gradonačelnika, Starčevićevi ljudi su se zgrozili u kakvom je financijskom stanju bio grad. Praktički je dug bio vrijedan poput trogodišnjeg budžeta cijelog grada. Sada je situacija znatno povoljnija i to je ovoj stranci veliki adut u nadolazećim izborima, ako ne i najjači. jer, stopirani su štetni ugovori, fiktivni radovi, namješteni poslovi. Jasno, Starčević i suradnici su se suočavali s prijetnjama, uz njegov uobičajen odgovor: „Možete me jednom ubiti, ali ne možete dvaput”! Neustrašiv i radan do iznemoglosti, Starčević uistinu ne doživljava prijetnje. I to se puku svidjelo. Dao si je truda, pa se prijavio na brojne natječaje za EU-fondove i napadao ministarstva poput kamikaza. Vozeći i 500 kilometara dnevno, počeli su stizati i rezultati. No, osjetio je otpore i to ne samo iznutra, iz Gospića ili županije, nego i izvana, iz Zagreba, ministarstava. No, znao je pobacati barikade sa svojih tračnica… Sanirano je tako na brzinu petnaestak milijuna duga i danas je Gospić dužan samo neki manji kredit i dva milijuna kuna, a do neki dan, praktički, bio je u minusu više od 20 milijuna kuna. Gradska uprava jedva je funkcionirala. Kad su se dugovi sanirali, moglo se krenuti pomalo i prema izgradnji infrastrukture, pojačavanju uslužnih djelatnosti, pa tako Grad danas potpomaže financiranje zdrave hrane djeci, pomaže starima i nemoćnima, projekti se nižu, radi se nova kanalizacija, šumske ceste, zaživio je i projekt odlaganja reciklažnog otpada i njegovog sortiranja, a radovi na energetskoj obnovi mnogih zgrada su u tijeku. A prije dva tjedna potpisao je Grad Gospić ugovor vrijedan 190 milijuna kuna s Europskom unijom – riječ je o aglomeraciji i odvodnji vode, a osim Gospića u taj projekt su uključeni i Perušić i Lički Osik. Za čestitati, nema što! I sve je to trud gradskih dužnosnika koji su agresivno krenuli prema europskim fondovima. I sve će završiti izgradnjom pročistača u Gospiću! No, brojni problemi i dalje stoje. Grad ne može puno sam, Starčević hita u Zagreb i objašnjava ministrima da se samo sredstvima EU-fondova i sitnim poticajima iz ministarstva ne može isuviše učiniti. Osjeća se i na gospićkom području nepravda u vođenju državne politike u poljoprivredi. Dakako, problem su poticaji koji su na rubu ili ispod zakona, pa je tako podatak. da su poticaji svake godine veći od dvije stotine milijuna kuna, a da se svake godine hrane proizvede dvadesetak posto manje – zapanjujući, zbunjujući, opasni i time inkriminirani. Pa to je nenormalan nesrazmjer. Ličko-senjska županija u tim mućkama je posebna žrtva, sigurno. Zaigrajmo se malo i statistikom, realnim podacima. U Gospiću se sad godišnje rađa između 240 i 260 beba, a u istom razdoblju imaju više je od 400 umrlih. Sad se u zadnjih godinu i pol dana povećao broj rođenih, što nije rezultat nečega što se napravilo, nego je riječ o pukom slučaju… O pravom razvoju će se moći govoriti kad to bude plod razvoja, onog pravog, brzog i zdravog. „Čak je i iseljavanja malo, jer se nema tko više ni iseliti”, kaže gradonačelnik koji ne bježi od istine. Otvaranje samo nekih 200 novih radnih mjesta pospješio bi i ostanak i natalitet. Grad mjera nema, jer novca nema, a Europska unija podmeće klipove. To već svi znamo, jednostavno joj nije do opstanka ljudi na ovim prostorima. Oh, da, postoji takva teorija, posve realna s obzirom na viđeno i doživljeno. Europska unija očito ne drži do proizvodnje u Hrvatskoj, a kod nas nitko ne želi saslušati prave uzroke. Sve je jasnije – Europska unija ne želi proizvodnju u Hrvatskoj, a jedino proizvodnja zaustavlja iseljavanje. Jedan dio EU-a želi pražnjenje Hrvatske, od Gorskog kotara, preko dalmatinskog zaleđa, pa i Hercegovine… Zar su taj prostor namijenili nekom drugom? Pitaju se to i u HSP-u Ličko senjske županije i to s pravom! Zašto se u Hrvatskoj prazni obalno zaleđe? Ima li Plenković na to odgovor? Odgovor netko zna, u Bruxellesu, zacijelo! Nije bez razloga tolika migracija koja se stvorila zadnjih godina. Hrvatska još nije ušla u taj problem zahvaljujući lošem standardu, no čeka se očito neka zgodna prilika.

‘Mi smo u problemu, samo nas istina može spasiti…’

Nova postava županijske vlasti u Lici morat će se suočiti i s ovim problemom. Zato je Lici potreban, nužan – slobodan čovjek, neopterećen stranačkom stegom i nerijetko lošom državnom politikom prema tom dijelu Hrvatske. Zašto to ne priznati? Starčević se ne voli hvaliti pričom, ali voli govoriti istinu. Kada je postao gradonačelnik, odmah je Gospićanima: „Mi smo u problemu, samo nas istina može spasiti, a istina je gadna. U dugu smo, u neugodnoj situaciji smo, nije dobro!“ Duhovit je bio kada je suradnicima rekao: „Izbijte si više taj Balkan iz svoje glave”! Ove godine u Gradu poslovi već bujaju. Trud se polako osjeća i daje rezultate. Već je potpisano investicijskih ugovora za 25 milijuna kuna, a uskoro stiže još jedan od 20-ak milijuna kuna za radove. No, Starčević će nerado priznati kako nema u gradskom proračunu fondova za poravnavanje, iz kojih bi se investiralo isključivo u loše naseljenim prostorima. Sam tvrdi da je to suludo, jer u Gospiću nema jednog proizvodnog radnog mjesta, a državne statističke službe ih stavljaju u šestu kategoriju razvijenosti, odmah iza Dubrovnika i Zagreba. Gospić samo s ugostiteljstvom i trgovinom sigurno ne zaslužuje tako visoku poziciju. „Nama je potrebna istina, a mi u Hrvatskoj ne želimo istinu, mi se vraćamo na rovove Prvog svjetskoga rata i živimo u stogodišnjoj zabludi”, jaka je Starčevićeva rečenica. Uz dodatak – „Ubija nas kult nerada i imamo visoko mišljenje o sebi samima”. Zanimljivo je koliko Starčević ne podnosi riječ – reforma. Pa tako kad govori o školstvu, zgraža se nad pričama o reformama, pa ističe kako nam je potreban novi odgoj djece već u vrtićima. Dodaje da ne možemo imati prave ljude na odgovornim mjestima, ako ne znaju tko su, odakle su i što su. „Djeca se moraju moliti Bogu, pjevati himnu i učiti istinitu povijest svog naroda…!” Jasno je odavno da je naše društvo oboljelo od lažne povijesti i pseudopovjesničara, jasno je također da se to mora promijeniti, korijenite promjene nam trebaju, u glavi. Ako mi nećemo startati s promjenama, neće nas biti na ovim prostorima. „Kakve reforme, reforma je poravnati zgužvani papir, pa ga opet zgužvati”, opasan je Starčević. U Lici je posebno izražen taj mučan osjećaj depresije. Narod voli reći: „Velike su se misli uvalile u male glave. Mala glava ne može progutati velike misli“. Čak je to lako i objasniti. Ako pogledamo sve medije u Hrvatskoj koji naposljetku nisu hrvatski, od televizije i ostalih, oni ne pišu u hrvatskom interesu i nude nam samo – estradizaciju gluposti… Zato i ličko-senjski HSP ide na izbore, znajući da se samo s ujedinjenim snagama prema Zagrebu, može nešto postići. „Ako ostvarimo i dobre rezultate na županiji i budemo upravljali u ulozi predsjednika županijske skupštine, vjerujem da će županija, u suradnji s Gospićem, prema Vladi RH decidirano napraviti program revitalizacije”, napominje gradonačelnik. „Na isti način, prije dvije godine napravio sam povijesnu promjenu – objasnio sam narodu da ovako više ne ide, objasnio sam im da je istina potrebna ma kakva god ona bila. Dok god mi ne pođemo u preodgoj, fazu čišćenja, nema nam spasa”. Kao i u cijeloj Hrvatskoj, tako ni u Lici nije doživljeno da je rat bio katarza, čišćenje. To je bio jedan od rijetkih ratova koji nije bio katarza. Ako pitate Starčevića zašto je to tako, on će vam spremno odgovoriti: „Dobro se živjelo za rata, dijaspora je pomagala i nismo doživjeli čišćenje, pražnjenje kao Njemačka 1945. godine. Mi smo bili razrušeni, ali smo dobro živjeli. Nijemci nisu”.

Na listi HSP-a – sjajna imena i puno – žena!

Ugodno je s njim biti u društvu: „Da smo bili pametni mogli smo biti sretni što nismo prošli katarzu, ali smo mogli proći svoju duhovnu katarzu. Nijemci su prošli fizičku katarzu, jer je njihova pogubna politika umalo uništila cijeli narod”, veli taj intelektualac i inženjer. „Mi smo u Drugom svjetskom ratu izgubili 1,5 milijuna ljudi, pa smo došli u fazu pljuvanja po ljudima koji su stradali”. Njegova lista za izbore 10. ožujka sadrži sjajna imena. I puno žena. Svi oni jednostavno žele preslikati upravljanje gradom na upravljanje županijom. Zaustaviti kriminal, nekontrolirani odlijev novca, konotrolirati ulaz i izlaz, ali doista manirom strogoće i sveopće kontrole. I krenuti prema Zagrebu i upitati. Jesu li ili nisu za revitalizaciju ovih prostora! Što jest, jest, Starčević je godinama živio u Švicarskoj i Njemačkoj i dobro zna provesti kontrolu i vođenje ruralno-planinskih prostora. Uvjeren je da s ovlastima može od Like u nekoliko godina napraviti ako ne Eldorado onda put prema njemu. No, njemu ne trebaju ljudi koji će reći što ja imam od svega toga, nego što će Lika i Hrvatska imati od svega toga, veli taj gospodin koji stipendira 12 gospićkih studenata. Onako, čista srca, iz dobre volje. Kad smo ga već spomenuli kao inženjera on će vam ponuditi sjajnu analizu, primjere iz razvijenih zemalja. Jako je zanimljivo i poučno: „Kad sam otvorio firmu u Njemačkoj 1984. tada je satnica inženjera bila 160 maraka. Već šest godina kasnije je moja firma naplaćivala je radni sat u procesnoj industriji i energetici 240 maraka. Valjda sam ja nešto vrijedio u Njemačkoj kada smo radni sat tako naplaćivali”. Upozorava kako samo inženjeri mogu izvući Hrvatsku iz gliba. Bez inženjera tehničkih zanimanja nema napretka u našem društvu. Jedina dva čovjeka koji o tome govore su Davor Pavuna i Karlo Starčević. Pojašnjenje slijedi, prava vizija: „Minimalni postotak inženjera na uposleno pučanstvo je tri posto i to samo da bi ostalo na sadašnjoj razini razvoja. Da bi se pospješio razvoj onda nam je potrebno 5 posto. A Hrvatska ima 0,85 posto”, Pavuna i Starčević će uglas. „Mi uvozimo za 50 milijardi kuna hrane godišnje, a imamo dva milijuna hektara neobrađenih površina”, veli Starčević. Da vam pojasnimo, riječ je o površini od dva milijuna nogometnih igrališta! Idemo dalje: „Ako izračunamo da je milijun hektara ekvivalent 90 tisuća zaposlenih, koji obrađuju, proizvode, gnojivo, strojeve, sjeme, oni koji žanju, oni koji odvoze, prerađuju i distribuiraju. Sveukupno je to 180 tisuća zaposlenih ljudi na dva milijuna hektara. A sve to mogu voditi samo inženjeri, a ne uhljebi„. Lika ima šansu, mora je imati. Zato je valja dati u ruke dokazanom kadru. Ovo je bila priča o – dokazanom čovjeku…