O osobama koje poistovjećuju Bleiburg s ustašama i održavanje mise s fašizmom ne treba trošiti puno riječi. Prvi su ili svjesne budale ili su zadojeni udžbenicima iz vremena bivše Jugoslavije, pa ne shvaćaju što je to bio Bleiburški pokolj, dok drugi ne razumiju bit mise za pokojne niti će ikad razumjeti što to znači. Tko je slušao ili čitao propovjedi s Bleiburga vrlo dobro zna da tu nema ‘revitaliziranja fašizma’ i sličnih gluposti. S druge strane, simbole i incidente trebaju spriječiti Austrijanci, a ne hrvatski vladajući političari, svećenici i biskupi koji neumorno pozivaju na dostojanstvo. Zašto? Zato jer je to teritorij Austrije. Katolička crkva u Austriji gubi godišnje 70-100.000 vjernika. Ove brojke najbolje govore o dometu njenih biskupa koji, očito, ne uspijevaju zadovoljiti široke vjerske i važnije društvene potrebe. Zabrana održavanja mise na Bleiburgu ne bi bila toliko problematična da se u Austriji ne nalaze groblja u spomen nacističkim vojnicima (među kojima su i SS-ovci Handžar divizije, npr. na Soldatenfriedhofu u Retzu), čije je održavanje od prošlog desetljeća, uglavnom, preuzelo Ministarstvo unutarnjih poslova Austrije. Ne samo to. Katolička crkva u Austriji komemorira poginule vojnike (!) iz Prvog i Drugog svjetskog rata. Tako je vojni biskup dr. Werner Freistetter blagoslovio novo vojno groblje i održao misu za mrtve u Zwölfaxingu u Donjoj Austriji. U priopćenju Katoličkog vojnog pastorala stoji da se misa održala za „sve pale vojnike dvaju svjetskih ratova, sve borce koji su poginuli na dužnosti, kao i sve pokojne garnizona Zwölfaxing“. U Zwölfaxingu nisu bili hipiji, nego nacistička Luftwaffe odnosno jedna od nacističkih ratnih zrakoplovnih baza koju su saveznici bombardirali (http://www.mildioz.at/…/itemlist/category/27-aus-milpfarren…). Otac Alois Schlemmer je održao komemoraciju za njemačke i sovjetske vojnike, uključujući misu i blagoslov groblja u Fürstenfeldu u Štajerskoj, sat i pol vožnje od Bleiburga. Na misi su bili gradonačelnik i još neki dužnosnici (http://www.feuerwehr-fuerstenfeld.at/…/kranzniederlegung.ht…). U Arzlu (u Tirolu) isto je tako održana misa za sve pale vojnike (!) iz Drugog svjetskog rata koji su se borili, kako stoji u priopćenju, „za tirolsku slobodu“ (https://www.meinbezirk.at/…/hl-messe-ehrungen-kranzniederle…) (tko zna povijest Tirola nakon 10. rujna 1943. zna o čemu je riječ). Primjera je doista mnogo. Koja je razlika između Austrije i Hrvatske? Ogromna je. Nakon Austrijskog državnog ugovora 1955. Austrija je pokopala sve žrtve Drugog svjetskog rata. Napravila je popis, uključujući i nacističkih vojnika (v. npr. http://www.denkmalprojekt.org/…/retz(soldatenfriedhof)_bezi…). Na taj način se Austrija suočila s Drugim svjetskim ratom, jasno ‘odredila’ i prihvatila uloge strana u sukobu i tako zatvorila to bolno i sramotno poglavlje. S druge strane, u Hrvatskoj značajan dio javnosti ne priznaje da su, uz ustaše i domobrane, prije i poslije Bleibura kao zadnja stoka ubijeni nedužni civili o čijim sudbinama ne znaju tisuće sinova, kćeri i unuka. U Zagrebu se i danas ne može razgovarati bez nelagodnosti o tim pitanjima. Nas bi bilo sram zagovarati takvu politiku zataškavanja i laži. Odnos prema Bleiburgu je i civilizacijsko pitanje. Na slici: Soldatenfriedhof, Retz. “Ovdje leže 787 njemačkih vojnika (1939.-1945.), 29 austrougarskih vojnika (1914.-1918.) 61 ubijenih drugih nacija (1939.-1945.). U spomen na njih i žrtve svih ratova kao podsjetnik na mir“.