Kažu da bi tri Hrvata sačuvala neku tajnu, dvojica moraju umrijeti

Kažu da bi tri Hrvata sačuvala neku tajnu, dvojica moraju umrijeti. Umrli su Tuđman i Šušak, a Joža i dalje dejstvuje Slavko i Ivo Goldstein napisali zajednički partizansku biografiju dragog nam druga Tita. Novi Telegram “objavljuje ulomak iz nove, monumentalne biografije Josipa Broza Tita, a koji se precizni, hladno i objektivno (!!!) bavi sramotnim aspektima partizanskog pokreta: postupanjem s ratnim zarobljenicima, zločinima i likvidacijama, poput ubojstva Pavla Breyera, vlasnika knjižare u Zagrebu, streljanog 1944. g., na Visu, po naredbi Tita ili Milovana Đilasa, sve do tragedije poput Bleiburga…“ Sjećate li se možda serije na Yugo TV koja se zvala “Povratak otpisanih“? Životno uvjerljiva kao tvrdnja tadašnjih antifašističkih demokrata – da će komunizam prije ili kasnije pobijediti u čitavom svijetu. Mladi antifašisti/komunisti tipa Jergovića, Tomića, Dežulovića i Frljića skidaju Švabe k’o glinene golubove. Po toj “realističnoj“ seriji pobijeni su svi zapadni Nijemci, a ostali su na životu samo oni iz istočne Njemačke koji su, naravno, svi perfektno govorili ruski. No, serija “Povratak otpisanih“ trenutno se reprizira širom Lijepe naše. Zaboravili Hrvati puno toga iz svoje krvave povijesti. Između ostalog i na uzrečicu “UDBA je naša sudba”. Kao iz crnog mađioničarskog cilindra svakodnevno vladajući mađioničari izvlače nekog časnog UDBA-ša. Neki svjedoče u Muenchenu, farbajući suce i tužioce, žaleći što sve Švabe kada je bilo vrijeme nisu poslali na vječna lovišta kako je to želio Karl Marx, a lijepo opisao Karl May u Winnetou. Drugi, poznati po svojoj dugovječnosti, uvijek su spremni stati na “pravu“stranu u RH. Naravno, uz pomoć demokratskih medija i “progresivnih inelektualaca” kako je to lijepo znao reći nezaboravni lik s Trga Maršala Tita. “E, nećeš razbojniče!“ mamićevski je kliknuo premijer i na njegov znak spontano skočiše na noge lagane medijski borci, sumo-borci, samoborci, prvoborci i ostali istinoborci te nam otkriše, doduše teška srca, strašnu tajnu: Karamarko je radio za UDBU! Po onoj: radio, ne radio, slušaj radio! Dok je to tvrdio No. 1. Joža Manolić, rigidni desničari su se tobože superiorno cerekali: ma ajd’ k vragu! Nema on više tu memoriju pamćenja! Čovjek ishlapio! Međutim, usprkos zavidnoj podršci istinoljubivih hrvatskih medija, Jožina tvrdnja sličila je na klimavi zub babe Manolićevih godina. A onda odjednom preokret! Ali ne onaj koji je moja pokojna teta Kata čekala od 1945. g. pa do 1960-ih, dok nije umrla. Javio se profa sa “elitnog“ Fakulteta političkih znanosti: prof. dr. Ante Barišić. On sve zna. Sad će se vidjeti “čija će majka crnu vunu presti“ kako to kažu u antifašističkoj Lici, Imotskom i Hercegovini. Fakultet političkih znanosti nije baš sam vrh akademskih ambicija napredne omladine u Hrvata. Osnovan je u samoupravnom socijalizmu da bi drugovi, često bez pučke škole, mogli u roku odmah postati “napredna inteljegencija“. Međutim, sada je taj primitivni odijum prema tom Faksu, zahvaljujući istinoljubljivom Anti, zauvijek izbrisan. Ante tvrdi da Karamarko laže. On zna da Manolić govori istinu. On, prof. dr. je pravno relevantni svjedok. Radio je u časnoj UDBA-i i bavio se praćenjem i isljeđivanjem golobradih članova Katoličke mladeži. Karma ga povezuje s mladima. Najprije s Katoličkom mladeži, a sada sa studentima FPZ-a. Faks je sada došao na sam vrh. Kakav Yell university, Columbia University, Cambridge, Oxford. Nitko od tih pretjerano izreklamiranih fakulteta nije imao za docenta zaslužnog druga UDBA-ša. On je danas šef katedre za modernu UDBA-logiju. Kad njegovi studenti dobiju zasluženu diplomu, odmah ih čeka posao na Filozofskom faksu i to na katedri novije hrvatske povijesti. Željno ih čekaju prof. Hrvoje Klasić i prof. Tvrtko Jakovina. Osim toga, zbog čega ne vjerovati No.1 – Joži. Pa on je bio, ako niste znali, jedan od osnivača HDZ-a. On je stari HDZ-ovac. To se uostalom vidi po slici objavljenoj u Večernjaku 19. lipnja o. g., na kojoj tronuti Joža pada u zagrljaj svom frendu Zoranu Milanoviću, čestitajući mu na izbornoj pobjedi 4. prosinca 2011. g. Dokaz više da je istinita ona “jednom HDZ-ovac, uvijek HDZ-ovac, ali možeš ostati Udbaš.” Stara anegdota iz “ponosnih“ vremena glasi: Avdo Humo, jedan od čelnika BiH komunista, završio je Fakultet političkih znanosti i postao odmah stalni član BiH akademije znanosti i umjetnosti. Na pitanje nekog hercegovačkog ognjištara zašto je Avdo postao odmah stalni član Akademije, a ne najprije dopisni, kako je to uobičajeno, odgovoreno mu je kako je napravljen izuzetak između ostalog i zato jer novi akademik nije baš znao pisati. Slavko i Ivo Goldstein napisali zajednički partizansku biografiju dragog nam druga Tita. Novi Telegram “objavljuje ulomak iz nove, monumentalne biografije Josipa Broza Tita, a koji se precizni, hladno i objektivno (!!!) bavi sramotnim aspektima partizanskog pokreta: postupanjem s ratnim zarobljenicima, zločinima i likvidacijama, poput ubojstva Pavla Breyera, vlasnika knjižare u Zagrebu, streljanog 1944. ., na Visu, po naredbi Tita ili Milovana Đilasa, sve do tragedije poput Bleiburga…“ Kad bi, apstraktno rečeno, trebao lakirati parkete u mašti bi skupo platio oca i sina Goldstein. Oni stvarno dobro lakiraju! Kažu Slavek i Ivek: “Pavao Breyer bio je vlasnik knjižare u Zagrebu, angažiran u komunističkom pokretu, a ipak je 1944. g., likvidiran na Visu. Tito ga, kažu, nije podnosio.“ I evo zašto njemačke i engleske novine stavljaju Maršala na 8. 10. ili 12. mjesto najvećih zločinaca 20. stoljeća. Za Breyera se čak i ne zna je li ga je dao smaknuti Tile ili Đilas, što je vjerojatno pokvarilo plasman naše “ljubičice“ na vječnoj tablici najvećih zločinaca 20. stoljeća. Inače, promociji knjige nazočila je demokratska elita regiona: Hrvoje Klasić, Ivan Lovrenović, Stipe Mesić, Buda Lončar, Milorad Pupovac, Miljenko Jergović itd. Nisu primjećeni Oliver Frljić i Mile Kekin. Prisutne je do suza dirnuo, svojim emotivnim nastupom, prof. povijesti sa slavne katedre povijesti regiona – Hrvoje Klasić. U nadahnutom nastupu Hrvojica kaže: “Daj nam Bože svima u regiji što više političara kao što je bio Tito!“ Ima Hrvojica pravo. Da smo imali u “regionu“ više političara kao što je Tito koje bi to međusobno klanje nastalo. Mnogi bi se kao nesretni Breyer možda čak i spasili. Tablice najvećih zločinaca bile bi pune “političara kao što je bio Tito.“ Čak i Bog je zakazao. Nije nam dao više “političara k’o što je bio Tito“, ali nas je razveselio Draganom Markovinom, Tvrtkom Jakovinom i Hrvojem Klasićem. Njihove interpretacije novije hrvatske povijesti najbliže su genijalnim ostvarenjima britanskih komičara Monty Python. O britanskim komičarima pišu se eseji i snimaju filmovi. Međutim, ono što rade naši “komičari“ Klasić, Jakovina i Markovina ne zaslužuje ništa više osim šutnje. Tako, dok se Titu zamjera ubojstvo vlasnika knjižare iako je i Đilas u igri, Joža plemeniti Manolić demaskirao nam je jednog serijskog ubojicu. Otkriva nam Manolić mračnu tajnu: “Tuđman je Šušku povjerio ubojstvo Barešića, Paradžika i Kraljevića“. Eto ti ga na! Kažu da bi tri Hrvata sačuvali neku tajnu, dvojica moraju umrijeti. Umrli su Tuđman i Šušak dočim Joža, na sreću SDP-a, idalje dejstvuje. Izjava je javna. Nije demantirana. Na redu je DORH. Čak i brucoši na pravnom faksu znaju da onaj tko ne prijavi kazneno djelo koje se goni ex offo čini novo kazneno djelo njegovim neprijavljivanjem. Jesmo li pravno retardirana država, kako to jedan zlonamjerni kolumnist tvrdi ili nismo? Kad bi i došlo do progona, lijeva medijska falanga bi odmah zacvilila: kakvog ima smisla goniti časnog UDBA-aša u tako visokim godinama samo zbog toga što je Tuđman naručio ubojstvo Barešića, Paradžika i Kraljevića? Naručio pa odručio! Kao da čitam Ivanku Toma i Jelenu Lovrić. Moj teniski partner Luka Zaradić me sumnjičavo pogleda i reče: “Hodak, a zašto ti ne prijaviš druga Jožu?“ Stvarno zašto? Pa ne može DORH sve sam. A ja ko pravi Hrvat ne bi se štel mešati! Svojedobno je Stipe Mesić u Vatikanu oštro zamjerio Papi kontakte s Tuđmanom, predočivši mu pritom audio i video zapise kao i transkripte, na što je Papa od Mesića zatražio oprost. San ljetnih noći u antifašističkoj Rijeci. Hrabri ravnatelj Opere riječkog HNK Marin Blažević ovako je opisao što se desilo na performansu Frljića i spomenutog Blaževića. Kaže naš profesionalni antifašist/komunist: “Unatoč agresivnoj manjini, većina prisutnih pokazala je da je Rijeka nepokoren grad i žarište antifašizma“. Agresivna manjina fašista počela je antifašiste gađati jajima i rajčicama usprkos podivljalim cijenama na riječkoj tžnici. Većina antifašista je to mirno promatrala i – kako se lijepo vidjelo na TV-u – dobro zabavljala. Frljić i Blažević, u duhu demokratskih tradicija po kojima su antifašisti poznati, nudili su “agresivnoj manjini“ mikrofon da glasno izreknu svoja zaostala stajališta. No, “agresivna manjina” je prokužila da je to mikrofon koji je neki novinar stjerao sebi u tur, kako mu je to sugerirao Vojko Obersnel gradonačelnik nepokorene Rijeke, pa su prijedlog iz higijenskih razloga odbili. Inače, u nepokorenoj Rijeci ovih dana su se odlučili napokon obračunati s Pavelićem. Ne s onim, nego s njihovim, Borisom. Ovaj njihov je dobrica. Ultra ljevičar. Da mu netko u nepokorenoj i antifašističkoj Rijeci slučajno ne zamjeri zbog nezgodnog prezimena. No, digli se na zadnje noge čvrsti i prekaljeni borci protiv “ustaške zmije“. HND je protestovalo i Pavelić se po drugi put spasio. Ako jednog dana ode na vječna lovišta netko će mu iz Nogometnog saveza poslati vijenac. Jer ima pravo prezime i bio je dobar kolumnist. Ali za sada nitko ne baca pojas za spasavanje Borisu Dežuloviću i Davoru Krile koji su dobili Šimecki u Slobodnoj. Na Facebooku Mirjana Mirt se križa, s tri prsta. Otpustiti europskog kolumnističkog prvaka. Neki cinik je munjevito odgovorio. “Ako je Dežulović europski prvak u pisanju kolumni, onda je Marijana Mirt Sofija Loren“. Uglavnom lepi Bora je, u času nadahnića, nazvao u jednom tekstu desetak Splićana “gnjidama”. “Gnjide” tužile i pravomoćnom sudskom presudom Slobodna mora iskeširati nešto preko 200.000 kuna. Gnjidama. Što li je bidnih 200 000 kunića za zadovoljstvo koje je Boris osjetio čak u prestolnici nazvavši gnjidama Stjepana Lozu, Guido Piasevolija, Tatjanu Alajbeg, Joška Čelana, Miroslava Klarića i dr. Prije nego se lova počela dijeliti, u obranu “slobodarske misli“ antifašističkog Splita skočila je intelektualna elita, a protiv gnjida tužibaba. Naravno, da ih ne mogu sve zapamtiti, ali evo samo mali broj visokokvalificiranih “gnjidoboraca“: Oliver Frljić, Viktor Ivančić, Heni Erceg, Predrag Lucić, Marinko Čulić, Jasmina Žbanić (marš kući Milanoviću), Snježana Kordić, Boris Pavelić, Dragan Markovina, Haris Ljevo i dr. To su sve visoki inteljektualci opće prakse. Njihov protest je principjelan, zasnovan na slobodarskim idealima. Kad su na HRT otkaz dobile Hloverka i Karolina Vidović-Krišto pa kad su iz Večernjeg dobili nogu Dujmović i Raspudić, a kad su Slobodnu zahvaljujući “dragom“ Ivi preuzeli Feralovci i kad je prestao lovostaj na novinare koji su sa veseljem dočekali samostalnost Lijepe naše, “lijeva intelektualna elita“ mučala je k’o da im je mačka odgrizla jezik. Sad su trenutno zaboravili na druga Dežulovića. Trenutno se trude iz petnih žila dokazati da je “svastiku“ na Poljudu nacrtala hrvatska fašistoidna narav. Da se barem Hrvati ugledaju na BiH navijače. Oni su za utakmicu u Zenici sa Izraelom napravili crveni tepih od izraelske zastave i pljujući i mokreći po njoj ušli na stadion. Na kraju su zastavu i zapalili. Drugi dan su se pohvalili izvanrednom organizacijom. Na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Južnoj Africi, za vrijeme kad je igrala Njemačka, vijorile su se zastave sa “kukastim križem“. Opet je bilo utvrđeno kako se radilo o odličnoj organizaciji. U San Francisku na nogometnom igralištu srednje škole El Camino netko je iscrtao od keramičkih pločica trometraski kukasti križ. Ni jedan od tri navedena slučaja nije proizveo ovakovu antifašističku histeriju. Pročitajte “komentar“ Igora Flaka u Večernjem. Rekao bi da ovo nije rasni, fašistički nego psihijatrijski slučaj. U Zagrebu je primijećeno da policija ne proganja maloljetne prosjake kako njihovi roditelji ne bi ostali bez hranitelja.