Knindža Branko o dalmatinskoj perspektivi…

21.08.2014. 13:31:49

Splitski gradonačelnik, šjor Ivo Baldasar tvrdi da Splitu i Dalmaciji trebaju tvornički pogoni... Njemu nasuprot ministar i potpredsjednik vlade, profesor Branko Grčić pun optimizma bez pokrića, kukuriče: „Split baš i nema terene na kojima bi gradio industrijske pogone, zar ne? Nemoguće se je vratiti u vrijeme velikih tvorničkih sustava u gradu. Mjesto za to je u gospodarskim zonama u okolici - Čaporice, Dugopolje, Kukuzovac, Dicmo... Split je zapravo grad usluga, prije svega turističkih, ugostiteljskih, trgovačkih, financijskih, informatičkih i prometnih.“ A da nije vrijednog i sposobnog Vrličanina, Zlatka Ževrnje i Dugopolje bi bilo isto što su danas Čaporice i Kukuzovac…tek tabla na kojoj već godinama stoji utopijski napis 'Gospodarska zona'; puste su to priče za malu djecu pričljivog profesora Ekonomskog fakulteta u Splitu, Branka Grčića. Drugim riječima bivši čuvar kninskih balvana iz 1990.-te kao da hoće reći: „Dalmatinci, zaboravite tvornice, vaša je budućnost u pružanju usluga“, primjerice u ljubaznom smiješku na recepciji, pospremanju soba i servisu doručka po sobama, guljenju krumpira u hotelskim kuhinjama, konobarenju i mućkanju koktela po ruskim, turskim, židovskim, arapskim ili Štrokovim hotelima; ili, pranju i zračenju popišane/pobljuvane posteljine, popravcima klima-uređaja i čišćenju zahoda po privatnim apartmanima, zimmer frei; umalo smetnuh s uma…i timarenju magaraca u Tribunju! Na zadovoljstvo hrvatskih sindikata bio bi to pravi outsourcing domaće radne snage kod tuđinskog vlasnika; ukratko, po riječima ministra Grčića Dalmatincima je budućnost postati 'bečkim konjušarima'! Statističari kažu da nam, ako Bog da, turistička 'žetva' u prosjeku traje 43 dana, dakle niti dva puna mjeseca. Ove godine imali smo neplaniranu srpanjsku 'rupu', što zbog svjetskog nogometanja što zbog neplaniranih vremenskih nepogoda, pa je onda uslijedio kolovoški 'bum'. Ipak, u Istri i na 'Kvarneru' osjetan je pad prometa posebno u raskošnim kampovima a južnije sami rekordi. Primjerice u Splitu imamo čak tisuću novih postelja, u Dubrovniku avioni zuje poput pčelica Maja a brojni 'cruiseri' popravljaju ako ne vanpansionsku potrošnju onda barem Lorencinovu statistiku!? Međutim, fenomen Splitskog turističkog buma nije posljedica novoizgrađenih turističkih kapaciteta-hotela poput nikad dovršenog Kerumova 'Marjana'-nego je nastao zbog toga što su Splićani preko ljeta privremeno iselili iz svojih kuća i udomili se kod 'rodijaka i netijaka' u vlaškoj Zagori kako bi zaradili koju kunu od prisiljene deložacije…..u vlastitom aranžmanu! Sve u svemu, kad se bilanca broja noćenja napravi bit' će to nekakva pozitivna nula, li-la, u odnosu na prošlu godinu a što se financijskog dijela tiče, dakle, 'vanpansionske' potrošnje ona se je mahom svela na nizozemsko-mađarsko-poljsko-češko-slovački jelovnik: 'pica+žuja' uz prilog voća i povrća iz samoposluge težačkih vrtova i okućnica! Usput, prijatelj mi preko neke, eto, ugledne turističke agencije(dvadeset posto!?) iznajmljuje 4 apartmana negdje kod prometno, totalno blokiranog grada Omiša pa mi se nekidan tuži kako su mu gosti na odlasku iz revolta otuđili deset ganjc-novih šugamana, velikih ručnika za plažu; gosti sami obračunali 'rabat' nezadovoljni smještajem zbog kvara na opterećenom klima-uređaju! Pun je planova naš knindža, potpredsjednik vlade Branko Grčić, od generacijama željenog mosta Trogir-Čiovo, pa Vodičke obilaznice, davno započetog Pelješkog mosta pa sve do Dubrovačke zračne luke. Radovi samo što nisu otpočeli, novac iz EU-fondova samo što nije stigao, čeka se samo mišljenje(plaćanje usluga-) konzultantske tvrtke 'Jaspers' (Joint Assistance to Support Projects in European Regions) i stvar je gotova…već 2019./2020. godine; a Omiška obilaznica…bog-te-pita kada!? Ali, nije problem u turizmu koji je sam po sebi nepouzdan i vremenski veoma limitiran izvor prihoda, a ne trebaju nam ni velebne tvornice-socijalističkih mastodonata!? Nerješivi problem Lijepe naše upravo je poljoprivreda koju u neminovnu propast vodi ministar Tihomir Jakovina, čovjek koji sam nije u stanju voditi jednu seosku 'apoteku' za prodaju DDT-ija i mišomora!?

Krah mljekarstva! Na alarmantno stanje u tom sektoru, pad proizvodnje mlijeka i kontinuirano zatvaranje farmi upozorili su seljaci krajem srpnja 2013. kao i čelnici Hrvatskog saveza udruga proizvođača mlijeka (HSUPM), uzalud! Po njihovim meritornim podacima u samo godinu dana zatvoreno je više od 3.000 stočnih farmi, a u zadnja četiri mjeseca proizvodnja mlijeka smanjena je za 120 milijuna litara, svaki mjesec se proizvede 30 milijuna litara manje mlijeka, vladini poticaji nisu isplaćeni u cijelosti, niska je otkupna cijena mlijeka. Dakako, enormni manjak na tržištu se jednostavno kompenzira uvozom mliječnih proizvoda najnižeg kvaliteta, mahom mlijeka u prahu kao nekad nakon drugog svjetskog rata… Sjetimo se, bilo je to upravo mlijeko u prahu, made in USA, a po zatvaranju neprilagođenih EU-standardima kokošjih kaveza bit' će i uvoza legendarnih Trumanovih jaja! Neproduktivne krave završiše tužno u klaonici-za gulaš pučkih kuhinja-ali ista, gorka sudbina čeka i mliječne donatore nižih kategorija… Evo primjera: Mladen Živalj, uzgajivač koza iz Obrovca Sinjskog(na Cetini!) priča kako je najprije imao farmu od 300 ovaca i isto toliko janjaca. Pametan, brzo je shvatio i zaključio kako mu je u kršu lakše i profitabilnije držati koze nego ovce. Ovce je rasprodao, a umjesto njih opredijelio se na koze i kozliće. „Oko ovaca i janjaca ima više posla, a nisu toliko ni otporne na uvjete u brdsko-planinskim predjelima kakvi su u ovom dalmatinsko-zagorskom kršu, kao koze i jarići. Prodao sam(2012.) oko 400 jarića u drugoj polovici kolovoza i u rujnu nakon što je prestala sezona janjetine. Za pomladak sam ostavio 100-ak kozlića i kapitalnog jarca-prča(iz uvoza!?), jer želim širiti farmu na više od 400 koza“, najavljuje svoj razvojni projekt kozarstva optimistični Živalj. Ali ne zato da bi s mukom i nesigurnošću naplate proizvodio mlijeko ili sir kojeg i tako u ogromnim količinama uvozimo iz EU nego jedino zbog slasnog mesa mladih kozlića! Promućurni Živalj ističe kako je tržište za prodaju jarića osigurao te da sve proda na pragu svoje farme…bez po muke! Uglavnom ih kupuju slavljenici u povodu svadbi, krštenja, pričesti, krizme, blagdana, rođendana, imendana, poslovnih ručkova i inih tuluma, a za njegovim jarićima sve više su zainteresirani i turisti. Koze muze i pravi kozji sir tek toliko, za obiteljske potrebe, ali ne i za tržište. Tvrdi kako za to nema uvjeta jer je, zaključuje, mužnja koza i sirenje itekako zahtjevan, težak i odgovoran posao. Ali, ne uvozimo samo mliječne proizvode, uvozimo i svinje, žive ili raskomadane; uistinu, svinjarija! Priča o Voštanima, promidžbena… Selo Voštane nalazi se na 970 metara nadmorske visine na visoravni južnog obronka Kamešnice u istočnom dijelu Sinjske krajine. Geografski, geomorfološki i klimatski uvjeti šireg dinarskog područja odredili su način života stanovnika sela Voštane kroz povijest. Svaka mikrolokacija je svojevrsni spomenik društvenom funkcioniranju u uvjetima surove prirode koja u obrisima svoje ljepote daje puno i uzima puno pod nemilosrdnim udarima vjetra-bure, kiše, snijega i sunca. Lucidni Cetinjani bi kazali: u Voštanima lisica poštu nosi a vuk podne zvoni. Danas, u tom istom netaknutom selu, daleko od užurbanog suvremenog svijeta, smjestio se moderan pogon pršuta Dalmatiko-Voštane, gdje ista ta, našim predcima nemilosrdna priroda, na 970 metara nadmorske visine, na neprestanom udaru bure, omogućava nastanak vrhunskih dalmatinskih(?) suhomesnatih delicija. Stalnim izmjenama suhog sjevernog vjetra-bure i vlažnog 'juga', bogatih čistim aerosolima planinskog bilja, dima od autohtonih bukovine, grabovine, hrastovine, upotrebom jadranske morske soli stvara se proizvod osebujna mirisa i okusa svojstvenog mikrolokaciji…..u 'vukojebini' zvanoj Voštane. Poslovođa veli: „proizvedemo 25.000 pršuta godišnje; sve je unaprijed RASPRODANO!!!“ Gdje su svinje, pitamo poslovođu jer za 25.000 pršuta(samo stražnje noge-butovi!) treba likvidirati barem 12.500 komada utovljenika!? -„Uvoz, prijatelju, Nizozemska, Belgija, Mađarska, 'ravničarska' Austrija …a nešto ipak dođe i iz Slavonije!“ Što reći za kraj? -Pa, ministre Jakovina, dok je uvoza bit' će i pršuta, dalmatinskih? Iako svršeni agronom, Tihomir Jakovina je 2010. dodatno usavršio svoje znanje poslijediplomskim specijalističkim studijem bizarnog naziva 'Lokalna demokracija i razvoj' na Fakultetu političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu. Kakve to veze ima 'lokalna demokracija' s reprodukcijom svinja ili mužnjom koza? -Nikakve! Možda je naš ministar poljoprivrede u težnji za političkim znanjima i zaboravio kako i koza mlijeko daje pa bi mu mogli zapjevati: „Poš'o Tiho kozu musti, naleti na jarca“…pa se čudom čudi… „Kakva li jer ovo koza koja ima jajca?“

I za kraj: jedna, uistinu lijepa i poučna priča o mogućoj simbiozi turizma i poljoprivrede… -U Malom Stonu ima jedan nadaleko poznati restoran 'KK' uz kojeg je 'niknuo' i elegantan hotel 'O'(oštriga). Vrhunska gastronomska ponuda, kamenice, dagnje, crni rižoto, gofovi, orade, grdobine…i druge brojne morske i ine delicije; dnevni promet u sezoni oko 400 gostiju, zaposlena cijela obitelj, uža i šira rodbina. Ali, ne samo to… Nakon razornog Stonskog potresa 1996.g. obitelj je ostala bez igdje ičega pa su marljivim radom krenuli od nule; danas su, kažu mještani, vlasnici pola Malog Stona …unatoč i obiteljskoj tragediji koja ih je pogodila! Mještani Malog Stona im ne zavide pače se i ponose s njima jer su spremni svakome pomoći kad ustreba… Osim hotela i restorana, dakle turizma, bave se i poljoprivredom: imaju 500 stabala maslina, 'iskopaju' 6 tona krumpira, posade tisuću sadnica rajčice, proizvode i ostalo povrće i voće, patlidžane, paprike, mrkve, kupus-crveni i zeleni, od voća lubenice i dinje, od začina peršin, celer itd.! A nisu im potrebni nikakvi državni poticaji niti 'Grčićevi' EU-fondovi kao ni Opačićkin outsourcing; neće nikad postati 'bečkim konjušarima' kako to Dalmatincima obećava naš knindža-ministar!   damir kalafatić Izvorni članak pogledajte OVDJE

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.