Komemoracija kod Husine jame na Vagnju

Već 14. godinu za redom prve rujanske subote Husina jama na Kamešnici bila je mjesto okupljanja velikog broja hodočasnik. Molitvom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je počast brojnim žrtvama fašističko-komunističkog terora za vrijeme II. svjetskog rata i poraća, piše Ferata.hr. Prije početka misnog slavlja svečano je blagoslovljen spomenik hrvatskim rodoljubima koje su, kako stoji uklesano na kamenu, partizani mučili i ubili za vrijeme i poslije drugog svjetskog rata, te ih bacili u jamu. Spomenik su žrtvama podigli rodoljubi cetinskog i livanjskog kraja. Današnjoj komemoraciji nazočilo je oko dvije tisuće hodočasnika, brojni svećenici i časne sestre iz cetinskog i livanjskog kraja, dožupan Luka Brčić, izaslanstvo Grada Sinja predvođeno zamjenicom gradonačelnika Kristinom Križanac i dopredsjednikom Gradskog vijeća Milanom Smoljom, predstavnici Općine Livno, izaslanstvo Grada Trilja koje su predvodili gradonačelnik Ivan Šipić i njegov zamjenik Ivan Žolo, načelnik i donačelnik Otoka Branko Samardžić i Ivica Perković, načelnik Hrvaca Dinko Bošnjak i predsjednik Općinskog Vijeća Ante Proli, izaslanstvo Viteškog alkarskog društva predvođeno predsjednikom Stipom Jukićem, predstavnici političkih stranaka, udruga proisteklih iz Domovinskog rata i II. svjetskog rata, te potomci nevinih žrtava. Svečano misno slavlje predvodio je i propovijedao mons. dr Mile Bogović, gospićko – senjski biskup, koji je u svojoj propovijedi između ostalog kazao: ‘Moramo moliti za ove nevine žrtve koje se nalaze u Husinoj jami, i ne samo ovoj jami nego i na ostalim stratištima od Bleiburga ovdje do Kamešnice.’ Gospićko-senjski biskup Bogović sve okupljene je pozvao na praštanje. ‘Nemojte mrziti, to nije kršćanski, to nije na tragu Isusova nauka. I ja se ovdje sav tresem, jer ni ja ne znam gdje je moj otac ni tko ga je ubio. Ne mrzim te koji su ubili moga oca ni stratište na kojem leži. Ja se molim, jer je to katolički i kršćanski.’ Biskup Bogović u svojoj je propovijedi podsjetio da je papa Ivan Pavao II. na pragu trećega tisućljeća pozvao sve narode da popišu svoje mučenike, jer oni su jamstvo bolje budućnosti. ‘Tako smo mi i krenuli. Počelo je s Crkvom hrvatskih mučenika na Udbini, a nedavno smo tamo imali misno slavlje. Naime, prava vrijednost je ondje gdje se daje život za drugoga, a žrtve ovdje u Husinoj jami pale su za našu slobodu. Tko zna što bi bilo s nama da nije bilo tih žrtava u drugom svjetskom ratu i poraću.’ Prof. dr. fra Bože Norac – Kljajo, umirovljeni profesor splitskog KBF-a, pokretač svih dosadašnjih komemoracija i hodočašća, kao i utemeljitelju gradnje spomen-kapele podignute na čast Čudotvornoj Gospi Sinjskoj tik uz samu jamu, kao i ovog spomenika koji je danas blagoslovljen, je kazao: ‘Neka ovaj spomenik ostane kao vidljivi znak budućim naraštajima. Ova granica ne smije nas dijeliti. Upravo suprotno, mora i dalje spajati hrvatski narod, ovdje na ovom oltaru, a to je Husina jama. To je naša obveza za sve one koji nevini leže u ovoj i mnogim drugim jamama diljem Hrvatske i drugih zemalja, koji su svoje živote dali za jedinu nam domovinu Hrvatsku.’ Fra Bože Norac Kljajo zahvalio je svima koji su na bilo koji način pripomogli u realizaciji ovog i svij dosadašnjih misnih slavlja, kao i onima koji su pomogli u izgradnji spomenika koji je danas blagoslovljen. Svečano misno slavlje pratio je mješoviti zbor sastavljen od pjevača iz crkvenih zborova Bajagića, Obrovca, Gale, Gljeva i Hrvaca, pod ravnanjem č.s. Vjere Gulić. Komemoracija na stratištu na kamešničkom Vagnju završena je odrješenjem grijeha stradalnicima u jami, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća. Pored križa ispred Husine jame, vijence su položili izaslanstva Splitsko-dalmatinske županije, gradova Sinja, Trilja i Livna te Općine Otok. Vijence su položili i izaslanstvo VAD-a, sinjskog i livanjskog HDZ-a, članovi Nezavisne liste Mira Bulja, BZ ‘Patriot’, Udruge hrvatskih domobrana, udruga proisteklih iz II. svjetskog rata i Domovinskog rata, te članovi obitelji nevinih žrtava bačenih u ovu jamu. U jamu u koju je ubačen njihov otac vijence su položile i pomolile se gospođe Maša Poljak i Anka Tomašević, rođene Bilobrk. Gospođa Maša kratko nam je kazala: ‘Prije nego sam došla ovdje morala sam primiti injekciju kako bi ovo mogla izdržat,jer ne znan hoću li se sutra ustati. Imala sam četiri godine kada su ga ovdje doveli, u kamionu sa ostalima. Pokupili ga. Znao je moj ćaća Jakov što ga čeka, no drugi nisu znali kakvu strahotu krije Husina jama. Poslije su nam govorili da je živ, čak su nam i mater zvali da dođe ovamo vidjet muža, a zapravo su i nju htjeli baciti u jamu. Međutim, nisu u tome uspjeli. Ali, tuga je ostala. Nas tri sestre – Ana, Marija i ja koja sam bila najstarija svašta smo proživjele s materom nakon toga’, kroz suze nam je kazala gospođa Poljak koja se uz pomoć svog unuka polako penjala uz stepenice Husine jame, ostavljajući molitvu i suze za ocem, koji negdje u dubini jame sniva snom pravednika, kao zalog slobode za sve one koji su danas molitvom i poštovanjem odali počast njemu i svim nevinim žrtvama ove i drugih jama diljem Hrvatske i drugih zemalja, prenosi Ferata.hr Izvornu vijest možete pogledati OVDJE