KONAČNO SE RASKRINKAO

KONAČNO SE RASKRINKAO: Evo što 'ratni profiter' i najpoznatiji 'švaler' na hrvatskoj političkoj sceni zapravo nudi Afera za aferom, nižu se u biografiji reformiranog i preobraćenog Radimira Čačića koji sada narodu s visoka nudi neka nova spasenja. No, hoćemo li povjerovati u novo, staro Ratkovo lice? Reformističke reforme koje je umornom i sve siromašnijem hrvatskom narodu trebao ponuditi dobro nam znani Radimir Čačić, već na prvom testu pale su u vodu. Ne brine izgleda Ratka agonija hrvatskoga naroda, već isključivo njegova pozicija i borba za vlast, koja se u njegovom slučaju u više navrata pokazala kao slast. Predsjednik Reformista ustvrdio je tako kako njegova stranka neće sudjelovati u rušenju Vlade, premda je to sada u stanju nakon što je u njegove redove prešla HNS-ova zastupnica. Sjediti svugdje po malo, misija je koju će Čačić očito nastaviti pa je tako u Novom Marofu poručio da će sa svojom šačicom zastupnika podupirati dobre Vladine projekte, ali i sprječavati one loše. Najavio je i kako će njegovi Reformisti surađivati s Vladom, u interesu sjeverne Hrvatske. Inače, ista je to ona vlada u kojoj sjedi njegova bivša stranka, odnosno HNS koji ga se brzinom munje odrekao rušeći pri tome sve temelje demokracije, ako o demokraciji možemo govoriti u slučaju stranke kojom rukovodi Vesna Pusić. Pravi razlog zbog kojega Čačić doista neće rušiti sve lošiju Vladu, otkrio je diplomatično pakirajući u celofan izjavu iz koje se jasno da iščitati da su u pitanju tek njegovi interesi koji, po svemu sudeći imaju prioritet nad interesima hrvatskog naroda. Naime, kako je kazao reformistima treba vremena da se organiziraju te im u ovom trenutku izbori ne odgovaraju. Po strani je tako ostavljena činjenica, da bi sve većem broju građana Hrvatske izbori itekako odgovarali. Sit je narod suludih obećanja, najava o investicijskim valovima, koji nikako da nas zapljusnu. Nabrajati bi se u nedogled mogli gafovi vladajuće koalicije, ali jednako tako podugačak je niz afera koje na svojim plećima nosi reformirani Ratko, kako ga jedne prilike nazva Pusićeva. Kada bi se Ratka trebalo opisati u nekoliko riječi, tada bi uz njega išao opis jednoga od najuspješnijih političkih trgovaca u zemlji. Jer gurajući svoj HNS u Milanovićevu vladu, baš kao što se sada pokušava ugurati u onu Karamarkovu, sa svega dva posto potpore birača osigurao je svojim ljudima najmoćnije resore u državi. Isti su to oni ljudi koji su Ratku mahom okretali leđa, ali on se i dalje neda. Mora da mu puno znači potpora dijela članstva njegove stranke, poglavito potpora Natalije Martinčević, kojom su se svojedobno bavile institucije stoga što je službenim automobilom posjećivala njegove odaje u vrijeme dok je on igrao golf u pulskom zatvoru. Ipak, kada je riječ o Čačiću, neka pitanja sama se po sebi naprosto nametnu. Je li upravo on taj veliki div koji bi trebao spasiti hrvatsko gospodarstvo, kao što se u javnosti prezentira? Što on narodu može ponuditi, a da već s time nije pokušao? Ne pamtimo li njega kao bahatog, ali ne i poduzetnog ministra? Tko su uopće ljudi koji su ga lansirali u vrh političke orbite? Dame uvijek oko njega U Čačićevom društvu uvijek se mogu vidjeti zanimljive dame, a jedna od njih nedvojbeno jest Ankica Mamić. Dama je to koju je nedavno nagrizlo zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo, podižući protiv Ratkove dugogodišnje PR savjetnice. Teretilo se Mamić da je kao direktorica trgovačkog društva, u ime istoga podnijela banci zahtjev za povlašteni kredit u iznosu od 700 tisuća kuna s rokom otplate od dvanaest godina i rokom početka od dvije godine te kamatom od dva posto godišnje, u svrhu adaptacije poslovnog prostora trgovačkog društva u Zagrebu. Nakon odobrenja kredita, Mamić je od 23. studenog 2011. godine pa sve do 21. prosinca iste godine koristeći ovlasti direktorice novce od odobrenog kredita koristila za uređenje svojega privatnog stana dok internom kontrolom nadležnog ministarstva nije otkriveno nenamjensko korištenje sredstava kredita. Na taj način pribavila je nepripadnu korist u iznosu od 695 tisuća kuna oštetivši trgovačko društvo za iznos od 730.647,42 kuna u koji je uključena i kamata koju je navedeno trgovačko društvo, prilikom povrata odobrenog iznosa kredita, bilo dužno platiti banci. I ministrica Pusić, jedna je od Čačiću bliskih dana. Ovaj hipertolerantni dvojac godinama je punio medijske stupce svojim skladom i prisnim prijateljskim odnosnom. Od odlazaka u kino, pa sve do prisnosti koju su jedne prigode pokazali na Unskoj regati boreći se s podivljalom rijekom ukazivalo je na to da se tom odnosu ne nadzire kraj. Čačićeva prisnost sa šeficom diplomacije do toga je stadija zaintrigirala medije pa je portal Tjedno.hr njihov odnos povezao s ljubavničkim. Prema pisanju toga medija, Čačić i Pusić ljubavnicima su bili dugi niz godina i to zbog politike i poslovnih interesa. A svoje sumnje potkrijepili su i mnogim zajedničkim vikend druženjima pa čak i ljubakanjima u čamcu na Mrežnici te odlascima privatnim zrakoplovom do Dubrovnika. Čačićeve afere Pitanje svih pitanja jest treba li netko tko je javno prozivan za ratno profiterstvo kao što je to slučaj sa Čačićem, iskakati s naslovnica nudeći recept za bolje sutra? Ne bi li hrvatsko sutra bez takvih likova bilo neupitno? Afere koje su po dobro znanim običajima hrvatske politike gurnute pod tepih vezuju se i uz Ratkovo ime, a u javnosti ih je iznosio politički analitičar Slaven Letica. Naime, gradnju 147 kilometara autoceste od Bosiljeva do Svetog roka američkom Bechtelu Hrvatska je platila 990 milijuna dolara. Ugovor je bez natječaja 1999. potpisao Jure Radić, tadašnji ministar obnove. Nakon toga priznao je kako je ugovorena cijena 30 posto veća nego da se išlo na međunarodni natječaj. Ipak, želja je bila da se preko spomenute tvrtke uspostave dobri odnosi sa SAD-om. Zbog skraćenih rokova izgradnje, ali i ubrzane gradnje zemlje 2003. autoceste kompaniji uplaćuju nagradu u iznosu od 20 milijuna dolara. U osnovnom ugovoru rokovi gradnje ugovoreni su načelno, a potom srezani za šest do 12 mjeseci. O spornoj nagradi, ali i isplati 48 milijuna kuna talijanskoj tvrtki Coopconstrutiori u jesen 2003. postoje dokumenti koje posjeduje Letica, a koji govore kako je u priču upleten - Čačić. Odluku od 20 milijuna premije Bechtelu potpisao je 3. studenog 2003. kao predsjednik Nadzornog odbora HAC-a Čačić, a ugovor sa spomenutom tvrtkom potpisao je netom prije izbora. Dokumente o tome Letica je predao državno odvjetništvu, ali na to nitko nije reagirao. Zajedno s Jurčićem, Goranom Granićem i Linićem prodao je 25 posto plus jedni dionicu INE. Ugovor je potpisao nekoliko dana prije izbora, svjedočio je Letica.

Davor Visnjic/PIXSELL

Ratko Čačić umiješan je u još jedan slučaj. Ratne '91 društveno poduzeće Coning koje predstavlja Čačić s Republičkom samoupravnom interesnom zajednicom mirovinskog i invalidskog osiguranja 22. studenog 1990. sklapa ugovor o inžinjeringu pri izgradnji Doma umirovljenika u Dubrovniku. Od 13. prosinca 1990. do 24. svibnja 1991. godine, preko sedam avansa, poduzeću Coning isplaćuje cijeli iznos od 192.3 milijuna dinara za izgradnju Doma po načelu ključ u ruke. Radovi su obustavljeni 1991. godine zbog rata. Dom nije nikada izgrađen, a Radimir Čačić je 101 milijun kuna avansa u vidu pozajmica plasirao u privatne tvrtke Zagorje LTD i Zagorje d.d. Sindikat umirovljenika podružnice Dubrovnik podnio je tek 21. siječnja 2002. godine kaznenu prijavu protiv Radimira Čačića zbog kaznenog djela iz članka 292. Kaznenog zakona (zlouporaba ovlasti u gospodarskom kriminalu), za što je propisana kazna zakona u trajanju do 8 godina. Hrvatsko pravosuđe ocijenilo je da je nastupila zastare kaznenog progona. Prije stupanja na dužnost prvog potpredsjednika Vlade, Radimir Čačić se spominjao u aferi vezanu uz izgradnju jedne zadarske škole, za koju je Čačićeva tvrtka Coning uzela novac početkom 90­ih, a završena je državnim novcem deset godina kasnije. A samo dva dana prije izbora 2011.(4. prosinca), Čačićev Coning dobio je od Croatia osiguranja 4 milijuna kuna kredita! Inače, mediji su pisali i o tome da je Radimir Čačić kao direktor, prouzročio stečaj težak 324 milijuna kuna uključujući i nikad vraćeni dug prema državi od 51 milijun kuna. Predvodio je privatizaciju Coninga, tvrtke vrijedne više od 16 milijuna njemačkih maraka, koja je prodana u bescjenje. Raznoraznim makinacijama prebacivao je imovinu s tvrtke na tvrtku kako bi izbjegao plaćanje stotina milijuna kuna dugova. Manje je poznato da je današnji Coning zapravo preimenovana tvrtka Condelta, osnovana 1993. godine s temeljnim kapitalom od samo 114 njemačkih maraka, dok je "pravi" Coning osnovan još 1984. godine, najvećim dijelom završio u ogromnim dugovima i u stečaju. Zbog nepravilnosti je poništena i privatizacija Coning holdinga. Međutim, ta tvrtka je ponovo vraćena Čačiću i drugim kupcima samo dva mjeseca nakon što je on postao ministar za javne radove, obnovu i graditeljstvo 2000. godine. Tada je čak 70 tvrtki u Izraelu pravomoćnom presudom uzalud u Hrvatskoj tražilo naplatu dugovanja od Coning holdinga. Šuškalo se da je više nego blisko surađivao i s Majom Rendulić, direktoricom nekadašnjeg Aurum osiguranja koje je kasnije, na incijativu Slavka Linića, prodano austrijskom Wiener Stedische. Afera je dakle mnogo, i više nego dovoljno za pravi institucionalni obračun sa Čačićem. Ali, hrvatske institucije su trome, dobro je to poznato običnom puku na kojem pravda često oštri zube.