'Kotromanoviću, bivši brate po oružju, čestitam ti, postao si ministar 'odbrane''

Umirovljeni bojnk HV-a Željko Mikić uputio je pismo Anti Kotromanoviću, ministru obrane Republike Hrvatske. Mikić se u njemu osvrće na postavljanje dvojezične ploče na zgradu ureda Ministarstva obrane u Vukovaru. Prenosimo ga u cijelosti.

Ante Kotromanoviću, ministre obrane Republike Hrvatske, stožerni brigadiru i nekada, brate po oružju,

danas je na zgradi Područnog odsjeka za poslove obrane Vukovar postavljena dvojezična (dvopisana) ploča pa koristim ovu priliku da ti čestitam na novoj dužnosti Ministra odbrane, kako tamo piše!

Bio sam tamo dok su ploče postavljane. Bio sam ljut, razočaran. Osjećao sam se jadnim, izdanim. Natjerao si voditelje područnog odjela iz Osijeka i područnog odsjeka iz Vukovara da sve to prate. Usput si poslao i djelatnika Vojno-sigurnosne službe da sve to dokumentira.

Tvoj kolega iz MUP-a je , kao zaštitu, postavio i dvojicu hrvatskih policajaca u odorama, srpske nacionalnosti, da osiguravaju taj „svečani" čin postavljanja ploča. Ne smeta ni to što jedan od policajaca nema ni službenu značku. Nitko od nazočnih, istog raspoloženja kao i ja, nije službene osobe ni taknuo. Osobno sam se sa svima pozdravio i predstavio se.

Smeta to nasilje koje i ti i ekipa kojoj si odan provodite nad Vukovarom i Vukovarcima i nad svima nama koji smo se u odorama Hrvatske vojske i policije borili protiv velikosrpske ideologije i agresije čiji su simboli bili kokarda, zvijezda petokraka i ćirilica.

Svašta bih ti mogao napisati, ružno te nazivati, ali neću, nisam takav, a i razum mi govori da moram biti dostojanstven i jak zbog onih koji su ginuli u Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj.

Tijekom Domovinskog rata nisam imao vremena plakati za svojim suborcima koji su ginuli, nisam plakao ni nakon rata kada su si naši suborci počeli sami oduzimati živote. Suze, u kojima su bili izmiješani svi osjećaji, ali ponajviše radost i sreća, su mi tekle prošle godine kada su nam se vratili naši generali Gotovina i Markač, ali Kotromanoviću potekle su mi i danas. Ovaj puta od muke i jada. Osjećao sam se izdanim.

Znaš li ti što vi radite ljudima koji su izgubili svoju djecu, roditelje, braću i sestre, prijatelje i suborce u Domovinskom ratu, svojim nerazumnim i nasilnim postavljanjem ćirilićnih ploča u Vukovaru?

Trebao si danas vidjeti lice čika Marijana Živkovića, čovjeka koji je u ratu ostao bez svoja dva sina. Pričao ti je svoju muku. Slomili ste, ponovno, tog časnog i ponosnog čovjeka. Bilo je teško gledati njegove suze.

E, pa, od ove vlasti proglašeni ministre odbrane, čestitke. Očito znate što radite.

Umirovljeni bojnk HV-a Željko Mikić