‘Krajina’ je u Lici danas jača nego za vrijeme rata!

Lika je svojevrstan „jurisdikcijski park“ u kojem i nakon Oluje vladaju likovi i čudovišta za koja smo vjerovali da su tim promjenama zauvijek iščezli iz naših života. Tim "parkom" i danas vladaju demoni koji su onemogućili da se Lika uklopi u ustavnopravni poredak RH. Nabasao sam na Liku sasvim slučajno tražeći ispred Udruge za resocijalizaciju liječenih ovisnika i zaštitu ljudskih prava kojoj sam bio na čelu prostor za otvaranje Centra za resocijalizaciju liječenih ovisnika. Kako smo registrirani i za zaštitu ljudskih prava već nakon desetak dana počelo je hodočašće bespomoćnih i obespravljenih, od staraca preko žrtava nasilja do obespravljenih poštenih i zato nepodobnih policajaca. Sve te sudbine i najgrublja realnost s kojom smo se susretali, pretvarali su taj idiličan kraj u svojevrstan „jurisdikcijski park“ u kojem i nakon Oluje vladaju likovi i čudovišta za koja smo vjerovali da su tim promjenama zauvijek iščezli iz naših života. Sve najgore iz „onog“ sustavu uspjelo se okupiti u krdu Hadezeosaurusa čuvajući „bratstvo i jedinstvo“ s pripadnicima srodne vrste ličkog Esdeesesotaurusa, podvrste aboliranog četnikusa kao „zjenicu oka svoga“. Ličkim “jurisdikcijskim parkom” u kontinuitetu od prije rata vladaju neki čudni demoni koji su onemogućili da se Lika uklopi u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Šef „obrane“, a naredio Tuđmanovo ubojstvo! Posljednji načelnik Štaba Teritorijalne obrane je preko noći prešao balvane i postao zapovjednikom ZNG-a, a „obranu“ Like je organizirao čovjek kojeg je KOS još ranih osamdesetih godina školovao za obavještajca i poslao u Sjedinjene Države, da bi po povratku u Liku bio svakodnevno u kontaktu s Aleksandrom Vasiljevićem po čijem je nalogu izvršen niz zločina nad Srbima i Hrvatima kako bi se Hrvatskoj nametnulo breme zločina i otežalo osamostaljenje. U studenom 1991. je naredio i ubojstvo dr. Franje Tuđmana, koji je živ napustio Gospić samo zahvaljujući razumu i hrabrosti zapovjednika Vojne policije Zdenka Bande, koji je zbog toga morao spas potražiti u Njemačkoj. Peta kolona koja je na bazi zločina i straha preuzela vlast u Lici djeluje i danas preko svojih ljudi koji blokiraju rad državnih institucija, suspendirajući hrvatske zakone i Ustav RH. „Krajina“ je zahvaljujući njima danas u Lici jača neko za vrijeme rata. Abolirani martićevci i četnici vedre i oblače I danas se u Lici sudi se po nekakvim „krajinskim“ zakonima, dok su abolirani martićevci i četnici u ličkom “jurisdikcijskom parku” pod njihovom zaštitom postali nedodirljivi. Samo u Lici je moguće da SDSS u Udbini poništava dobivene izbore da bi nakon novog prebrojavanja i krađe svojih glasova pobjedu predali svom najistaknutijem članu Ivanu Pešutu iz HDZ-a, kako bi zavarali javnost. U Vrhovinama je teror aboliranih još gori nego 1991. pa se krivotvore granice općine, krivotvori se popis stanovništva i popis birača pa Hrvati postaju „neopredijeljeni“ gubeći i status manjine i sva prava koja im pripadaju. Kada ja kao općinski vijećnik otkrijem i prijavim da je Milanka Opačić na programu socijalne skrbi oštetila svoje ministarstvo za pet milijuna kuna ili prijavim da je Milorad Delić, srbijanski kriminalac na čelu Općine Vrhovine dva milijuna kuna društvenih sredstava namijenjenih za izgradnju Centra za socijalnu skrb uložio u pravoslavnu crkvu, tada on izdaje nalog svojoj zločinačko-četničkoj miliciji u Gospiću da mi se oduzme prebivalište kako bi mi on slavodobitno, upravo 10. travnja 2015., oduzeo vijećnički mandat u Općini Vrhovine koji sam stekao na lokalnim izborima. U interesu tih zločinaca nekažnjeno mi se oduzimaju moja dva ustavna prava, na prebivalište i da u Općini zastupam ljude koji su mi izglasali povjerenje. Peta kolona instalirana u gospićke državne ustanove i dvadeset godina nakon rata provodi u Lici strahovladu po nalogu iz Beograda i nalogu „nadležnog organa koji je preuzeo poslove Biroa bivše Republike Srpske Krajine“. Pravosuđem vlada po zlu poznata dinastija Rukavina To zločinačko pravosuđe u interesu „nadležnog organa“ je utemeljila po zlu poznata lička dinastija Rukavina, stvarajući od Like “jurisdikcijski park”. S likom i djelom ratnog istražnog suca Županijskog suda u Gospiću, Pavom Rukavinom, su najbolje upoznate obitelji žrtava četničkih pokolja s obzirom da je upravo on sve zločince oslobodio progona na način da je promijenio činjenični opis i pravnu kvalifikaciju djela. Upravo je to model koji danas koristi njegova nasljednica na istom mjestu županijskog istražnog suca i nevjesta, Dubravka Rudelić, u zaštiti kriminala i političkom progonu takvoj vlasti nepodobnih. Tu sudsku zločinačku lozu danas u Općinskom sudu u Gospiću zastupa Dubravka Rukavina pojačana s pročetnički orijentiranim sucem Veljkom Čađenovićem, dovedenim kao pojačanje iz Knina. S druge strane Županijskim državnim odvjetništvom je do pred koju godinu vladao drugi Pave Rukavina, po modelu „istina, to sam ja“. U bilo koje vrijeme, danonoćno, bilo što da se dogodilo smjelo se zvati jedino njega koji je tada isključivo prema svome interesu i na temelju samo njemu poznatih kriterija slagao slagalice o kojima su ovisile sudbine. Pepeljuga Vera Magdić Bižanović i kriminalci Za razliku od dinastije Rukavina koja je vladajući pravosuđem i služeći svojim gazdama stekla golemo bogatstvo, poput Pepeljuge je stasavala općinska državna odvjetnica Vera Magdić Bižanović. Za razliku od Pepeljuge koja je izgubila cipelicu, Vera Magdić Bižanović i njezin suprug Ivan Bižanović, zaposlen u policiji, počeli su se kućiti kradući cipele iz policije zbog čega je Ivan potjeran iz policije. Već sam prijavljivao USKOK-u njezine tehnike s krivotvorenim medicinskim vještačenjima kojima pokušaji ubojstva postaju samo lakše fizičke ozljede ili kako se kriminalce kojima prijeti 15 godina zatvora pušta iz pritvora već drugi dan, tri sata nakon moje prijave gdje čuvaju skladište oružja, kako bi ga premjestili. Vrhunac je njezine beskrupuloznosti kada odbacuje kaznenu prijavu protiv policajca Ivice Perkovića iz Otočca koji žrtvi eksplozije plina pri očevidu krade registrirani revolver i tri skupocjena zlatna prstena od pokojne supruge, braneći ga da ni na trenutak nije ostajao sam u kući iako ja njoj i u javno objavljenom članku objavljujem fotografije kako izlazi sam iz kuće desetak minuta poslije ostalih policajaca. Cijenu mita je različita od slučaja do slučaja, ali cijena reketa, da te lažno ne optuži, je 5000 eura. Moja borba s Verom Magdić Bižanović traje već dugo, a uputio sam na nju 11 kaznenih prijava, od kojih na većinu nisam ni dobio odgovor. Jednom prilikom mi je jedan veselko iz USKOK-a manirom vidilice odgovorio, usprkos svim dokazima i svjedocima, da sam „subjektivan zato što sam nezadovoljan“. Zaista sam bio nezadovoljan, ali sam nastavio pisati i prijavljivati. Prije nekoliko dana sam doživio pravi šok, odnosno za promjenu postao sam „objektivno zadovoljan“ kada je u plavoj koverti stiglo Rješenje iz DORH-a s nalogom USKOK-u za daljnje postupanje protiv Vere Magdić Bižanović i nepoznate službene osobe iz Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu zbog „trgovanja utjecajem i pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela“… Znači li to da se napokon i nešto pozitivno događa i da je DORH konačno odlučio početi raditi svoj posao? Znači li to da njegovi službenici po odvjetništvima prestaju biti nedodirljivi i da se uvodi odgovornost u njihov rad? Ili ne manje važno… znači li to da Lika prestaje biti “jurisdikcijski park” i vraća se u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Znači li to da se u Liku po prvi put uvode hrvatski zakoni i Ustav RH? Odgovor ćemo brzo saznati.