Ne znam kako ostali, ali meni se već vrti u glavi od svakodnevnih prevrata vezanih za slučaj zaštićenog udbaškog ubojice Josipa Perkovića. Uz sve ovo što se dogadja u Vukovaru, teško je više i pratiti udbaške igre i igrice. Iz dana u dan nešto novo, što je u potpunoj suprotnosti sa onim što je rečeno dan ili sat ranije, a kao i uvijek kada su u pitanju izjave vodećih ljudi ove zemlje, u apsolutnoj suprotnosti sa istinom. No, izgeda kako se njima u glavi vrti još više, jer više ni sami ne znaju što govore. U općoj panici nastaloj medju udbašima i svima koji rade za njih, čini se kako su im popucale i telefonske veze, pa se više nisu u stanju ni dogovoriti što će koji izjaviti. Dok s jedne strane ministar pravosudja Miljenić izjavljuje kako radi Lex Perkovića nema nikakve štete za Hrvatsku, s druge strane Josipović govori o ogromnoj šteti koju smo si nanijeli radi iste stvari. Dok Milanović uvjerava sve nas kako EK ni ne zna kako postoji slučaj Perković, ta ista EK nam prijeti sankcijama upravo radi toga. A najbjedniji je svakako Milanovićev pokušaj da nas uvjeri kako sve to radi zbog zaštite hrvatskih branitelja. Njegova izjava kako nećemo pokorno prihvaćati sve što nam EU naloži jedna je od najljigavijih i najodvratnijih izjava koje sam ikada pročitala. Koliko smo branitelja poizručivali i pohapsili radi te iste EU, pokorno i ropski, dok je Milanović šutio ko ….. sve dok na red nije došao Perković. Onda mu branitelji nisu bili ni najmanje važni, ali danas, kada trebaju poslužiti kao dimna zavjesa za zaštitu udbaškog ubojica, onda su mu branitelji prioritet. Da se čovjeku zgadi život od ovog Milanovića. Sva sreća što je ušutio nakon što su mu prvo Njemci, pa potom i EK dali nogom u stražnjicu, čini se kako je to jedini djelotvoran lijek kako bi Milanović prestao pričati laži i idiotizme. Sve se nadam kako će ga šutati dovoljno često kako ga više ne bi čuli. Milanović je, očito, za UDBu bio potrošna, a danas je već i potrošena roba. On danas u EU ima zalijepljenu etiketu zaštitnika komunističkih ubojica. Tko će se normalan, od europskih dužnosnika, nalaziti u budućnosti s njim? Pa svaki taj susret politička oporba bi iskoristila za diskreditaciju političkog protivnika. Milanoviću ostaje da obilazi svoju toliko ljubljenu 'regiju' a ako ga pozovu na neku čajanku npr u Gruziju još bi trebao biti sretan. Milanović je prošlost. Al zato Vesna Pusić i Ivo Josipović to nisu. Očito su bili puno dragocjeniji i s njima se imalo dugoročnije planove nego s njihovim partijskim kolegom. Pusićka je na vrijeme napravila odmak od Milanovićevog kako lex Perkovića, tako i bilo kakvog protivljenja EU. Ona i dalje može nesmetano prodavati maglu o demokraciji i ljudskim pravima, iako vjerujem kako je mišljenja da se ljudska prava neistomišljenika trebaju rješavati na način kako je to radio brat njenog djeda, Grga Andjelinović. Što se pak Josipovića tiče, po njemu bi se trebala nazvati mjera za licemjernost. Trabunja o šteti nanesenoj Hrvatskoj radi Perkovića, a istovremeno mu je cijelo vrijeme savjetnik sin tog istog Perkovića radi kojeg još uvijek možemo zaraditi sankcije svih mogućih vrsta. 'Pravednom' Josipoviću ni jedan jedini trenutak nije palo na pamet kako mu takav postupak ne koristi, niti ulijeva povjerenja u njega? Ma naravno da jeste, ali je očigledno kako je korist od Saše Perkovića daleko veća od štete koje mu može prouzročiti. Pa ipak je njegov otac Josip Perković, ne samo zloglasni udbaški ubojica kojeg Njemačka potražuje već godinama, nego što je daleko važnije, čovjek od kojeg je malo prljavih tajni naših političkih elita ostalo skriveno. Informacije su oduvijek predstavljale najjači oblik moći, a Josip Perković ih je prepun. Kome će ih predati, ako ne sinu? A koga sin savjetuje? Sve kristalno jasno. Moje je osobno mišljenje kako našom zemljom, preko lika i nedjela druga Josipovića, UDBA drma i drmat će još dugo vremena. UDBA je izgubila bitku, ali je još daleko od toga da izgubi rat. I poput štakora stjeranog u kut, nikada nije bila opasnija nego je to danas. Ne zaboravimo kako se potomke udbaških ubojica ne može okriviti za ništa, pa čak ni kada bi Hrvatska kojim slučajem provela lustraciju, njih ista ne bi zakačila. Oni mogu nesmetano nastaviti sa politikom svojim očeva i majki, baka i djedova, politikom koja je zemlju zasijala hrvatskim kostima na svakom koraku i kojoj je krajnji cilj samo jedan – da nas više nema. Josipović je već navelike krenuo po drugi mandat i kako stvari stoje, ima ogromne šanse da u tome i uspije. Jasno kako će za njega glasati svi srbi i jugoslaveni, svi udbaši i komunisti, to se ni trenuta ne dovodi u pitanje. Ali je žalosno što će mu glas dati čak i dio Hrvata i to iz razloga koji su toliko bitni da se jednostavno ne mogu osporiti, npr, zato što je 'ugladjen gospodin u lijepom odijelu' ili zato što 'zna svirati klavir'. Time će, unatoč predvidivom padu SDP-a na izborima, UDBA u Hrvatskoj i dalje ostati u samom centru moći. Pa što čak i ako se dogodi nemoguće i Josipa Perkovića se izruči Njemačkoj? Saša ostaje u Hrvatskoj. I to, ni manje ni više, nego na Pantovčaku.   Diana Majhen Izvornu vijest možete pogledati OVDJE