KRIMINALIST ŽELJKO CVRTILA: PRIKRIVAJU SE KAZNENA DJELA U POLICIJI A DORH NIJE DORASTAO ISTRAZI

11.10.2014. 09:35:57

U opuštenoj atmosferi porazgovarali smo sa uglednim kriminalističkim stručnjakom i analitičarom Željkom Cvrtilom koji je glavnom uredniku portala udarno.com iznio nekoliko vizija kvalitetnije suradnje DORHA, policije i tajnih službi. Problem je što ova tijela sve teže funkcioniraju, pa smo Cvrtili postavili sasvim direktna pitanja.
1. Smatrate li da se broj kaznenih djela smanjio u odnosu na prošle godine? 
Broj kaznenih djela koji se progone po službenoj dužnost u Hrvatskoj se smanjio u odnosu na prošlu godinu. Ali to nema veze s preventivnom učinkovitošću policijskog rada. To je uglavnom rezultat promjene zakonskih okvira i prikrivanja. Izmjenom Kaznenog zakona RH cenzus za sitno djelo krađe se pomaknuo s 1000 kn na 2000 kn, tako da se sve krađe, a čija je šteta bila preko 1000 kn, zaprimale pod K-broj, a sada je to samo slučaj a za krađe čija je šteta iznad 2000 kn. cvrtilaTakođer se više kao K-broj ne zaprima konzumacija opojnih droga za osobnu uporabu. Time je sigurno smanjen broj kaznenih dijela za više od 10 %, a to je i lako provjerljivo jer se zna koliki je udio ovakvih kaznenih dijela proteklih godina bio u ukupnom broju kaznenih dijela koja se progone po službenoj dužnosti. Drugi je razlog pritisak iz MUP-a da se smanji broj kaznenih dijela, pa se dobar dio kaznenih dijela provala koja ostanu u domeni pokušaja, zapravo ne zaprimi na K-broj, nego se vodi pod općim brojem kao oštećenje tuđe stvari.
2. Zašto su narušeni odnosi između policije i dorha, jeli to zapravo jedna predstava za javnost ?
Nije predstava. Nažalost sukobi i trvljenja su stvarni, a što sve narušava zajedničku učinkovitost u borbi protiv kriminaliteta. Uvijek je bilo lakših ne slaganja između policije i Državnog odvjetništva na svim razinama, ali istup glavnog državnog odvjetnika g. Cvitana u Hrvatskom saboru, pokazuje da su ta neslaganja sada na svojoj povijesnoj razini i prerasla u otvorene sukobe. Takvo stanje treba hitno mijenjati jer može dovesti do paraliziranja sustava progona počinitelja kaznenih dijela ili do zabrinjavajuće opstrukcije.
3. Jeli DORH dorastao vođenju istraga? 
Ne, nije. Ali to ne bi trebala niti biti funkcija Državnog odvjetništva. U većini država glavna uloga odvjetništva je odlučivanje o progonu i sam progon počinitelja kaznenih djela, odnosno sastavljanje, podnošenje i zastupanje optužbi. Državno odvjetništvo je ušlo u sferu policije, odnosno istraživanja kaznenih dijela u čemu se razumljivo dobro ne snalazi. Državno odvjetnici za istrage nisu školovani, educirani i niti kroz praksu pripremani. Oni naprosto za to nisu kvalificirani. Posve je bilo pogrešno takvu ulogu im namijeniti kroz novi Zakon o kaznenom postupku.
4. Smatrate li da policija opstruira DORH ili obrnuto ?
 
Mislim da ima i međusobnih opstrukcija, ali u smislu onog što je rekao g. Cvitan, pojedinci se prave: gluh, slijepi i mutavi. No, takvom ponašanju uglavnom je kumovala loša zakonska regulativa, međusobni sporazumi koje se ne mogu ispoštovati i nespremnost državnih odvjetnika za provođenje kriminalističkih istraga, a i prevaziđena organizacija tijela progona.
5. Dobiva se dojam da su brojni građani žrtve sustava zbog ne-funkcioniranja ovih tijela? 
Kad god sustav sigurnosti ne funkcionira, sigurnost građana je narušena. Kriminalna scena će to odmah osjetiti i pojačano djelovati. Bit će manje kriminalca istraženo, optuženo i osuđeno. Na ulicama će ostati veći kriminalni potencijal. Mnoge neće dostići ruka pravde. Generalna prevencija, odnosno odvraćanje od činjenja kaznenih dijela se smanjuje.
6. Kako biste ocjenili Ranka Ostojića i Tomislava Karamarka? 
Ministar Ostojić je daleko bolji ministar nego što je bio ravnatelj na koju poziciju je došao kao totalni policijski laik. Ipak ta pozicija ga je dobro pripremila za mjesto ministra, na kojoj funkciji se znatno manje treba znati policijski posao. Karamarko je već takvu pripremu imao kao načelnik PU Zagrebačke i pom. ministra prije 2000. godine. Niti jedan niti drugi nisu napravili nikakve krucijalne pomake koji bi doveli do poboljšanja sigurnosti, uređenijeg sustava funkcioniranja, profesionaliziranja policije. Naprotiv, obadva su namjestili sebi odgovarajuće kadrove, sukladno političkoj podobnosti. Funkcije ministra i ravnatelja policije su strateške funkcije i tu se na strateškim stvarima moraju vidjeti pomaci. U policiji na nižim razinama ima dovoljno odličnih stručnjaka kojima se treba prepustiti operativno suzbijanje kriminaliteta i nadziranje stanja javnog reda i mira.
7. Kako biste ocjenili glavnog državnog odvjentika Cvitana? 
Gospodin Cvitan pokušava stvari mijenjati sa zavezanim rukama. Zakonske okvire koje mu je ostavio prethodnik ne pomažu mu, posebice glede Zakona o državnom odvjetništvu i ZKP-a. S policijom ima sukobe na svim razinama. Prema tim propisima nije samo policija odgovorna za ne otkrivanje počinitelja kaznenih djela. Glavnu odgovornost snosi Državno odvjetništvo i njih bi sve više trebalo pitati zašto je neko kazneno djelo ostalo neotkrivno. To je zato tako jer je Državno odvjetništvo postalo centralno istražno tijelo i policija radi isključivo po nalozima Državnog odvjetništva. Državno odvjetništvo je načelnike operativnih odjela i Policijskih postaja svelo na svoje operativce, a u znanju policijskih poslova nisu im niti do koljena. To je isto kao da bi policajci umjesto državnih odvjetnika počeli zastupati optužbe na sudovima, sigurno bi se jednako loši pokazali. Načelnici vode više desetaka pa i stotina djelatnika i imaju veliku odgovornost na određenom području, dok državni odvjetnici nisu uopće rukovoditelji pa ne razumiju tu odgovornost, već zapravo samo operativni tužitelji. Kriminalističkom policijom zapravo rukovodi Državno odvjetništvo, a MUP-u je ostavljeno da je plaće, školuje i oprema. Policijski rukovoditelji, mimo državnih odvjetnika ne smiju rukovoditi i usmjeravati rad svojih krim. policajaca. U takvoj situaciji policijski rukovoditelji koji su kvalificirani za postupke istrage postaju višak, a Državnom odvjetništvu nedostaje zamjenski broj državnih odvjetnika koji bi trebali preuzeti rukovođenjem krim. policije. Propisi su primjerice onemogućili primjerice ispitivanje svjedoka ili osumnjičenika od strane kriminaliste, ali su zato omogućili da to može raditi veterinar, inženjer strojarstva itd. i tako dodatno vezali ruke policiji. Tako imate Policijskih postaja u kojima je samo načelnik taj koji po zakonu može raditi ispitkivanja, a on za to naprosto nema vremena jer ima svojih rukovodnih obveza. Takve ovlasti je tražilo Državno odvjetništvo, a dozvolilo nesposobno policijsko rukovodstvo. Nekompetencija unutar Državnog odvjetništva, posebna je priča, ako ja se temelji na ranijim podobnim kadrovskim rješenjima. Krucijalna je problem nedostatak kvalitetnih nadzora. Ranije zacrtani smjer pretvaranja odvjetništva u istražnu policiju, posve je pogrešan. Tužiteljstvo treba biti tužiteljstvo, a policija policija, uz visoki stupanj međusobnog uvažavanja i suradnje. Pokušaji “pokoravanja” policije državnom odvjetništvu dovest će do još većih animoziteta i neučinkovitost u razrješavanju kriminaliteta. I razne druge službe su postale policija, poput Carinske uprave, Porezne uprave, Državnog inspektorata, tako da se svi pomalo igraju istražitelja. To dodatno usložnjava razne istrage. Sljedeći bi zahtjev mogao biti da se svima njima dadne beneficirani radni staž i takav zahtjev bi bio opravdan jer se bave suzbijanjem kriminaliteta i u uhićenjima. Koliko će to državu koštati? Zato je u takvim okolnostima glavnom državnom odvjetniku teško raditi. Poboljšanja neće biti dok se ti svi odnosi ne redefiniraju. Za to postoji nekoliko kvalitetnih modela. Ovi sadašnji modeli dovest će do totalnoga raspada istražnog sustava. Svaki ministar hoće u svom resoru imati svoju policiju. Svatko se treba baviti onim poslom za koje je školovan i pripremljen.
8. Zašto su tužitelji suci i javni bilježnici u Hrvatskoj nedodirljivi a građani često ukazuju na taj kriminal i spregu? 
U svim segmentima društva naći čete kriminal. Na državi je da uspostavi takve mehanizme da se to onemogući ili barem svede na najmanju moguću mjeru. Političke vlasti do sada nisu pokazale dovoljno volje da se to učini. Postoje poznati mehanizmi kako se dolazi do tog cilja, on se uglavnom svodi na kvalitetne kontrolne točke, odnosno nadzorne mehanizme. No u takvom sustavu, mala je mogućnost utjecaja, čega se izgleda politika teško odriče.cvrtila2
9. Čemu služi SOA, prikupljaju podatke i primaju 10.000 kn mjesečno i? 
 
To je dobro pitanje. Njihov je rad tajan i kao takva teško mjerljiv u javnosti, pa da bi smo mogli procijeniti dali su preplaćeni. Ipak, u svim državama djelatnici tajnih službi su dobro plaćeni, ali se od njih traži i velik rizik, te uspješan rad. Mi uglavnom ne znamo za uspješnost naših agenata. Njihovi poslovi se često isprepliću s poslovima kriminalističkih policajca koji su duplo manje plaćeni. Zapravo, slobodno to mogu reći i državno odvjetnici i agenti su značajnije više plaćeni od kriminalističkih policajaca, a zaista glavninu istraga provode upravo kriminalistički policajci. Nije li to malo nepravedno. I to je sigurno jedan od razloga animoziteta.
10. Koliko ima neriješenih ubojstava i treba li iskusne kriminaliste slati u mirovinu? 
Starih slučajeva ne riješenih ubojstava i drugih teških kaznenih dijela ima više stotina. Sigurno bi iskusni kriminalisti u tim istragama bili i više nego dobro došli. Neke policije na takve složene slučajeve često angažiraju i umirovljene kriminaliste. Ostojićev Odjel za hladne slučajeve, očito ne daje nikakve rezultate iako se s idejom u potpunosti slažem koja i nije nova nego egzistira u MUP-a od 2005. godine kada su napravljeni temelji za PNUSKOK. Mogućnost umirovljenja policajca u Hrvatskoj je prerana, već s 38 godina (ako ste s 18 godina počeli raditi) postoji mogućnost odlaska u prijevremenu mirovinu. To je prerano. Sigurno policajac ne može do 65 godina raditi na ulici, ali neka optimalna dob dolaska u mirovinu bi bilo između 48 i 56 godina, kako je to primjerice u Engleskoj.
11. Mislite li da policija radi pod pritiskom i kako izgleda po Vama radni dan poštenog policajca ?
Svaki policajac na operativnim poslovima radi pod stalnim pritiskom. Primjerice u Zagrebu u svakoj noćnoj smjeni svaki policajac ima barem jednu rizičnu intervenciju. Pored pritiska kod izvršavanja neposrednih zadaća ima pritiska i od strane rukovoditelja, glede rezultata rada, izgleda, ophođenja.. Pritiska vrše i građani s raznim pritužbama, koje znaju biti i naravno opravdane. Policajac stalno hoda po rubu između efikasnosti i straha od prekoračenja svojih ovlasti. On u kriznim situacijama nema vremena puno razmišljati. Odluke mora donositi u sekundama. Mogućnosti pogrešaka u takvim situacijama su znatne. To dovodi do kontinuiranog stresa. Oni policajci koji su fizički i edukacijski dobro pripremljeni, lakše prolaze kroz takve situacije.
12. Možete li se sjetiti slučaja Turibak gdje je mladić spektakularno uhićen optužen da je ubio vlastitog brata, do danas u šoku nije stigao niti tužiti medije koji su mu nanijeli nenadoknadivu duševnu bol (praktički i mi)? 
Ta situacija je ostala nerazriješena. To je bio eklatantni primjer nekompetentnog miješanja Državnog odvjetništva u istražni policijski posao. Na djelu je bila i ne koordinirana komunikacija s javnošću, kada su puštane izjave da je počinitelj poznat prije nego što su završena vještačenja, koja u konačnosti nisu potvrdila policijsku verziju događaja. Sve je to poljuljalo povjerenje u istragu i odvelo je u krivom smjeru. Vjerojatno je dovelo i do ne uhićivanje pravog sumnjivca i pitanje hoće li ikada i dovesti. Kasnije se vidjelo i da je sama obrada mjesta događaja provedena ne profesionalno.
13. Slučaj Marijane Jerković u Splitu također je ostao misterij, očevici tvrde da je prilikom očevida uništen očevid. 
Nisam tada pratio taj slučaj, ali to je svakako slučaj na kojem su napravljene velike pogreške i po kojem očito više nitko ne radi. Pravi slučaj za Ostojićev Odjel za hladne slučajeve.
14. Sve veći je porast suicida, imaju li samoubojice svoje ubojice? 
U brojci samoubojstva uvijek se krije manji broj ubojstava. Trilema ubojstvo, samoubojstvo ili nesretni slučaj uvijek postoji, ali ona bi se trebala riješiti u prvim satima istrage. U ovisnosti od toga, slijede daljnji postupci istražnih tijela. Na mjestu događaja uvijek postoje kriminalistički pokazatelji koji bi trebali razriješiti trilemu. Inače, razlozi samoubojstava su više poznati psihijatrima nego istražiteljima.
15. Građani Hrvatske ne vjeruju da je riješen slučaj Hodak i Pukanić iako je u medijima i po sudu sve jasno zašto građani sumnjaju? Npr. mnogi čak ne vjeruju da su nađeni ostaci Antonije Bilić? Usuđujete li se iznjeti svoj stav? 
Ti slučajevi su riješeni na nivou izvršitelja, a slučaj Pukanić još i na razini organizatora. Razina naručitelja je ostala ne otkrivena. U oba dva slučaja bilo je dosta propusta i curenja informacija u javnost koji su zapravo na štetili rezultatu istrage. Tako je u slučaju Pukanić iscurila informacija da se zna broj šasije motora na koji je bila postavljen eksplozivna naprava. To je počinitelje natjeralo u bijeg, a policiju stavilo u ozbiljnu dvojbu dali uhititi počinitelje s minimumom dokaza koje su tada imali ili ih pustiti i tako možda zauvijek onemogućiti njihovo uhićenje. U takvoj situaciji postupio bih na isti način, ali do takve situacije nije smjelo doći. Trebalo je počinitelje nadzirati nekoliko mjeseci, kad se već znalo tko su i tako prikupiti dokaze i o damom naručitelju. Ostaje pitanje nije li se curenjem podatka upravo to namjeravalo spriječiti. U slučaju Ivane Hodak zaustavilo se na bizarnim motivima ubojstva, bez ulaganja dodatnog truda radi razrješavanja nelogičnosti i pronalska eventualnog naručitelja.
DNA analizom potvrđeni su ostaci pokojne Antonije Bilić i mislim da tu nema nikakvih dvojbi. Pogreška je učinjena na početku, kad je propuštena mogućnost brzog pronalska tijela. Unatoč toj pogrešci treba priznati da je policija uložila ogroman trud na razrješavanju tog slučaja, koji je u konačnosti i doveo do osuđujuće presude nedvojbenom počinitelju.
16. Imate li viziju kako bi policija i pravosuđe imali bolju funkcionalnost?
Svakako. Možda ne znate, ali upravo je moja vizija dovela do osnivanja Policijskog nacionalanog ureda za suzbijanja korupcije i organiziranog kriminaliteta (PNUSKOK). Na tome sam i magistrirao. Radni naziv tog budućeg tijela 2005. godine bio je SKOK ili Sektor za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Te godine ga je ravnatelj Marijan Benko zaustavio. Ponovno je pokrenut i realiziran gotovo pet godina kasnije.
Shodno tome, kompletan obavještajno-istražni sustav treba reorganizirati u smjeru smanjenja ljudstva i prevelikoga borja raznih organizacijskih cjelina, uvođenje jasnih i nedvosmislenih kriterija, potpunog profesionaliziranja, te uvođenja kvalitetnijih nadzornih mehanizama. Zakonske okvire treba prilagoditi u smjeru neovisnosti istražitelja i pojednostavljenje, te ubrzanja istražnih procesa. Sama organizacija, kako je ja zamišljam, neka za sada ostane ne otkrivena.
Razgovarao Toni Eterović, foto Udarno.com

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.