Prošlo je očito nedovoljno vremena ili osmostaljenja Republike Hrvatske da bi shvatili demokraciju, a posebno slobodu govora, mišljenja i isticanja stavova. Očito nedovoljno vremna od Domovinskog rata da neki shvate da su ipak bili agresori na ovu državu, koji pojedinci zato zovu slučajnom, državne blagdane, po svom nahođenju smatraju da to nisu ili po ponašanju manjine bolje bi bilo kada bi napravili copy paste, pa se vratili u doba komunizma, nosili štafetu, slavili dan mladosti, u školi učili sve ofanzive, morali znati tko su bili sekretari SKOJ-a. Isto tako u tom dobu morali bi se ponašati kako drugi odrede i bez pitanje drugih to tako mora biti. Nećete vi pisati što vi želite nego ono što mi želimo. Jednostavno rečeno, ponavlja nam se cenzura medija.

                 I za neke udruge za koje se nekad mislilo da su realne, dobili su određenu svotu novca, od kuna do američkih dolara i prema tome oni odlučuju što je ISTINA, a ne što je stvarna ISTINA! Nećete vi pisati što hoćete jer to su laži, djelomično ne istiniti sadržaji, pa vas od početka prate, prijavluju, da vi to ni neznate, a dok odete malo dalje onda i vi to doznate da ste pod povečalom određenih struktura koja su si dale za pravo što će biti istina ili laž. Laž je ono što oni prijavluju da nije istina, jer istina uvijek boli, bez obzira koliko vremena prošlo.

                 Sve dok ste pod mjerama samozaštite takvih standarda, ograniči vam se pristup čitatelja na portal i idu u jednom smjeru, da više ne možete opstati na sceni, jer napisali ste nešto ili ste objavili neku povijesnu činjenicu, no dobiti ćete po prstima jer dirate u saveznike. Pa tako ne smijete pisati o partizanskim zločinima na putu prema „oslobođenju“ Zagreba, prema Bleiburgu, jer ionako svi koji su poubijani, krivi su, nebitno je li im suđeno i dokazano da su nešto počinili, ali imali su drugačiju odoru od onih koju su nazvali saveznicima. Tako nije poubijano niti djece, niti žena, niti nevinih civila, nije se ni dogodio Križni put, jer o tome ne smijemo pisati, jer ionako, krivi su, pa što ćemo o tome trošiti riječi, što ćemo izvrtati povijest, sve je to u doba komunizma dobrano cenzurirano i što bi mi sada nakon 75 leta htjeli? Opet s druge strane, ako niste napisali napuhanu brojku o pogibiji u Jasenovcu, opet ne valja, a još više ne valja ako pišete da logor Jasenovac postojao i nakon II svjetskog rata, odnosno tamo iza 1950-tih godina. Kroz Križni put, Jasenovac, poubijano je više Hrvata nego u samom ratu, ali to ne smijemo pisati, jer to moramo cenzurirati radi drugih, kako bi se reklo pobjednička vojska piše povijest, osim u slučaju Hrvata i Domovinskog rata.

                 Pa tako ne smijete pisati da je agresor na Republiku Hrvatsku bila Srbija i Crna Gora, potpomognuta uz tzv. JNA, te domaće pobunjenike, naravno četnike, ne smijete pisati o svim zločinima koje su počinili, ne smijete obilježiti važne datume za stvaranje ove slučajne države. Kamoli spomenuti koje su postrojbe bile i učestvovale u Domovinskom ratu. Nemojte biti ludi, to je bio građanski rat, nitko nikog nije napao, rat za neke nije bio obrambeni, a recimo da se nije nikako dogodio na području Srbije, niti su tamo bili koncentracijski logori zarobljenih pripadnika hravtskih oružanih snaga, djece i civila. Sve su to izmišljenje priče, ne postoji dokumentacija, niti o razmjenama zarobljenika, ne postoje snimke i svjedočanstva o razaranju, masakriranju i raznim zlodjelima počinjenih od strane srbo-četničkih snaga. I upitno je da li smijemo napisati četnici, bez obzira na razne postrojbe vojvoda Arkana, Šešelja ....., no ustaše su postojali samo zato što su bili ZA DOM SPREMNI i umrijeti.

                 I tako nakon svih tih godina i događanja dolazimo do toga da o tome ne možemo pisati. Ustav je ustav, ali cenzura je cenzura. Uspomene ili događaji blijede, djeca o Domovinskom ratu malo uče, pa tako slijedeće generacija naše unučadi će samo znati da je baka ili djeda bio u nekom ratu, o kojem se ne smije pisati, jer mnogi „saveznici“ imaju krvave ruke u Vukovaru, Škabrnji, Pakracu, Lipiku, Dubrovniku, Voćinu ......još podosta mjesta, da, ne smijemo zaboraviti Srebrenicu i nečije ne činjenje u izvršenju genocida. GENOCID, jako ružna i bolna riječ.

                 Još nečeg sam se sjetio, a vezano je za sport i nekoliko utakmica naših ekipa u Europi i nogometne reprezentacije, kada se skandiralo starohrvatskim pozdravom. Delegatima je bilo napisano ili su učili riječi koje navijači ne smiju skandirati, odnosno uz korištenje prevoditelja. Sve samo da se ne bi slučajno viknulo nešto što bi zasmetalo nekog eto nekog tamo daleko.

                 I dok vi iznosite svoje neke stavove, bez obzira na slobodu govora i mišljenja, to vam neće biti dozvoljeno jer kršite standarde društvene mreže, sadržaj o kojem pišete nije istinit, kao samo oni znaju istinu, brišu vam se objave, prijeti vam se brisanjem korisničkih računa, imate upade na račun. Sve što je moguće samo da vas se ubije u pojam. Svrha svega je planski uništiti one koje će progovoriti o svemu bez suspreszanja, koji će napisati o svim zločinima o kojima se prije nije smijelo, a očito i opet se ne smije pisati. To nije cenzura već osmišljeno i planski rušenja određenih portala, ugrožavanja ustavnih prava pojedinaca. Kratko rečeno, komunizam nije nikad otišao s ovih prostora, kao i cenzura, a sada posebno jer kreće trka za parlament pe nekima ne odgovara pisanje, govor i mišljenje o onom što bi štetilo stranci ili partiji.