Prije dva dana bili smo svjedoci opskurne kazališne predstave koju je uz pomoć svojih odvjetnika Tribunalu u Den Haagu i publici priredio balkanski mesar, krvnik i zločinac optužen za genocid i etničko čišćenje, Ratko Mladić.  Kako bi izbjegao čitanje presude, taj ljudski šljam kojega Srbi nazivaju „narodnim herojem“ (to mogu samo oni, nitko drugi) Ratko Mladić, poduzeo je sve: od kuknjave zbog lošeg zdravlja, do pokušaja prekida zasjedanja galamom i na kraju napuštanjem sudnice, u nadi da će izricanje biti odloženo. Međutim, za divno čudo, ovoga puta Sudsko vijeće nije nasjelo i krvniku je pročitana osuđujuća presuda i to najteža – doživotna robija. Mada i 10 takvih kazni ne bi bile dovoljne za krvnika tog kalibra, žene iz Srebrenice i preživjele žrtve njegovih pokolja zadovoljne su što su doživjele kakvu-takvu zadovoljštinu. Kako pišu srbijanski mediji s ponosom veličajući glavne protagoniste genocida u B i H Radovana Karadžića i Ratka Mladića – jer genocid je u zadnjih 150 godina sastavnica srpske nacionalne ideologije i ponos nacije, ili točnije pretežitog dijela te nacije – dvojica krvnika provela su večer uoči izricanja presude Mladiću u gozbi, odnosno krkanju prasetine, a povodom slave Radovana Karadžića „Aranđelovdana“. (http://www.alo.rs/ratko-i-radovan-jeli-pecenje-pred-presudu/132406). Kojemu se to bogu klanjaju i u što vjeruju monstrumi poput njih zna valjda samo Srpska pravoslavna crkva koja poslovično, već stoljećima prednjači u ideologiji genocida i osvajanja zemalja drugih naroda, što je protivno i Bogu i kršćanskoj vjeri. I ne samo to. Srpska pravoslavna crkva tradicionalno posvećuje krvnike, koljače i zločince, pa je za očekivati da u dogledno vrijeme i ova dvojica monstruma postanu njezini „svetitelji“ (kao što su već postali fašist, antisemit i antikrist Nikolaj Velimirović Žički, njegov kolega također fašist i zločinac Joanikije Lipovac, četnički koljači Milorad Vukojičić Maca, Slobodan Šiljaki mnogi drugi). Četnički vođa i koljač Draža Mihailović već se s njima nalazi na ikonama Srpske pravoslavne crkve, a to je siguran put ka „posvećenju“. Dakle, to je kod njih tako. I tu pomoći nema. Nakon što se nakrkao prasetine (s Radovanom) i nalokao brlje, krvnik Mladić se ujutro pojavio pred Sudskim vijećem žaleći se na visoki krvni tlak. U njegovu korist lagali su, naravno i odvjetnici koji ga brane, ali provjerom je utvrđeno da se nikako ne radi o kritičnom stanju i da je tlak zločinca Ratka Mladića normalan (unatoč krkanju prasetine). Tako je taj ljudski smrad na kraju ipak osuđen, nažalost, bez spominjanja brojnih masovnih zločina što ih je počinio u Hrvatskoj. Kakva-takva zadovoljština za narod iz Srebrenice, ali daleko je to od pravde. Srbija likuje što je još jednom kilavi i nemušti Haag zažmirio i nije pogledao istini u oči, te izbjegao dati joj zasluženo mjesto u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Birokratima u Den Haagu najvažniji su, naravno, interesi velikih sila koje u vuku konce u Tribunalu. Nama pak ostaju Dodik, Vučić, Dačić, Vulin, Šešelj i ostala srpska bagra sastavljena od nekoliko milijuna sljedbenika Ratka i Radovana, kojima su krvnici i izvršitelj genocida nacionalni junaci i ponos!? Daj Bože da ne bude tako, ali svi su izgledi da će s njima ipak imati posla i naša djeca.   Zlatko Pinter