Za nepuna dva sata počinje izborna šutnja i cirkus zvani predizborna kampanja konačno će završit. Nagledali smo se i naslušali svega i svačega od uvreda do obećanja koja graniče s zdravim razumom. Svjedočili smo podmetanjima, niskim udarcima i svim ostalim folklorom koji prati političke predizborne kampanje. O koalicijama i savezima koje graniče sa zdravom pameću da ne govorimo. Politika je najstariji legalni zanat na svijetu kojeg prate sva pravila nelegalnog brata blizanca, a hrvatska politička scena je jedan od većih kupleraja na svijetu. No čak i u kuplerajima postoje neka pravila, zna se tko je korisnik a tko davatelj usluga ili da budem preciznija zna se tko plaća da bi nekog nategnuo a onaj tko je nategnut za to je plaćen. U hrvatskom političkom životu korisnici natežu davatelje do mile volje i ne da im ništa ne plaćaju nego davatelji plaćaju njih. U hrvatskoj politici egzistiraju ljudi od kojih je manje od 1% u politici zbog ideala i želje za boljim društvom a ostali su samo borci za svoje osobne interese. Nema toga što se neće iskoristit, preko čega se neće gazit i ništa nije sveto ako je iskoristivo u skupljanje jeftinih političkih bodova. Kratkoročno pojedinci će profitirat, ostvarit će neke svoje ambicije i ugrabiti komadić prolazne slave no dugoročno posljedice takve prakse trajno su štetne za hrvatski narod. U prošloj sam kolumni navela nekoliko nečasnih primjera čija je „prostitucija“ nanijela štetu ugledu cijele jedne populacije i to populacije koja je najzaslužnija za stvaranje Hrvatske, no imamo nažalost još takvih primjera gdje se radi o političkom prostituiranju nekoliko dobrih ideja koje su služile općem dobru a ponajprije dobru onih kojima bi trebali ostavit Hrvatsku u budućnosti. Osobno sam podržala i podržat ću svaku inicijativu koja je u interesu hrvatskog naroda neovisno tko ju pokrenuo i čije stranačke boje stajale iza te inicijative jer postoje stvari koje su važnije od dnevne politike i stranačkih nadmudrivanja. No ne volim kad me netko uporno pravi budalom i kad mi kojekakve udruge koje podržavam zbog ideje propagiraju apolitičnost a onda mi dva sata prije početka izborne šutnje šalju preporuke za koga bi trebalo glasat na izborima. Da ne bude zabune, nisam niti jednog trena dvojila da iza tih udruga i inicijativa ne stoji određena politička stranka ali kao što rekoh nije me to smetalo jer su inicijative bile dobre i u službi općeg interesa. Pretpostavljala sam i to da će određena stranka to iskoristit u predizbornoj promidžbi pa me čak ni to ne ljuti, ljuti me to što je ovako jeftino, za mali postotak na izborima prodana jedna dobra i plemenita ideja. Ne samo što je ideja prodana nego je gurnuta voda na mlin raznoraznim „građanskim platformama“ koje ne postoje zbog ničeg drugog osim da bi u Hrvatskoj sijale nemir i kaos i rastakale tradicionalne hrvatske vrijednosti poput doma i obitelji. Svjesno ili nesvjesno šteta je počinjena, inicijativa je izgubila kredibilitet a platformaši su nas opet pobijedili na domaćem terenu zahvaljujući nečemu što ni sama ne znam kako nazvati jer glupost je preslaba riječ za ovo. Druga stvar koja me ljuti, zapravo me toliko i ne ljuti koliko me žalosti, je ta da iste te udruge koje sam podržavala peticijama, javnim potporama, pismima podrške i svime čime je trebalo, sada koristi moje osobne podatke kako bi me uvjerila da je stranka koju oni preporučuju jedina koja ima ispravan svjetonazor, koja njeguje kršćanske i općeljudske vrijednosti… Kad to rade političke stranke u svojoj promidžbi to je još i prihvatljivo ali pitam se po kojim kriterijima udruge koje su navodno apolitične, odabiru stranku koju će preporučati svojim članovima i simpatizerima. Zar u drugim strankama nema ljudi s domoljubnim svjetonazorom. Zar u drugim strankama nema vjernika koji žive kršćanskim životom i njeguju tradicionalne hrvatske vrijednosti? Zar postoji stranka koja ima monopol na kršćanstvo i obitelj ili možda i druge stranke imaju članstvo kojemu su dom i obitelj na prvom mjestu. Iostalom o kakvim to oni kršćanskim vrijednostima pričaju, ta nije li jedna od Božjih zapovijedi „Ne laži“, jer ako je zašto su nas onda lagali? I ako su nas već lagali zašto nas nisu lagali do kraja da se barem možemo pravit da im vjerujemo? Mora li baš sve završit u kupleraju?   Jasna Dautanac Izvornu kolumnu možete pogledati OVDJE