Labirinti i mediokriteti...

Kad narodu oduzmeš tokare, tko tokari? Migranti? Kad im oduzmeš javni prijevoz, voze li se automobilima? Kad im oduzmeš intelektualnu elitu, što ostaje i uvozi li se nova ili proizvodi? Vidljivo je to nakon svake nedaće koja nas je zatekla, a bilo ih je puno. Posebice one iz 1649-e i 1945-e! Oporavimo li se poput čarobnog graha i izrastemo u diva ili se intelektualna erozija pretvara u moralnu uspravnicu pa onda ono što je bilo loše postaje dobro a ono što je bilo podprosječno postaje elitističko? Postaju li seljačine i uhljebi predvodnici naroda jer nema tko drugi ili ima još koji zec u grmu? Eto se obilježava 55 Draženovih godina. U svijetu i kod nas, u kraljevskom, Krešimirovu gradu i svima su puna usta i jednog i drugog. Zanimljivo, amorfna kamena nakupina koja bi trebala prikazivati i utjeloviti jednog od najvećih hrvatskih kraljeva, čami čekajući u dnu parka koji ne nosi njegovo ime a strancima treba posebno ukazivati na to što i koga ta kamena gromada predstavlja. Ne treba ni sumnjati da njegova statua, posebice na konju, neće zaživjeti na plohi nove Poljane! Neće! Bilo bi to odveć nacionalistički, mogao bi nam netko prigovoriti da previše ističemo svoje i da je i sam Krešimir vjerojatno bio Ustaša! Kao da je to nešto loše! Možda, a vjerojatno bi bilo i takvih, obzirom na klimu u Hrvatskoj, da je Aleksandar... I neka me vrag odnese ako će itko od narodnih zastupnika Grada pitati hoće li doći tamo! Krešimir! Jer, oni se bave budućnoću! Svojom... a i zajednice! Naravno, neće ni pitati zašto se crnička uvala nije mogla premostiti i tako rasteretiti narod razmišljanja o tome kako iz točke A doći do točke B, obzirom da je jedina cesta u gradu zatvorena zbog t. zv. aglomeracije i popravaka onoga što je trebalo napraviti i prvi put a sam vrag zna je li još iz Krešimirovog doba ili samo koje stoljeće mlađa. A čujem da je u planu, još od 1965-e i prometnica iz centra prema Šubićevcu no mnogo je staja i konoba na putu pa će sačekati još koje stoljeće. No, valjda se asfalt od tada već izlizao... Sjećam se pontonskog mosta na Maslenici usred ratne četničko-komunističke agresije a eto, tijekom mirnodopske iste te agresije nema se novaca, znanja ili volje da se plitka vala premosti i uspostavi koliko-toliko bolji promet u gradu. A htjedoh samo o Draženu. Mocartu! Onom u Kući slavnih! Onom čije ime krasi sportski centar u metropoli! Onom koji u Šibeniku nema ni dostojnog spomenika ni 2 kvadrata pripadne pristojno pokošene trave! Onom čije plastične slike krase ulaze u Šibenik, obrasle korovom, pokazujući pridošlicama tko i što vlada Gradom. Nadam se samo da je s njih uklonjena naljepnica Made in PRC! Onom čiji koš još stoji tamo gdje je i bio jer za nešto veće od toga nema projekata, nema znanja ili volje! A i ne bi bilo dobro da pretjerano ističemo svoje! Kao da smo najbolji, najsposobniji narod na svijetu! Pa su se zato političari i lutkari potrudili svrstati nas na posljednje mjesto po razvoju u EU-i! Najsiromašniji i najnesposobniji! Intelektualno uništeni i uvezani poput mumije, nesposobni za bilo koji iskorak koji nije amenovan s nekog drugog mjesta. Kako bismo onda isticali naše velikane, a zna se kakav su Hrvati narod!? Koliko bi suza prolili Šupuk, Vrančić, Šubići ili oni koje je povijest zabilježila u kamenu ponad Vijećnice? Zar bi primjereno bilo Krešimira postaviti na Poljanu, zar bi primjereno bilo postaviti Draženov spomenik na Bioce u njegovom parku uz primjereni sadržaj, zar bi primjereno bilo zaposliti Tezeja i Arijadnu da nam pomognu izaći iz labirinta mediokriteta, seoskih sokaka, moralnih visibaba i bezidejnih lumena u vrijeme kuge i izostanka pastira i prevesti nas preko crničke vale u spas, kad već nema dovoljno željeza za ponton?! Bez novčića na očima, iako bi bilo vrijeme da progledamo ili zanavijek prijeđemo Styx! Kad mačke nema, miševi kolo igraju i jedu žito! Zanimljivo, negdje postoje tuneli koji ne vode nikamo, negdje mostovi a u Šibeniku ceste koje vode u more! Šteta što je plitko!