Vrijedno je podsjetiti, što ističe i Lojzo Buturac, da su se Srbi na Banovini i Kordunu već od 1935. i sljedećih godina počeli organizirati u četničke organizacije, pa su već u prvim mjesecima postojanja NDH počeli provoditi svoja zlodjela. Radi ilustracije, neslužbeni ustanak na Banovini otpočeo je već 23. lipnja 1941., pod vodstvom četnika Vasilja Gaćeše i Nikole Demonje, Titovih kasnijih partizana i narodnih heroja. U napadu na Banski Grabovac četnici su ubili hrvatske stražare, općinskoga načelnika, šefa željezničke postaje i skretničara, te talijanskoga opekara

Napisao: Josip Frković

Da velikosrpski glasnogovornici i u našoj zemlji ne prezaju pred lažima i „dodavanjem nula“, prilikom obilježavanja događaja i ustaških zločina u doba Drugoga svjetskoga rata i trajanja NDH, neka potvrdi jedan svibanjski tekst srbijanskoga portala „banije.rs“, navodno, prenesena iz programa RTV Banovine. Hrvatskoga regionalnoga medija, dakako. I dok „banija.rs“ objavljuje fotografiju, na kojoj se vide glinski gradonačelnik Stjepan Kostanjević, zamjenik župana sisačko-moslavačkoga dr. Dušan Bjelajac i zamjenica gradonačelnika Gline Branka Bakšić Mitić, za parastosa na gradskom groblju Gline s upaljenim svijećama u rukama, glavni je govornik u ime srpskih manjinaca bio prijeratni novinar TV Zagreba Saša Milošević, sada u funkciji dopredsjednika Pupovčeva SNV-a. Citirajmo spomenutu informaciju. “U prvom pokolju nad Srbima u Glini, koji se dogodio svega mjesec dana iza proglašenja NDH, zvjerski je ubijeno više od 400 mještana Gline i okolice. Tijela žrtava zakopana su u nedalekoj Prekopi. Radilo se o muškarcima iznad 16 godina koji su likvidirani na obali rijeke Gline…”

“…Danas vremešni starci i starice, tada dječaci i djevojčice, nijemo, sa svijećama u ruci, svjedočili su odvođenju svojih očeva i braće. Sve što se dogodilo te noći, s 12. na 13. svibanj 1941. urezalo im se u pamćenje do najsitnijeg detalja. U samo 24 sata nestalo je zauvijek gotovo 400 Glinjana. No bila je to tek uvertira za kolovoški masakr u glinskoj crkvi, kada je ubijeno preko 1300 ljudi…” “… Ovo je tužan period kada u Hrvatskoj, od proljeća do kraja ljeta, imamo niz komemoracija za naše sunarodnjake koji su zvjerski ubijeni na čitavom nizu stratišta za vrijeme ustaškog režima u NDH. Uspomene na stradale duboko su u našim srcima i dok nas ima, obilježavat ćemo i posjećivati ta mjesta. U posljednje vrijeme zabrinjava nas činjenica da uz održavanje dostojanstvenog pijeteta i molitve moramo sve više upozoravati da je u ovom društvu previše sličnosti s događajima iz 1941. – rekao je Saša Milošević, potpredsjednik SNV-a…”

Dodavač nula

Toliko od notornoga i mitskoga srpskoga “dodavača nula” glede broja ratnih žrtava na njihovoj strani, a 94-godišnji Siščanin Lojzo Buturac, svjedok tih vemena, osporava vjerodostojnost mnogih navoda. Ponajprije onoga da obilježba obljetnice pobjedonosne vojne pobjede “Oluje” uz koncert Marka Perkovića Thomsona nije slučajno odabrana, “jer su 29. i 30. srpnja, prije 77 godina, te 4.i 5. kolovoza 1941.u glinskoj pravoslavnoj crkvi ustaše svirepo, noževima poklali više od 1700 Srba…” Kako autor navodi i izjavu Dušanke Zorić, kćeri Ljubana Jednaka, koji je navodno smrtno stradao među 1700 žrtava, “da čuva u ormaru očevu mecima izrešetanu košulju…” Koliko u samo nekoliko riječi izrečenih laži i neistina, veli Buturac u svom reagiranju na velikosrpske laži i uvećavanja broja žrtava. Pri tome Buturac koristi navode (prije)ratnoga župnika glinskoga vlč. Franje Žužeka u župnoj spomenici i Karla Lipaka iz knjige “Glina” i Srbina Đure Roksandića “Ustaški zločini u glinskom kraju 1941. Do 1945.” Naime, da su 1941. bila dva zatvaranja, prvo u svibnju i drugo krajem srpnja 1941. U prvom su slučaju zatvarani glinski, a u drugom Srbi s Banovine i Korduna. Vlč. Žužek potvrđuje da je na Veliku subotu, 12./13. svibnja 1941. u Glinu stigla njemačka vojska: “Pokupili su glinske Srbe iznad 16 godina starosti i zatvorili preko noći, a drugi dan ih u Prekopi pištolama ih strijeljali…” I dok je Ljuban Jednak iza 1945. uporno lagao, sve do brojki 160 i 1800, vrijedno je podsjetiti, što ističe i Lojzo Buturac, da su se Srbi na Banovini i Kordunu već od 1935. i sljedećih godina počeli organizirati u četničke organizacije, pa su već u prvim mjesecima postojanja NDH počeli provoditi svoja zlodjela. Radi ilustracije, neslužbeni ustanak na Banovini otpočeo je već 23. lipnja 1941., pod vodstvom četnika Vasilja Gaćeše i Nikole Demonje, Titovih kasnijih partizana i narodnih heroja. U napadu na Banski Grabovac četnici su ubili hrvatske stražare, općinskoga načelnika, šefa željezničke postaje i skretničara, te talijanskoga opekara. T