LORA VIDOVIĆ 'Podsjećam sve nositelje vlasti da je ustaštvo protuustavno'

Rat predstavlja destrukciju – Mislim da se to dogodilo polako i postupno, baš zbog prešutnog toleriranja. Granice su se polako pomicale. HOS je u vrijeme Domovinskog rata odabrao koristiti insignije sa sintagmom »Za dom spremni«. Posve je neprijeporno da je poklič »Za dom spremni« i u vrijeme Domovinskog rata bio suprotan Ustavu. Tada ga se toleriralo iz drugih razloga, radi mobilizacije ratnika koji su trebali obraniti Hrvatsku, i to su učinili. Svaki poginuli, svi članovi njihovih obitelji i svi branitelji koji su i danas živi zaslužuju najdublje poštovanje, pod pretpostavkom da nisu počinili ratne zločine, što je u pojedinim slučajevima dokazano u sudskim postupcima. Dopustite malu digresiju: jedna od reakcija koju sam dobila nakon objavljivanja analize, jest ona gospodina koji je taj dokument protumačio kao skrnavljenje kostiju njegovog brata, koji je poginuo u HOS-u u vrijeme Domovinskog rata. Osjećam najdublje poštovanje prema osjećajima tog čovjeka. Nikako mi nije bila namjera ikoga povrijediti, ali jedino odgovorno je reći da je naziv »Za dom spremni« bio suprotan Ustavu RH i 1991, i 1992. i 1993, a suprotan je i danas. Zaboravljanje da je taj pozdrav cijelo vrijeme bio protuustavan sad dovodi do toga da se »Za dom spremni« izjednačava s Domovinskim ratom, a to ne smijemo dopustiti. Domovinski rat nije suprotan antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu; on je nastavak te borbe. NDH i ustaške postrojbe bile su suprotne Hrvatskoj, hrvatskim interesima i Domovinskom ratu koji je pravedan, i o čemu nema dileme. Izjednačavanje NDH i dijelova Domovinskog rata, i poistovjećivanje svih simbola ustaške borbe s Domovinskim ratom, suštinski je pogrešno. To je ono što čini štetu, i sasvim sigurno je suprotno temeljima suvremene Hrvatske. Zato mislim da se protiv toga treba boriti. Međunarodni sustav ljudskih prava nastao je kao odgovor na zločine fašizma počinjene u Drugom svjetskom ratu, i zato da se ne bi ponovili. Iz te perspektive, moja je uloga, mandat i odgovornost da u ovome trenutku o tome u Hrvatskoj govorim. Od objavljivanja analize do trenutka u kojem razgovaramo prošlo je nepunih 24 sata. Spomenuli ste reakcije na analizu. Kakve su, osim ove osobne i emotivne? – Jako dobre. Podrška stiže kroz sve moguće komunikacijske kanale. Ima, naravno, i negativnih, ali znatno manje. Ima onih koje smatraju da o tome nisam smjela govoriti ovaj tjedan... Zbog obljetnice okupacije Vukovara? – Da. Ili da time skrnavim Domovinski rat. Ja mislim da ovakvim govorom osnažujemo Hrvatsku, utemeljenu na Domovinskom ratu. Mislim da je većina građana umjerena, i da najveća većina ne opravdava bilo kakve zločine. Rat kao takav znači destrukciju, ubijanje i najgora kršenja ljudskih prava. Isto tako, nitko normalan ne može opravdati Goli otok – to je neosporno. Svakog poginulog treba dostojanstveno sahraniti, svakog nestalog pronaći, svakome uputiti osobnu, ljudsku, obiteljsku sućut. Ali – a to je jedan od primjera koji spominjemo u analizi – davanje državnih počasti poginulima u ustaškoj vojsci, znači davanje državne počasti cijeloj toj vojsci, a to je suprotno Ustavu. Pitali ste za reakcije – iz njih vidim da je ovakav istup bio jako potreban. Treba reći da većina građana ne odobrava relativizaciju ustaštva i zločine koji su u to vrijeme počinjeni. A ta je relativizacija počela prodirati u sve pore društva, kao da smo već pomalo oslijepili na to.

Pratiti postupanje državnih tijela

Vaša analiza upozorava, a to mi se čini njezinim najvažnijim upozorenjem, da ne samo da se veličanje ustaštva proširilo, nego da dolazi iz samih državnih institucija. Spomenuli ste pokop ustaških vojnika s državnim počastima, ali spominjete i druge stvari, poput predsjedničine činjenično netočne tvrdnje da je »Za dom spremni« stari hrvatski pozdrav. Podrška negacionizmu, dakle, dolazi iz same države? – Jedan od ciljeva ove analize bio je podsjetiti najviše državne dužnosnike – i predsjednicu Republike, i predsjednika Vlade, i ministre, sve nositelje vlasti – da je ustaštvo suprotno Ustavu, i da bi državnička i odgovorna poruka trebala biti u skladu s najvišim vrijednostima Ustava. Očekujete li da će se to napokon jasno i izreći, i to bez pritisaka iz Sjedinjenih Američkih Država? – Ne znam. To nije moja odgovornost. Moja je odgovornost bila primijetiti, analizirati, napisati i informirati javnost. Očekujete li da će analiza imati utjecaja? – Vidjet ćemo. Svakako ćemo pratiti reakcije, najviše što se tiče konkretnih postupanja, a vidjet ćemo što će stajati i u odgovorima ministarstava koje još čekamo. Političke poruke su jako važne u osudi režima NDH, to je ono što ima refleksije na sve dijelove društva: ako znate da se zbog nacrtanog kukastog križa neće ništa dogoditi, crtat ćete ga i dalje. U tom smislu je važna politička poruka, ali nama će biti izuzetno važno pratiti konkretno postupanje državnih tijela: što s registracijama udruga, što s izmjenama zakona? Hoće li se zakoni mijenjati tako da se izrijekom navede koji su simboli nedopušteni? Sasvim je jasno, primjerice, da udruga za istraživanje takozvanog »trostrukog logora Jasenovac« ne bi smjela biti registrirana. Bi li trebalo povući njihovu registraciju? – Ne znam, jer o tom konkretnom primjeru nemam dovoljno informacija. Ono što znam jest da ta udruga iznosi ozbiljno revizionističke stavove, i da je – vjerojatno djelomice, ali ipak – financira Ministarstvo branitelja. A to opet dovodi do diskrepancije ustavnih vrijednosti i konkretnog djelovanja jednog ministarstva. Na to treba upozoriti. Kada govorimo o veličanju NDH, govorimo zapravo o strahu. NDH je bila zločinačka tvorevina utemeljena na strahu, održavala se strahom, i osobno mi se čini da je svrha i bit cijele te negacionističke atmosfere održavanje straha u društvu. Kako da se društvo oslobodi straha? – Bit je u tome da se jasno razdvoji NDH i sve u vezi s njom od Domovinskog rata, unatoč tome što je »Za dom spremni« bio korišten kao insignija HOS-a. To je bilo protuustavno – ne mogu to dovoljno puta ponoviti. Da se odavanje počasti ustaškim vojnicima izjednačava s odavanjem počasti braniteljima u Domovinskom ratu – to je nedopustivo. To je pogrešno povijesno, ljudski, vrijednosno i pravno. Kad bi postojalo više snage koje bi razdvojile te dvije stvari, tada bismo mogli objektivnije razgovarati. O tome govore neke od reakcija koje sam dobila, na tragu tvrdnje da govoriti protiv NDH znači govoriti protiv branitelja u Domovinskom ratu. Ne pristajem na to! Ne pristajem na to, iz poštovanja prema svakom branitelju, prema svakom poginulom, svakom nestalom, svim članovima njihovih obitelji.