Misnim slavljem u crkvi Muke Isusove u Maclju, koje je predvodio vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić, u nedjelju je obilježena 73. obljetnica stradanja brojnih žrtava komunističkog režima koja su se dogodila početkom lipnja 1945., a kardinal je u propovijedi poručio da treba istražiti sva grobišta kako bi znali istinu te da ako netko danas opstruira istraživanja, onda sam sudjeluje u zločinima. Istaknuo je da je njegova vjernička i nacionalna dužnost bila doći ovdje i da ga na tom mjestu prolaze trnci zbog zločina prije 73 godine i velikog broja stradalih. “Nismo danas došli ovdje da bi u sebi probudilo mržnju već da svjedočimo istinu a nju ćemo znati samo kada istražimo sva grobišta”, poručio je nadbiskup Puljić te zapitao zašto se to sve sporo odvija. Rekao je i da ako netko danas opstruira istraživanja, da onda sam sudjeluje u zločinima. Dodao je da nema pomirbe dok se svaka stvar ne nazove pravim imenom. Drži opasnim, ako duh koji je onda vladao, postoji i danas. Kazao je kako Crkva ne može istraživati zločine i grobišta ali je njezina obaveza govoriti istinu. “Ovdje tražimo utjehu za život ali i hrabrost da se znamo nositi s problemima”,  kazao je kardinal Puljić. Inače, Macelj je najveće stratište nakon Drugoga svjetskog rata na području Republike Hrvatske. Nakon genocida počinjenoga 1945. godine maceljska je šuma proglašena Titovim lovištem u koju je bio zabranjen ulaz. Šutnja o stradavanju u maceljskim šumamam prestaje s utemeljenjem samostalne demokratske hrvatske države 1990. godine. Zagrebački nadbiskup i kardinal Franjo Kuharić na stratištu Lepa Bukva 9. lipnja 1991. prvi je put služio svetu misu za sve žrtve Križnoga puta i javno je progovorio o ovim zločinima. Nakon toga u lipnju 1992. Državna komisija Hrvatskog sabora započinje istraživanja. Ukupno su na području Macelja istražene 23 jame i pronađeni zemni ostatci 1.163 osoba. Oko 130 jama ostalo je neistraženo a smatra se da je na Macelju stradalo od 12 do 13 tisuća žrtava. U Macelju se nalaze i ostaci 21 svećenika, franjevaca i bogoslova, ubijenih u noći s 4. na 5. lipnja 1945. godine. Zahvaljujući zalaganju članova Udruge Macelj 1945., a posebno fra Drage Brgleza, tadašnjeg župnika u Đurmancu i pokojnog predsjednika Udruge Macelj 1945. Stjepana Brajdića, preživjelog sudionika križnog puta, u spomen grobnicu u Macelju položene su kosti 1163 pogubljene osobe. Bilo je to 22. listopada 2005. godine, a svečani pokop predvodio je tada kardinal Josip Bozanić. Izaslanik predsjednice Republike Hrvatske Andrija Hebrang ne miri se s činjenicom da je još velik broj grobišta neistražen, odnosno njih više od 900 širom Hrvatske. “Svaka žrtva ima pravo na obilježen grob, a mi imamo stotine tisuća neobilježenih grobova, na preko 900 lokaliteta”, kazao je Hebrang. Za Macelj je rekao da simbolizira zločine iz 1945. ali i zločine današnje generacije koja ne radi na otkopavanju i na obilježavanju tih grobova. Uz njega na Macelj je stigla i izaslanica Vlade Zdravka Bušić koja vjeruje da će jednog dana doći do konačne pomirbe. “Moje je mišljenje da bi trebalo istražiti te zločine i jednom zauvijek zakopati naša razmimoilaženja. Najbolje bi bilo ako bismo mogli naći mir, mi među sobom, istražiti što se dogodilo. Osim toga, imamo Povjerenstvo za rasvjetljavanje zločina i nadam se da ćemo stvarno jednog dana moći mirno razgovarati, da će povjesničari istraživati dalje “, mišljenja je Bušić. Da će se jednog dana pomiriti krajnosti u Hrvatskoj smatra i potpredsjednik Sabora Željko Reiner. Kazao je kako smo jedna od rijetkih zemlja koja je proživjela različite totalitarne režime od fašističkog, ustaškog, pa do komunističkog s time, kazao je, da su žrtve jednoga totalitarnog režima uglavnom sve procesuirane a drugog ne. “Bilo bi logično očekivati da se s vremenom ta podjela smanjuje, međutim moramo isto tako jasno znati, ona će se smanjiti i nadajmo se jednoga dana nestati, ali kada se jasno definiraju neke stvari koje u našoj novijoj povijesti još uvijek nisu raščišćene “,zaključio je Rainer. Na Macelju su bili i ministar branitelja Tomo Medved te pomoćnik ministra obrane Zdravko Jakop.

Hina / Kamenjar