Samoubojstvo dvojice bivših branitelja iz Sunje i Gline potvrdio nam je glasnogovornik PU sisačko – moslavačke Srećko Pejnović.

- Da, nažalost, istina je. Jučer, 22.10.2013. godine oko 10,40 sati prilikom kontrole prometa u mjestu Drljače, općina Sunja policijski službenici su zaustavili 47-godišnjeg muškarca sa područja Gline te utvrdili da upravlja vozilom pod utjecajem alkohola. U vrijeme provjere, 47-godišnjak je u svom vozilu izvadio vatreno oružje i pucao sebu u glavu. Bio je bivši branitelj. Isto tako, u Glini se pucnjem u glavu ubio još jedan 47-godišnji bivši branitelj iz Donjeg Viduševca koji je radio kao pravosudni policajac u zatvoru – rekao je Pejnović za naš portal.

Bilo bi u najmanju ruku čudno kada ovaj najnoviji slučaj samoubojstva dvojice branitelja u istom danu koji su iz istog područja ne bi zainteresirao struku na način da se zapita: jesu li neka područja ugroženija i teža za prilagodbu našim oboljelim branitelja? Dok se struka ne pozabavi tim pitanjem, majka pravosudnog policajca Ivana, Ana Košutić, (47) moći će samo nagađati što je njenog sina natjeralo na samoubojstvo:

- Mog sina ubio je rat. Nastavio je poslije rata sa svojim životom, radio je, nit' je što tražio, niti dobio. Ali, bio je bolestan. I stalno nesretan. Nervozan. Uvijek je pričao o tom nesretnom ratu. Ja mu nisam znala pomoći. Tog dana moj sin samo je složio uniformu, javio na posao da neće doći i propucao se pištoljem - kroz jecaje nam objašnjava neutješna Ivanova majka.

Razočaranost, "povlaštenost", PTSP, neshvaćenost i napose teška prilagodba mirnodobskom životu koji je često začinjen lošom ekonomskom situacijom samo su jedni od okidača zbog kojih branitelji sve više dižu ruku na sebe. Statistike kazuju da se godišnje ubije barem stotinjak branitelja, ali statistika koja se uglavnom bavi suhoparnim brojkama rijetko, gotovo nikad ne ulazi u dublje analize i razloge samoubojstava naših boraca. Ono što se pouzdano može reći jest da im je zajedničko sudjelovanje u Domovinskom ratu. Nedavne informacije koje su šokirale javnost da porastu samoubojstava pogoduje loš zakon kojim obitelj branitelja ostvaruje neke pogodbosti tek smrću branitelja, poražavajuće su. Isto tako, nesuvisli zakon kojim se PTSP kao oboljenje mogao prijaviti samo do 2005. godine dok se posljedice ranjavanja kao invalidnost uzimaju u obzir ako se prijave i dan danas, loše djeluje na oboljele koji su strpani u status "nepriznatih" invalida. Uistinu je niz okolnosti zbog kojih branitelji donose ovako drastične odluke, pa stoga čudi da se dosad nije napravila ozbiljna analiza o razlozima, okolnostima pa i načinima. Možda ipak ova dva samoubojstva natjeraju stručne osobe da se zainteresiraju i studioznije pozabave ovim teškim problem koji postaje naša svakodnevnica i koji je kao takav, nažalost, i prihvaćen.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE