Određeni, veoma upućeni izvori, već odavno tvrde kako su Borislav Maletić i Slavko Linić, dio mita kojeg su dobili prigodom prve prodaje INE MOL-u, nosili u koferu u Moskvu. Tada je, naravno, Slavko Linić kao potpredsjednik tadašnje Račanove vlade, imao diplomatski imunitet pa je mogao bez ikakvih provjera prenositi kofere pune novca preko granica. Već od trenutka kada je Ustavni sud Republike Hrvatske, krajem srpnja ove godine, ukinuo presude sudova u slučajevima Hypo i INA-MOL protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, iz insajderskih krugova počele su isplivavati i neke nove pojedinosti vezane uz taj postupak, ali još i više uz zakulisne naftaške poslove mjerljive milijardama kuna. Naime, ovih je dana iz dobro upućenog izvora procurila informacija o tajnoj ulozi Slavka Linića i njegovog poslovnog partnera, zagrebačkog zubara i najmoćnijeg hrvatskog lobista Borislava Maletića, u procesuiranju bivšeg premijera i predsjednika HDZ-a Ive Sanadera. Najkraće rečeno, riječ je o dvojici glavnih režisera iz sjene koji su namjestili tajno snimanje Ive Sanadera u zagrebačkom restoranu “Marcellino”, kako bi oni ponovno mogli preuzeti ključnu ulogu u MOL-u. Postoji i tumačenje da su oni to odradili i po nalogu određenih ruskih struktura da bi mađarskom MOL-u poslali određene poruke. U tom kontekstu, prisjetimo se, jedan od najefektnijih trenutaka na suđenju Ivi Sanaderu u procesima INA-MOL bilo je upravo svjedočenje tadašnjeg vlasnika “Marcellina”, Marija Čerhaka, koji je prethodno na ruke Mladenu Bajiću, tadašnjem glavnom državnom odvjetniku, predao tajnu snimku sastanka Ive Sanadera i predsjednika MOL-a, Zsolta Hernadija koji se održao u specijalnoj prostoriji njegova restorana. Ta snimka, koju je vlasnik restorana Čerhak, kao ‘savjestan’ građanin ove zemlje predao u ruke Sanaderova progonitelja Bajića, bila je ključni dokaz za Turudićevu drakonsku presudu bivšem premijeru za izdaju nacionalnih interesa RH. Treba napomenuti da je i sam Čerhakov iskaz na sudu dobro iživcirao suca Turudića, koji je u jednom trenutku rekao: “Nemojte se rugati sa sudom, kaznit ću vas ako mi još jednom upadnete u riječ, nemojte se iščuđavati nad pitanjima, nemojte zahvaljivati na pitanjima. Nemojte mi više nikad odgovoriti protupitanjima. Ne pada mi na pamet stavljati se u vašu poziciju. Ja sam ja, vi ste vi.” Moskovski koferi puni love Inače, taj za Sanadera “kobni” restoran “Marcellino”, na elitnoj zagrebačkoj lokaciji u Jurjevskoj 71, bio je smješten u objektu čija je vlasnica bila Iva Majoli, preko svoje tvrtke “Tenis centar Ive Majoli”. No, kako je nad njezinom tvrtkom i s njom povezanim nekretninama, Hypo banka pokrenula ovrhe, pa čak i dražbu zbog nevraćanja višemilijunskih kredita, iz zemljišnih knjiga je vidljivo da je nad restoranom ovrhu provodila tvrtka H-abduco. To je inače tvrtka Hypo Alpe Adria Leasinga, koja je preuzela naplatu dvojbenih (nenaplativih) potraživanja HAAB-a. Znakovito je da se Iva Majoli, svojedobno u intervjuu “Gloriji”, nakon prekida veze sa stanovitim crnogorskim ugostiteljem s kojim je krstarila prošlo ljeto, pohvalila vezom s neimenovanim visokopozicioniranim menadžerom “Gazproma”. Samim time nije isključeno da je Iva Majoli na specifičan način involvirana u priču sa snimanjem bivšeg premijera Ive Sanadera, tim prije, što su već odavno postojale špekulacije kako je udio ruskog, pa i “Gazpromovog” kapitala u MOL-u veći nego što je to službeno objavljeno. Također, više su nego izvjesne aspiracije “Gazproma” prema nekadašnjim hrvatskim gigantima poput kutinske Petrokemije. Prema nekim teorijama zavjere, MOL je bio samo marioneta u rukama ruskog prljavog kapitala u kojemu je značajnu ulogu imalo lice s FBI-jeve tjeralice – Semjon Mogiljevič. Ne zaboravimo da su Slavko Linić i dio starih naftaških struktura, dio kruga kojem je pripadao i Franjo Gregurić. Za Gregurića je Hrvoje Šarinić svojedobno izjavio kako je utvrđeno da je upravo on omogućio Mogiljeviču čak tri hrvatske putovnice na različita imena potkraj devedesetih, što je našu zemlju koštalo posebnog američkog monitoringa. Inače, određeni veoma upućeni izvori, već odavno tvrde kako su Borislav Maletić i Slavko Linić, dio mita kojeg su dobili prigodom prve prodaje INE MOL-u, nosili u koferu u Moskvu. Tada je, naravno, Slavko Linić kao potpredsjednik Račanove vlade, imao diplomatski imunitet, pa je mogao bez ikakvih provjera prenositi kofere pune novca preko granica. Čerhakov Big Brother No, vratimo sa Mariju Čerhaku, predratnom Sarajliji kojeg u gradu na Miljacki nitko ne zna kao – ugostitelja. Taj i takav Mario, odjednom je u hrvatskim medijima, zahvaljujući ponajviše Davoru Butkoviću i Ramizu (alias Reneu) Bakaloviću, pretvoren u prvorazrednog kulinarskog maga koji je, tobože, specijalizirao visoku kuhinju na prestižnim njemačkim školama kulinarstva. “Marcellino” je bilo omiljeno objedovalište Borislavu Maletiću, koji je većinu svojih lobističkih sastanaka održao upravo u prostorijama tog restorana. Zanimljivo je da vlasnik Mario Čerhak niti jednu tajnu snimku s tih sastanaka nije odnio u DORH, kao što je to uradio, kao ‘savjestan’ građanin u slučaju Sanader. Nakon što je svojedobno abdicirao s pozicije premijera i Sanader je većinu sastanaka održavao kod Čerhaka u “Marcellinu”. Sve se to odvijalo u posebnom separeu, a jedna od osoba koja je imala prigodu biti na jednom od tih ručkova, tvrdila je kako je Čerhak poslužio Sanaderovom društvu bljutavi objed, i to u trenutku kada je on već počeo dobivati status progonjene zvijeri. Stoga nimalo ne čudi da se Čerhak samoinicijativno pojavio u DORH-u s video snimkom sastanka Sanadera i Hernadija, premda je u svom iskazu na sudu to neuspješno pokušao demantirati, što je izazvalo opće zgražanje, ne samo suca Ivana Turudića, nego i prisutnih u sudnici. Krajni epilog Čerhakovog kuhanja na visokoj nozi, svima je, dakako, poznat. Nakon što je, tobože, vođen motivima sasvjesnog građanina, odnio snimku koja je Bajiću poslužila kao krunski dokaz prodaje INE MOL-u, Čerhak je, prema vlastitim riječima, postao netko tko je od restorana napravio Big Brother i kao takav nestao je netragom sa svojom izvanbračnom družicom. S njom se, uzgred rečeno, najbolje hranio ukusnim klasičnim varivima, uključujući nezaobilazne špek fileke, te mesnim štrucama i mega faširancima kod poznatog ugostitelja Stanka Purgera u Petrinjskoj ulici, koji, za razliku od njega, ne snima tajno svoje goste. Tko zna, možda ćemo Marija Čerhaka uskoro vidjeti i na Oktoberfestu u Münchenu, okruženog pivskim kriglama i masnim bavarskim kobasicama.