MALOLJETNOG DRAGOVOLJCA ZOVU ‘CIGO’: ‘Skupljam željezo da othranim djecu, od države nisu dobili ni teke’

POTPUNI UŽAS U DOMU KNEŽEVIĆ "Od ministarstva hrvatskih branitelja ne dobijam ništa, ne daju mi raditi valjda zato što imam šifru F43 i F62 (trajni poremećaj osobnosti) a nije ni čudo koje sam strahote prošao u Vukovaru. Ne tražim ništa za sebe nego za moju djecu da se napokon mogu najesti i lijepo zaspati", jedina je želja Darka Kneževića. Darko Knežević maloljetni je dragovoljac i vukovarski branitelj. Već je bio “junakom” jedne naše, nažalost, vrlo teške priče. “Molim vas, objavite da se moj prijatelj Darko Knežević želi ubiti! Najprije sam to naslutila po njegovim užasnim objavama na Facebooku gdje je između ostalog stavio sliku mrtvačkog kovčega”, poruka je koju je prije dvije godine u našu redakciju poslala Željka Mitrović (djevojčica u plavom kaputiću). Prvim izlistavanjem njegovog profila dalo se naslutiti kako je situacija s Darkom kritična nakon čega je Knežević hospitaliziran a pomogla je i podrška suboraca preko društvene mreže. Sada, nakon svega, čini se kako se u u domu Knežević stanje pogoršalo: “Svatko se po nečemu pamti. Mene će pamtiti po komadima koje neće moći sakupiti tako da će lijes biti prazan”, poručuje danas Darko. – Stao sam sa 16 godina u obranu domovine, ne iz straha, ni iz objesti već iz ljubavi prema mojoj domovini. Ne svojatam Srbe koji su branili Hrvatsku, svi su oni ostvarili svoja prava i beneficije. Tko je meni što dao? Odškolovao sam kćer zadnja je godina, mlađa hvala dragome Bogu završava osnovnu i nastavlja dalje, a sin je tek krenuo u prvi osnovne. Ništa nisam dobio od države, ni knjige, ni teke ni školski pribor dok Srbi kao manjina imaju sve i sve dobivaju od države kao i njihova djeca, a opet se bune. Dok sam ratovao puno sam srpskih vojnika pustio i nisam ih htio ubijati, a moju su majku silovali i mučili u zarobljeništvu. Sve sam dao za svoju djecu da ih odškolujem i izvedem na pravi put bez državnih potpora, čak sam i skupljao sekundarne sirovine željezo i ostalo i zato su me prozvali Cigo. Gdje je tu domovina, a gdje sloboda pitam se? Maltretiraju me lijekove mi na kapajku daju, čak nemam socijalno i zdrastveno  niti imam kakvih prava. U mom domu ništa ne vrijedi niti kunu – potpuno bez nade priča Knežević a objavljuje Hercegovina.info. – Od ministarstva hrvatskih branitelja ne dobijam ništa, ne daju mi raditi valjda zato što imam šifru F43 i F62 (trajni poremećaj osobnosti)  a nije ni čudo koje sam strahote prošao u Vukovaru. Ne tražim ništa za sebe nego za moju djecu da se napokon mogu najesti i lijepo zaspati – dodao je Darko. Poremećaj koji je spomenuo u njihov dom donio je tešku i napetu atmosferu. O tome nam je prije dvije godine svjedočila Željka: – Njegova supruga pokušava držati stvari pod kontrolom, no vidim da će ova obitelj bez vanjske pomoći doživjeti tragediju. Darko prima 1.900 kuna opskrbnine koje onda njegova žena mora ići odrađivati. Pritom sa sobom na posao vodi najmlađe petogodišnje dijete jer ga se boji ostaviti s ocem… Jer, Darko je potpuno izgubio kontakt sa stvarnošću… Užasno me zaboljelo kad sam vidjela da njegova supruga iz pekare nosi stari kruh, peciva i neke bureke od jučer koje dobije besplatno, pa to griju i jedu. Ja ne mogu podnijeti da bilo tko u Hrvatskoj, a naročito netko tko je kao dijete bio na bojišnici i njegova djeca, gladuju – kazala je tada i dodala kako Darko često spava u šumi u kojoj nalazi mir.