Mario Maks Slaviček predlaže formiranje sigurnosnih snaga koje su se nekada zvale ZNG RH za očuvanje državne granice od migranata
Migrantska kriza i migrantski problem koji je našu domovinu stavio u bodljikavu žicu, ogradivši je tako od ‘zapadne’ Europe i prepustivši uškopljenim političarima Hrvatske neka se u vlastitom neznanju, inertnosti i dodvorničkom ponašanju bore s najezdom, nasiljem i nametanjem koje s migrantima dolazi. Što ti političari kao takvi, bili vlast ili oporba, naravno, nisu u stanju i uza sve to kao da imaju važnijih poslova (poput stvaranja fame o oživljavanju nepostojećeg fašizma i ustaša u RH te skrivanja pod tepih propasti ekonomije, turizma i svih drugih vrednota njihovoim ‘zaslugama’ i ‘radom’ ) od suočavanja s tim gorućim i rastućim problemom migrantske agresije i agresivnosti.
Problemom koji ima sve elemente gubitka državnosti, dvostrukih zakonskih mjerila, licemjerja sustava od službenog političkog vrha pa sve do kojekakvih kvaziasocijacija, udruga i novinarskih pera koji svojim pozivima, svojim retorikama i pisanjima sve one koji vide realnost problema etiketiraju, no u isto vrijeme nitko od njih nije u svoju vlastitu kuću primio, prigrlio i udomio nekog od migranata.
Mnogi smo upozoravali na kulturološke razlike, običajna prava svih onih koji žele kolonizirati i napučiti Europu ne birajući sredstva za nametanje svojih vjerskih, običajnih ili osobnih uvjerenja i ‘prava’ nad domicilnim pukom države u koju nezakonito, nelegalno i najčešće nasilno žele ući i ulaze.
Silovanjem demokracije, kvaziliberali kako oni u Hrvatskoj tako i i šire u Europi, štono bi se narodski reklo ‘Tuđom čunom mlate gloginje’ i pljuju po svima nama koji upozoravamo na problem migrantske krize. Krize i pojavnosti te pojava koje ti i takvi migranti donose a uglavnom je riječ o nepoštivanju svih pravila zemlje domaćina i naroda u čiji dom i na čije ognjište nezakonito dolaze donoseći zakone i pravila kame, damaškog čelika, silovanja, nasilja, terora i straha. Krize koja moglo bi se reći prelazi s medijskih, interneskih i drugih sfera u naše hrvatsko dvorište.
Vrijeme promišljanja ‘Baš me briga nije to u mom dvorištu’ odavno je prošlo, sranja se događaju baš tu oko Vas no ‘vlast’ to skriva i o tome se šuti, pače okreće se pila naopako pa se migrantsko nasilje prema policiji u medijima odspinuje i nameće kao nasilje policije spram ‘sirotih’ no punih džepova eura i dolara migranata iz šta ti ja znam kojih zemalja od kojih mnogi ne bi znali gdje se na kugli zemaljskoj nalaze.
Dodvorice i pizduni koji se predstavljaju kao politčke ‘elite’, kako u zbunjenoj i podjeljenoj Europi tako i tu kod nas čuvani od snaga sigurnosti u kućama visokih zidina govore kako su ‘pojedinačni’ slučajevi, iako ih ima na stotine i tisuće pa čine porast nasilja i kriminala za 300% trebaju biti zanemareni i kako ne predstavljaju problem. Mene su pak učili kako prva lasta ipak čini proljeće, pa tako držim kako sva ta silovanja, uništavanja imovine, međusobna obračunavanja, sakaćenja i ubijanja itekako pokazuju s kim i čim ćemo imati i već imamo posla i što će to donijeti našoj djeci u budućnosti.
Sloboda kretanja, sloboda promišljanja i sloboda izričaja kao i mnoge druge slobode bit će porobljene i oduzete pod najezdom tih novonametnutih ‘sloboda’ u korist i za interes migranata. Upozorio sam i upozoravam na to opetovano.
Ima naravno i dobrih ljudi željnih načina života drugačijeg od onog što ga su živjeli u svojim napaćenim, od zapadnih sila porušenim, opljačkanim i okupiranim državama. No za to im nije Hrvat kriv.
Valjalo bi podsjetiti ‘naše’ kvazivjernike u strankama što znači antemurale christianitatis i na to kako taj časni naziv nije dan badava, već je krvlju plaćen čuvajući ondašnju europu od ondašnjih ‘migranata’ koji nisu vršili prikriveno i umotano svoje stvarne namjere, već pod oružjem.
Potrebno je zaštititi hrvatski životni prostor, hrvatske običaje, kulturu, vjeru i sve ono što svakog koji se osjeća Hrvatom Hrvatom i čini. Osobno sam spreman opet stati na hrvatske granice i činiti sve što je potrebno kako bi se sve vrednote unutar njih očuvale i sačuvale. Vjerujem kako bi vlast od Predsjednice pa na niže, ako bi donijeli odluku (a što im ovim putem i predlažem) o formiranju sigurnosnih snaga koje su se nekada zvale ZNG RH, mnogi od nas koji smo taj amblem nosili na odori učinili bismo to opet, kako onda, tako i danas, dragovoljno.
Ne bude li se to učinilo čim prije, čini se kako će nam napadati, silovati i oskvrnuti kako rod, tako i dom svim njima znanim sredstvima. Oko nas se to europskim država već zbiva, htjeli vi to sebi priznati ili ne. Nije li čudno kako se mi kao narod i država nalazimo ograđeni u bodljikavoj žici i svojevrsnom logoru, kako politički i figurativno, tako i fizički? I to od te iste Europe koju smo puno puta od sličnih najezdi obranili. A danas, čini se, ta ista Europa svim sredstvima to opet učiniti nju i sebe obraniti zabranjuje i brani?
Bilo kako bilo, valja se oboružati i opremiti kako je napisano od naših starih i povijesti naše:
Opis te bojne opreme zapisan je u Efežanima 6:14-17. Pavao je napisao: ‘Stojte čvrsto, opasavši bokove istinom, i imajući na sebi prsni oklop pravednosti, i obuvši noge opremom dobre vijesti mira. Iznad svega, uzmite veliki štit vjere, kojim ćete moći ugasiti sve goruće strijele zloga. Također, uzmite kacigu spasenja, i mač duha, to jest Božju riječ.’ Doslovna bojna oprema o kojoj je Pavao govorio dobro je štitila rimskog vojnika. Imao je i mač, glavno oružje u izravnoj borbi. Pametnom dosta, blagoslovljeni i zdravi bili svi vi koji ste se sa mnom složili ili vi koji ne dijelite moje promišljanje….
