Vijesti Najčitanije
Medicinske sestre i tehničari u Domovinskom ratu
Mnogo je ljudskih života izgubljeno u Domovinskom ratu, no još bi ih više bilo izgubljeno da nije bilo medicinskih sestara i tehničara koji su požrtvovno radili dan i noć u bolnicama i na ratištima da spase vojnike i civile. Nakon više od četvrt stoljeća, objedinili su svoja svjedočanstva u knjigu…
Iako je povijest čovječanstva obilježena ratovima, relativno se kasno saznalo za važnu ulogu koju u ratovima imaju medicinske sestre i tehničari. Tek je zahvaljujući Florence Nightingale (1820. – 1910.) i njezinu požrtvovnom radu u Krimskom ratu (1853. – 1856.) svijet saznao da na bojištima djeluju i drugi akteri osim ratnika. U mnogim ratovima koji su od tada do danas uslijedili, medicinske sestre pružale su pomoć, utjehu i nadu unesrećenima, a po završetku ratova objavljivale su svoja svjedočanstva i upoznavale pučanstvo s drugom stranom ratovanja. I u Domovinskom ratu medicinske sestre i tehničari davali su sve od sebe kako bi spasili što više života. No, tek su nedavno prikupili svoja svjedočanstva i objavili ih u knjizi Medicinske sestre i tehničari u Domovinskom ratu. Put do izdavanja knjige započeo je 2016. godine, kad je nastala ideja da se udruže sve medicinske sestre i tehničari koji su prošli rat te da podijele svoja iskustva. ”Puno su toga medicinske sestre i tehničari napravili u Domovinskom ratu, a hrvatska i svjetska javnost o njihovu doprinosu ništa ne znaju,” objašnjava nam stožerna narednica vojna specijalistica Mirna Ignac, djelatnica Vojnog zdravstvenog središta i jedna od autorica svjedočanstava. Ona se u rat uključila kao 22-godišnja medicinska sestra-instrumentarka u Općoj bolnici Karlovac, gdje je 1991. i 1992. bila u Domovinskom ratu, a od 1994. je na Hrvatskom vojnom učilištu. Bila je također jedna od 120 sestara koje su 12. studenog 2016. održale osnivačku skupštinu i osnovale Društvo medicinskih sestara i tehničara Domovinskog rata, jedno od društava Hrvatske udruge medicinskih sestara (HUMS). Osnutak Društva i sudjelovanje u njegovim aktivnostima pobudilo je davno zatomljena sjećanja u mnogim članovima, ali i želju da svoja iskustva podijele s javnosti. Počeli su stoga s organizacijom simpozija pod motom ”Da se ne zaborave devedesete“. Simpoziji se održavaju u gradovima diljem Hrvatske, a na njima članovi Društva iz grada domaćina dijele svoja iskustva iz Domovinskog rata sa svojim kolegama i zainteresiranim slušateljstvom. Nezaobilazni dio svakog simpozija jest i otkrivanje spomen-ploče medicinskim sestrama i tehničarima Domovinskog rata iz grada domaćina. Osim toga, članovi Društva dosad su sudjelovali na kongresima u organizaciji HUMS-a, simpozijima, posjećivali srednje škole, postavljali izložbe, gostovali u televizijskim emisijama te čak otputovali u daleki Japan da bi svoja iskustva podijelili s drugim narodom. Unatoč svim tim aktivnostima, dugo se nije razmišljalo o prikupljanju svih svjedočanstva u jednu knjigu. Poticaj za pisanje dao je Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, koji je i suizdavač knjige, rekavši članovima Društva: ”Što nije na papiru, nije se ni dogodilo!“ Članice Izvršnog odbora ubrzo su prionule prikupljanju svjedočanstava od kolegica u svojim gradovima. ”Sve medicinske sestre diljem Hrvatske bile su složne u tome da je ovakvo svjedočanstvo potrebno za buduće generacije. Događaji iz Domovinskog rata ne smiju biti zaboravljeni,” kaže stožerna narednica Ignac. Članice Izvršnog odbora slale su prikupljena svjedočanstva urednici knjige Željki Križe, koja ih je objedinila.
