Za mandata Stjepana Mesića, OS RH su radikalno srezane te od regionalne sile pretvorene u minorne snage. Hrvatska vojska nastavila se smanjivati i za mandata Ive Josipovića Povratak obveznog vojnog roka aktualiziran je u predizbornoj kampanji za zadnje predsjedničke izbore, kada se za njegovo ponovno uvođenje zalagala današnja predsjednica Republike hrvatske i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH,Kolinda Grabar-Kitarović. Tada je ispravno uočeno vrlo loše stanje sustava nacionalne sigurnosti i obrane te je obavezni vojni rok ponuđen kao jedna od mjera kojima bi se to stanje popravilo. Hrvatska vojska danas je daleko premalena da bi mogla samostalno, bez pomoći saveznika, obraniti zemlju u slučaju izbijanja sukoba. Osim vrlo slabih borbenih sposobnosti, HV se u društvu već dulje pogrešno percipira. Državljani je promatraju prvenstveno kao instituciju čije su glavne zadaće hitni medicinski prijevoz, traganje i spašavanje te izvlačenje neopreznih ili ozlijeđenih turista, gašenje požara u ljetnoj sezoni i ispomoć u slučaju elementarnih nepogoda. Prava uloga vojske, ona gdje je vojska ta koja u prvom redu mora biti spremna obraniti zemlju i predstavlja glavni jamac nezavisnosti, postupno se gubi iz percepcije javnosti. Za očekivati je da inicijativa za ponovno uvođenje obveznog vojnog roka ima podršku predsjednice Republike, koja ju je i iznijela, ali zanimljivo je da se u kuloarima spominje kako inicijativa ima i podršku SAD-a, stoji u analizi Jutarnjeg lista, koju oni nazivaju 'državnički ekskluziv' Vojni proračun nužno povećati MORH se na tu temu očitovao priopćenjem kako se vraćanje obveze služenja vojnog roka trenutno ne razmatra te isto nije predviđeno u strateškim dokumentima. Tome treba pribrojiti i nedostatni budžet MORH-a. Uvođenje obveznog vojnog roka dosta bi koštalo, a malo je vjerojatno da vojska trenutačno ima sredstava za takav projekt. Vojni proračun bi svakako trebao biti povećan prije nego što bi se mogla vratiti obveza služenja vojnog roka. Naime, financiranje je gorući problem OS RH već petnaestak godina. Sve vlade su u tom razdoblju gotovo neprekidno smanjivale vojni proračun. Hrvatska vojska je smatrana svojevrsnim računom za nuždu iz kojeg su se državnim proračunima i rebalansima istih oduzimala sredstva da se pokrpaju rupe u drugim rastrošnim ministarstvima, što je politika koju je zdušno nastavila i trenutna vlada. Takva opća nebriga za Oružane snage i njihove pripadnike uzrokuje demoraliziranost i apatiju, što vodi prema negativnoj selekciji kadrova. Najsvježiji primjer toga je odlazak vrhunskih pilota Krila Oluje u Katar. Bivše predsjednike nije bilo briga za obranu Vojska je imala i slabu potporu svojih vrhovnih zapovjednika. Za trajanja dva mandata Stjepana Mesića, OS RH su radikalno srezane u veličini i snazi te pretvorene iz regionalne sile u ekspedicijske snage za mirovne operacije. Hrvatska vojska nastavila se smanjivati i za mandata Ive Josipovića koji nikada nije pokazivao veliki interes za obrambena pitanja. No, s obzirom na naglasak koji je sadašnja predsjednica Grabar-Kitarović stavila na obranu u svojoj predizbornoj kampanji te potezi koje je povukla oko sigurnosne i obrambene politike upućuju na mogućnost da će vojska sada imati snažniju potporu Pantovčaka. Sve navedeno dovelo je do toga da je Hrvatska vojska danas specijalizirana za međunarodne mirovne operacije te je zapostavila konvencionalne vojne sposobnosti nužne za samostalnu obranu zemlje od agresije. Smatra se da je dovoljno biti članica NATO-a, a ta slijepa vjera ide toliko daleko da se ignorira činjenica da članak 5 sjevernoatlantskog ugovora, koji se bavi kolektivnom obranom, izričito kaže da svaka članica samostalno odlučuje hoće li i na koji način pomoći napadnutoj članici. To je uostalom i logično: niti jedan ugovor ne može i ne smije sadržavati mehanizme kojima bi se moglo prisiliti demokratsku zemlju da ide u rat protiv volje svog naroda. I članica NATO-a sama može izgubiti rat To također znači i da se napadnutoj članici može dogoditi da joj saveznici ne priskoče u pomoć, barem ne pravovremeno. Primjer gdje bi se tako nešto moglo dogoditi su baltičke zemlje. Upitna je spremnost NATO-a da riskira treći svjetski rat protiv Rusije ako jedna od baltičkih zemalja bude napadnuta. Povratak obveznog vojnog roka bio bi važan korak za Oružane snage. On je ukinut prije sedam godina, uz opravdanje kako će Hrvatska vojska biti moderna i profesionalna te joj ročnici neće biti potrebni. Ta zamisao dobro je zvučala, ali je od početka bila neodrživa zbog premalog profesionalnog sastava. Da bi se zadržala sposobnost provođenja samostalnih borbenih djelovanja u obrani Hrvatske, HV-u bi trebalo nekoliko puta više pripadnika nego što ih ima.