MICGRAFIKA DANIJELA PEDI - branitelj u kreativnosti i umjetnosti

15.12.2020. 11:50:00

Predstavljam Vam svoju novodizajniranu stranicu na kojoj sam radio zadnja 2 mjeseca:
Postavio sam svoje radove, fotografije, sve o Hrvatskoj i Kloštru Podravskom, te još neke korisne teme. Stranicu ću nadopunjavati u budućnosti novim sadržajima.
Stranica je modernog izgleda, sa mnoštvom efekata koji je čine dinamičnom i ugodnom za korištenje (poput Parallax efekata).
Uložio sam u profesionalni program za izradu stranica: WebSite X5 Pro, kako bih mogao iskoristiti što bolje svoju kreativnost.
Također sam uložio i mnogo napora i dosadašnjeg iskustva.
Nekome će se svidjeti a nekome ne npr. boje ili raspored koji sam upotrijebio. To je Vaša stvar i tu je nemoguće udovoljiti svima jer se o ukusima ne raspravlja. Tako da sam dizajnirao onako kako sam procijenio da bi to trebalo izgledati i da bude ugodna prosječnom posjetitelju ali i meni.
Njezina primarna svrha je da bude okvir za moje radove i fotografije, moje izražavanje i predstavljanje.
Iako je napravljena tako da se može prilagoditi veličini ekrana te je možete pogledati i na mobitelima (responsive design), savjetujem da je pogledate na PC-u ili laptopu kako bi Vam bila preglednija.
Na dnu stranice je padajući izbornik sa prijevodom na strane jezike ali Google Translate je očajan u nekim prijevodima te mi je idući korak prijevod stranice na engleski jezik. 
Rođen sam u Virovitici, u Hrvatskoj, 1973. godine.
Odrastam u naselju Budančevica, u općini Kloštar Podravski, gdje završavam i osnovnu školu.
 
    Nakon osnovne škole upisujem Geološko-rudarsko-naftnu srednju školu u Varaždinu od koje odustajem u drugom polugodištu.
    Odlučujem se za svećenički poziv i nakon toga upisujem Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1989. godine, na Šalati. To se u bivšoj Jugoslaviji zvala Interdijecezanska srednja škola za spremanje svećenika, koja nije bila priznata od komunističkih vlasti kao srednja škola, već se išlo na polaganje završnih ispita krajem svake školske godine u srednju školu u Križanićevoj ulici u Zagrebu.
    Prve dvije godine sam bio u Isusovačkom sjemeništu na Fratrovcu u Zagrebu. Tu sam osjetio koliko je odricanja bilo potrebno za iskren svećenički poziv. Za to nisam bio spreman te nakon završene druge godine napuštam sjemenište.
    Treću i četvrtu godinu nastavljam u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji kao vanjski učenik, izvan sjemeništa.
U međuvremenu se Hrvatska osamostalila pa je i škola bila priznata kao klasična gimnazija s pravom javnosti.
    Zbog talenta i nadarenosti u likovnoj umjetnosti, želio sam upisati likovnu akademiju ili studirati povijest umjetnosti. Sa klasičnom gimnazijom sam u to vrijeme mogao birati gdje želim nastaviti sa daljnjim obrazovanjem jer je to bila jedna od najjačih i najcjenjenijih srednjih škola u Hrvatskoj. Siguran sam da je i danas.
 
     U međuvremenu je počela velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku. Hrvatska je patila pod napadima, okupirana je trećina hrvatskog teritorija, Hrvati su ubijani ili protjerivani iz svojih domova, uništavaju se naselja i gradovi. Provodi se etničko čišćenje okupiranih prostora Hrvatske.
Sve je to u meni, kao tek punoljetnom mladiću, izazivalo zgražanje i mladenački bunt.

    1993. godine završavam Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju sa 19 godina, te se odmah nakon završene mature prijavljujem za služenje vojnog roka uz odluku da sudjelujem u obrani Hrvatske.
    Već krajem 1993. godine polazim specijalističku izvidničku izobrazbu u Delnicama, te nakon 4 mjeseca redovne obuke u Koprivnici i Delnicama, prijavljujem se u 2. gardijsku brigadu, Gromove.
Dolazim u elitnu izvidničku satniju Gromova.
    Kao izvidnik-diverzant prolazim drugu polovinu Domovinskog rata, najviše na ratištu Banovine.
Sudionik sam operacija Oluja i Una, uz koje prolazim i druge terene u sklopu izvidničkih borbenih djelovanja.
Odlikovan sam medaljom "Oluja", zlatnom značkom "Grom", bio sam i jedan od predloženih u našoj postrojbi za Medalju za iznimne pothvate, na što sam iznimno ponosan iako tu medalju nisam dobio jer je dodjela te medalje bila ograničena na samo dvojicu od ukupno četvero predloženih pripadnika naše postrojbe. Prošao mi je i prijedlog za Spomenicu Domovinske zahvalnosti koja mi nije uručena zbog odlaska iz vojske.
    Nakon pobjede u Domovinskom ratu, ostajem u istoj postrojbi kao profesionalni vojnik sve do 2001. godine, kada odlazim iz vojske i postajem nezaposlen.
    Tada mi je dijagnosticiran posttraumatski stresni poremečaj (PTSP). Počinjem liječenje, koje traje i danas, uz osjetan napredak. Nakon brojnih komisija, priznata mi je trajna invalidnost na temelju oboljenja od posljedica rata.
 
    Uključenje u civilni život sam pokušao kroz članstvo u Udruzi zelenih u Kloštru Podravskom. Također sam bio i član Udruge branitelja oboljelih od PTSP-a koja je kasnije, zbog potrebe širenja na višu razinu, preimenovana u Udrugu hrvatskih branitelja RH. Danas sam aktivan član predsjedništva u toj braniteljskoj Udruzi i svojim sposobnostima i znanjem pridonosim u njenom radu.
    Za vrijeme nezaposlenosti, u najtežem razdoblju svojega života, radio sam na kratkotrajnim sezonskim poslovima. Istodobno sam učio i razvijao svoje grafičke sposobnosti.
Bilo je gotovo nemoguće naći stalan posao zbog velikog broja nezaposlenih. Tako sam prihvatio rad u jednoj tiskari u Koprivnici gdje dobivam usmjerenje i viziju daljnjeg osobnog razvoja u grafičkoj struci.
Nakon dva mjeseca dajem otkaz u tiskari zbog neisplata plaće i neprijavljivanja radnika. Tiskara je ubrzo nakon mojeg odlaska propala zbog loše vođenog poslovanja i nagomilanih dugova.
    2003. godine otvaram vlastiti obrt, Mic-grafiku, te radim sa tiskom malih formata, grafičkim dizajnom i sa drugim oblicima te vrste poslovanja gdje sam mogao upotrijebiti svoja znanja i sposobnosti.
U posao sam krenuo bez početnog kapitala pa mi je obitelj pomogla da započnem rad sa najjednostavnijim alatima poput osobnog računala, ink-jet pisača, skenera i nekoliko doradnih alata.
Djelatnost sam pomalo razvijao iako je bilo izazovno raditi u takvim uvjetima.
Posao sam morao zatvoriti 2005. godine zbog odlaska u invalidsku mirovinu.
    Ono što mi invalidnost i borba sa bolešću nisu mogli oduzeti su kreativnost i smisao za likovnom umjetnošću. Tu sam kreativnost upotrijebio kao metodu liječenja, uz redovito medicinsko liječenje i stalne kontrole kod stručnih medicinskih osoba.
    U mirovini sam iskoristio svoj talenat i inat da napredujem u savladavanju bolesti kroz umjetničko izražavanje, učenje i upornost. I ne mislim na tome stati dok u meni postoji i najmanji atom snage.
Želim učiti, ići naprijed, razvijati se. Napravio sam velike korake u tom smjeru. Najveći su koraci bili prihvatiti vjeru u Boga, u samoga sebe i u svoje sposobnosti, odlučiti se za borbu i ne prepustiti se samosažaljevanju.
U svemu tome su mi pomogli i podupiru me članovi moje obitelji, moji suborci iz braniteljske Udruge kao i moji liječnici. Ovime im se putem svima zahvaljujem.
    Zahvaljujem se i Vama, poštovani korisnici ove moje internet stranice, što ste me odlučili posjetiti. Vjerujem da će Vam posjet biti ugodan te da ćete uživati u plodovima mojega truda i stvaralaštva. Budite mi i dalje vjerna publika a ja ću Vas nagrađivati novim kreativnim plodovima mojeg talenta.
                  

Izvor: micgrafika.com

Izvorni autor: Dražen Šemovčan Šeki/Danijel Pedi/Foto: Danijel Pedi/PDN

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.