Kazivao je Siniša Glavašević "tko zna ljubiti, toga ljube, ljube njegova nastojanja, toplinu njegove dobre ruke, njegove poglede".

"Tko ovo doživljava kao utakmicu, ovo za mene nije utakmica. Neka igraju sami", riječi su premijera Zorana Milanovića. Izgubio je ovaj puta i gem i set i meč. Po njegovom.

Narodu su dojadile bahatosti. Slučajni narod, slučajno ga je isključio iz kolone sjećanja u Vukovaru. Vritnjak nije dobio kao Musolini u Puli, ali je dobio veliki šamar kao osoba. Kaže se svima prema zaslugama.

Kazivao je Siniša Glavašević "tko zna ljubiti, toga ljube, ljube njegova nastojanja, toplinu njegove dobre ruke, njegove poglede". Sve ono što Milanović nema. On ovu tragediju doživljava kao utakmicu. Vukovar ispada kao tekma Dinama i Hajduka. Prestrašno. Mogao je bar danas zašutiti. Kad šuti ispada puno pametnije.

Svaki komentar poslije cirkusa, koji je izvodio sa dvojezičnim pločama po Vukovaru iz kojeg je želio napraviti "Yukovar" je suvišan. I nije uspio. Sada je kao mali Ivica iz škole stajao i gledao u ljude, koji mu nisu dali proći, tamo gdje mu nikada nije niti bilo mjesto. Lažući da se zakoni u svezi Vukovara ne mogu mijenjati, pokazao se veći neznalica od bilo kojeg pravnika u zemlji ili prevarant, koji je htio prevariti žrtvu Vukovara.

Ljudi su u velikom broju pokazali danas, koliko je jadan političar. Političar kojeg ne cijeni vlastiti narod.

Što je šlag na tortu gluposti premijera? Izjava predsjednika kako oni koji su organizirali kolonu sjećanja nisu za Vukovar. Da, to je točno. Za Vukovar su, predsjedniče, Milorad Pupovac, Zoran Milanović i vi. Zato nitko nije krenuo za vama, a svi su krenuli za braniteljima. Iako ste se htjeli prešvercati uz kolica Tomislava Merčepa i Mile Dedakovića. Narod nije glup.

Za vladom su krenuli tek poslušnici iz HRT-a. Pametan političar bi se sada zamislio nad sobom. Naši nisu toliko pametni.

Netko je na ćirilici pozvao Zorana Milanovića na "kafu", možda su otišli na tu "kafu". Možda i na "jagnjetinu" s Pupovcem. Dok jaganjci ne utihnu.

Ipak nije samo nebulozna naša politička scena, promašeni su i neke novine. Kaže navodna neka čitateljica "uvaženih naših yu novina", kako New York nema stožer za obranu, kao što ima Vukovar. Cinik bi rekao da nema New York susjede kao što mi imamo Srbe. Poslije Čečenije, Vukovar mi je najstrašnije izgledao. Slika strave. New York niti približno. Deseci tisuća granata na dan po djeci, ženama i starcima. To je bio Vukovar. Silovane Vukovarke iz dana u dan. Prebijani muškarci, ubijani, masakrirani. Zvjerski. Draga moja tzv. Hrvatice, da se to događalo u New Yorku, Amerikanci bi taj grad konzervirali i sve delegacije vodili da tako što vide. Više nego jasno. Na ulazu bi pisalo, to su napravili Srbi. Kod nas u delegaciji dolaze Srbi čiji su rođaci bili u četnicima. Zamislite kako bi Ameri tada reagirali na ćirilicu u New Yorku.  Sigurno bi pozvali Pupovca.

Znači po Milanovićevom, skor je jednostavan, vlada je gurnuta u skupe limuzine, koje im je narod kupio, a narod ponosan, pješice se u neviđenom broju poklonio baš onima, kojima duguje život, slobodu i osmijeh. Uvrijeđeni i iznenađeni kvazi vladari mogu tek brbljati svojim vozačima kako ih nije nitko htio pustiti u kolonu sjećanja. I nitko više.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE