MILENA HORVAT UNIŠTILA HEROJA HOS-a: 'Logor, ranjavanje, PTSP... Ipak, Milena mi nije priznala status ratnog vojnog invalida!'

03.11.2014. 22:15:40

Nevjerojatna ispovijest ratnog veterana za kojeg je MIlena Horvat, nakon logora i ranjavanja, zaključila da nije ratni vojni invalid i da nema nikakva prava... Teška je i mučna priča Samoborca Danijela Štajnera, branitelja, dragovoljca, veterana, logoraša, a nakon njegove ispovijesti slobodno možemo kazati, i heroja Domovinskog rata kojem se nakon tog istog rata njegova vlastita država pokazala najvećim neprijateljem. Danijel je kao 18-godišnjak otišao u rat u kojem ga nije baš ništa mimoišlo: žestoke borbe, logor o kojem i danas priča s gađenjem, ranjavanje odmah nakon logora, teške psihičke epizode... Ipak, Danijel nikada nije tražio ništa. Smatrao je da su četiri godine ratovanja bile njegova dužnost, smatrao je da državi još može pomoći bude li radio i ne bude li ništa potraživao. I, Danijel je radio sve do lani... A onda su posljedice mlaćenja u logoru došla na naplatu. Radna sposobnost ovog veterana sada je ravna nuli i on je nakon dvadeset godina odlučio iskoristiti neka od svojih prava kako bi njemu, supruzi i njegovo petero djece život bio nešto lakši. Međutim, šok u samom startu. Milena Horvat ne priznaje mu invalidnost, unatoč ranjavanju za koje ima svu dokumentaciju i unatoč logoru po čemu automatski ima pravo na invalidnost! Danijel je došao u našu redakciju "naoružan" dokumentacijom i ispričao nam sve o svom životnom i ratnom putu: NE VJERUJE DA JE BIO U LOGORU... - U JNA se moralo ići, ali ja sam iz Šapca uspio pobjeći nakon tri mjeseca. U Hrvatsku sam se vratio u šestom mjesecu 1991., a već u sedmom se priključio Tigrovima u Rakitju. Nedugo nakon toga prešao sam u HOS, pa su se tako zaredale bojišnice, sve teža od teže. U logoru Stara Gradiška završio sam 01.12.1991. godine i to je bilo... Strašno – Danijel zavrće rukave i pokazuje ruke potpuno iznakažene i izranjavanje nožem. - Bio sam najmlađi zatočenik, pa sam bio zadužen za nošenje hrane. Svaki moj odlazak čuvarima meni je značio kraj mog života. Smrt bi za mene tada bila spas, ali nisam bio te sreće. U Gradišci sam svjedočio najtežim mučenjima Hrvata, gledao kako se s lakoćom "zaradi" metak u čelo. Jednom zatočeniku su izrezali petokraku na čelu. Mene? Mene su brutalno tukli... Najviše po glavi... Zbog toga moram ovih dana na operaciju jer ne mogu više izdržati bol u uhu. U logoru si mi udarcima uništili tubu – doznajemo od Danijela koji pokazuje izranjavano lice, ali podsjeća kako sam mora platiti liječenje jer – zatočeništvo u logoru je jedno od stavki koje je Milena Horvat, pravnica iz Ministarstva branitelja odbila kao neutemeljeno (?!). Danijel Štajner je razmijenjen 11.02.1991., no već nakon pet dana (unatoč vidljivim znacima stresa proživljenih u logoru) vraća se na teren: ...A NITI DA JE BIO RANJEN... - Bio je rat. Nije bilo vremena za kukanje o lošim snovima i lječenju. Vratio sam se na bojišnicu i 20.03. zadobivam prostrijelnu ranu od puščanog metka. Zaliječili su me, skrpali, zamotali i zahtijevali obavezno ležanje u bolnici. Međutim, ni za to nisam imao vremena. Potpisao sam da odlazim iz bolnice na svoju ruku i opet – povratak na borenu liniju – priča Danijel koji je tako odratovao pune četiri godine. Žrtva HOS-ovca za Hrvatsku tada nije prestala. Nakon rata, odlučuje ne tražiti ništa, radi što stigne, ženi se, postaje suprug i otac petero djece. A onda, nakon dvadeset godina, psiho-fizički slom i ideja da bi mu možda država za koju je dao sve, možda mogla pomoći: - Predao sam sve, apsolutno sve papire o logoru (gledamo dokument koji je potpisao dr. Njavro), postoji i knjiga "Pakao srpskog logora" u kojem su svi podaci o meni, predao sam papire o ranjavanju koje je potpisao zapovijednik i svjedok, predao sam dokumente koji govore da se od najtežeg oblika PTSP-a liječim još od '92. Ma, sve sam predao – kaže Danijel i pokazuje odbijenicu s potpisom Milene Horvat: MILENA HORVAT ODUZELA MI JE 153 KUNE INVALIDNOSTI - Poništila je odluku prvostupanjske komisije koja mi je priznala ionako sramotnih 30% invalidnosti na osnovu mog zatočeništva u logoru po kojem sam dobio pravo na 153 kune invalidnosti. Navela je kako nema dovoljno dokumentacijskih dokaza o mom zatočeništvu... Ranjavanje mi je u potpunosti nepriznato jer se "nisam liječio", PTSP mi je također nepriznat. Oduzela mi je i tih 153 kune... To nije sve. Imam petero djece, mislio sam, možda mogu dobiti barem udžbenike. Ni to nisam dobio – kaže ogorčeni Danijel koji skuplja svoje papire i vraća se na prosvjed. - Nije mi više ništa važno. Ne znam hoće li me itko priznati kao invalida, ne znam kako ću se liječiti, kako ću na operaciju, nemam dopunsko osiguranje. Ali ovom ispovijedi najviše želim postići jedan drugi cilj: Želim svima onima koji ne podržavaju prosvjed pod izgovorom kako "branitelji imaju sve" ukazati na sebe i poručiti im da takvih kao ja ima puno. I ne da nemamo sve, nego nemamo ništa – završio je porukom Danijel Štajner, bivši pripadnik HOS-a i heroj Domovinskog rata.  
  • Autor: Snježana Vučković
  • Photo: dnevno.hr
Izvorni članak pogledajte OVDJE  

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.