Milić: Obitelji poginulih hrvatskih vojnika zadovoljni su filmom “Broj 55” i to mi je jedino važno

Gotovo dvadeset godina nakon završetka Domovinskog rata, Hrvatska je konačno dobila svoj prvi pravi ratni film koji je odrađen briljantno u gotovo svim svojim aspektima. Stoga ne čudi da je na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu film "Broj 55" redatelja Kristijana Milića osvojio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, ali i još sedam Zlatnih Arena u raznim kategorijama. Međutim, ono najvažnije je da je publika film prepoznala. "Broj 55" se temelji na istinitim događajima o vojnicima Zbora narodne garde koji su u jesen 1991. godine poginuli u zasjedi u selu Kusonji na pakračkom području. Priča prati posljednja 24 sata života tih vojnika koji su herojski pružali otpor srpskim agresorskim snagama u jednoj kući u koju su se bili sklonili nakon što je njihovo oklopno vozilo uništeno. Inače, scenarist filma je Ivan Pavličić, a glume Alen Katić, Goran Bogdan, Marko Cindrić, Dražen Mikulić i drugi. Redatelj Kristijan Milić, koji je sjajno odradio posao, i sam je bio sudionik Domovinskog rata što mu je itekako pomoglo u snimanju filma.
Vaš film "Broj 55" osvojio je Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film Pulskog filmskog festivala. Iskreno, jeste li očekivali tu nagradu? Kako ste je doživjeli?
Milić: Po prirodi sam pesimist, tako da me to iznenadilo. Ugodno, naravno.
Za film ste dobili još sedam Zlatnih Arena. Dakle, zbilja ste se potrudili...
Milić: Ekipa je svoj posao obavila stvarno besprijekorno i svi su zaslužili svoje nagrade.
Kako je bilo snimati film prema istinitom događaju s obzirom na očekivnja obitelji dvadesetorice poginulih gardista čiju sudbinu film prati?
Milić: Nije bilo nimalo jednostavno. Zato i nismo radili rekonstrukciju, nego nam je taj događaj poslužio kao inspiracija za film. Ipak, bilo mi je jako stalo do njihovog mišljenja. Kad sam shvatio da su zadovoljni, kao da mi je pao ogroman kamen sa srca.
"Ne slažem se s pričama kako hrvatska kinematografija bježi od filmova o Domovinskom ratu"
Koliko je snimanje filma prema istinitom događaju u umjetničkom smislu poticajno, a koliko ograničavajuće?
Milić: Već sam vam napola odgovorio na to pitanje. Dakle, mi nismo radili rekonstrukciju. A i da jesmo, vjerujte, stvarni događaj je puno kompliciraniji i složeniji. Ova naša verzija je sublimirna i jako ublažena verzija stvarnosti.
Kad će film u distribuciju? Idete li i na strane filmske smotre?
Milić: Film će u distribuciju uskoro; 8. rujna će se prikazati u Pakracu, na datum pogibije stvarnih junaka, potom će se nastaviti prikazivati u Bjelovaru. U studenom bi trebao ići u široku distribuciju diljem Hrvatske. Što se tiče stranih filmskih smotri, do sad je bio prikazan u Sarajevu. Pozvali su nas na "Raindance Film Festival" koji se održava u Londonu. Poslali smo screenere na neke druge zainteresirane festivale i očekujemo njihove odgovore.
Do "Broja 55", postoje samo dva filma o Domovinskom ratu za koja se može reći da su kvalitetna. Oba su snimili stranci. Riječ je o filmu "Harrisonovo cvijeće" i "Chico". Je li hrvatska kinematografija pomalo bježala od filmova o Domovinskom ratu?
Milić: Nemam dojam da je Hrvatska bježala od filmova o Domovinskom ratu. Dapače, bilo ih je više od nekoliko, ali to nisu bili akcijski ratni filmovi. Razlog je vjerojatno bio strah od nedostatka novca.
"'Broj 55' će biti na repertoaru Raindance Film Festivala koji se održava u Londonu. Poslali smo 'screenere' na neke druge zainteresirane festivale i očekujemo njihove odgovore"
Je li tema ratnog filma ipak donekle ograničavajuća s obzirom da je rat ipak neprolazna "muška" tema"?
Milić: Mislim da filmofile ne treba dijeliti po spolovima, a ratni film ima svoju odanu publiku. U ratu na vidjelo izlazi ono najbolje ili ono najgore u ljudima. Mislim da je to i više nego interesantna podloga za film.
- Autor: Ivan Kraljević/Dnevno.hr
- Photo: Dusko Marusic/PIXSELL



