MINISTRI ZARATILI! Orsat dobio odgovor iz Srbije: 'Ponosan sam na četničku kapu!'

Udruženje Banijaca Beograd se pita do kad će dužnosnici Srbije šutke trpiti ovakve niske udarce koji im se svako malo upućuju od raznih dužnosnika i institucija iz Hrvatske sa svih nivoa? Do kada će se Srbija podanički ponašati u odnosima sa Hrvatskom, u ime koga i čega Srbija drži pognutu glavu u odnosima sa Hrvatskom ?

Orsat Miljenić, hrvatski ministar pravosuđa, sa samo nekoliko rečenica uspio je "raspaliti" državljane Srbije, uključujući sve institucije i udruge. Mnogi od njih imaju potrebu reagirati na Miljenićevu odluku da ne podupre ulazak Srbije u EU prije nego li raščistimo neke stvari!

"Hrvatska ni po koju cijenu ne smije podržati Srbiju na putu ka Europskoj uniji dok se ne osude nalogodavci zločina na poljoprivrednom dobru Ovčara u Vukovaru na početku devedesetih. Sudili smo svojim generalima i ne možemo prihvatiti da zemlja koja je bila agresor završi na postupcima za nižerangirane strukture. Osim toga, ne želim sjediti za stolom sa Selakovićem koji je na kapi nosio kokardu", bio je jasan hrvatski ministar pravosuđa. Reakcije i osude pljušte sa svih strana, a evo što je kazalo "Udruženje Banijaca":

"Udruženje Banijaca Beograd daje podršku ministru pravosuđa Srbije Nikoli Selakoviću, koji je odgovarajući na provokacije hrvatskog ministra Orsata Miljenića rekao da sa ponosom nosi kapu koju su nosili njegovi preci na Ceru, Kolubari, Krfu i Kajmakčalanu. Udruženje Banijaca također osuđuje izjavu Miljenića kojom je kritizirao svog kolegu Selakovića koji se slikao sa šajkačom na glavi na kojoj se nalazio službeni grb Republike Srbije, kojeg on naziva kokardom, da Hrvatska ni po koju cijenu ne smije podržati Srbiju na putu ka EU dok se ne osude nalogodavci zločina na poljoprivrednom dobru »Ovčara« u Vukovaru.

Ovakvo ponašanje i izjave službene hrvatske vlasti su neprimjerene, degutantne i krajnje licemjerne i predstavljaju pokušaj direktnog miješanja u unutarnje stvari jedne suverene zemlje što je nedopustivo, naročito kad se uzme u obzir od koga to miješanje dolazi.

Udruženje Banijaca Beograd se pita do kad će dužnosnici Srbije šutke trpiti ovakve niske udarce koji im se svako malo upućuju od raznih dužnosnika i institucija iz Hrvatske sa svih nivoa ? Do kada će se Srbija podanički ponašati u odnosima sa Hrvatskom, u ime koga i čega Srbija drži pognutu glavu u odnosima sa Hrvatskom ?

Ako nekome smeta isticanje službenog grba države Srbije, postavlja se pitanje da li je taj, ma tko on bio, prijatelj ili neprijatelj Srbije i kako se Srbija se ponašati prema tom očito neprijateljskom činu.

Što se tiče procesuiranja ratnih zločina, tu je Srbija vrlo revnosna, naročito u postupcima koji se procesuiraju protiv vlastitih građana a na osnovu lažnih optužnica hrvatskog pravosuđa prema građanima srpske nacionalnosti i nema se čega sramiti, za razliku od Hrvatske kojoj ne pada na pamet da procesuira silne zločine koje su njene oružane snage učinile nad srpskim narodom u Hrvatskoj.

Udruženje Banijaca se pita kada će, i da li će se ikada postaviti pitanje Hrvatskoj i hrvatskom pravosuđu pored ostalih zločina koje nisu procesuirali i za jedan od najvećih masovnih zločina tijekom rata u Hrvatskoj, koji se dogodio u Sisku, gdje je zvjerski pobijeno 712 Srba, a neki podaci kažu i 1600 osoba srpske nacionalnosti, i to na najsurovije načine.

Za zločine koji su počinjeni u Sisku niko do danas nije odgovarao niti je pravomoćno osuđen a kako sada stvari stoje, izgleda i da neće. Za zločine u Sisku su svi znali, kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji počevši od Miloševića, preko Đinđića, Živkovića, Koštunice, Tadića pa sada i Tome Nikolića i postavlja se pitanje zašto se o tome šuti, koji su razlozi da Srbija ne vrši pritisak da se to jednom okonča.

Gotovo je nevjerojatno da srpske vlasti uključujući i specijalno tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji, ali i mediji, nikada nisu ni pokušali inicirati i razriješiti pitanje najvećeg zločina prema Srbima u Hrvatskoj u proteklom ratu.Nevjerojatno je da su o tome šutili i svi domaći i svjetski mediji, da je i Haag prešutno prešao preko tih zločina u Sisku gde je ubijeno 712 Srba, a samo na jednom mjestu u gradu za nekoliko dana je ubijen 121 srpski civil.

Zbog naše srpske nemarnosti i hrvatske vještine skrivanja vlastitih zločina u njihovom "domovinskom" ratu, ovaj zločin bi možda bio i zaboravljen i zataškan da 2009. godine, hrvatski nezavisni novinar Domagoj Margetić nije objavio spisak od 611 ubijenih sisačkih Srba, po imenu i prezimenu, koji su stradali 1991. i 1992. godine, zbog čega je izravno optužio Ivana Bobetka, Josipa Brajkovića, Đuru Brodarca,Vladimira Milankovića, Željka Hlišića, Dragu Bošnjaka i još nekoliko desetina sisačkih Hrvata.

Zbog iznošenja ovih činjenica, tadašnji hrvatski ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko je 2009. godine podnio krivičnu prijavu protiv Domagoja Margetića "zbog odavanja državne tajne". Za hrvatsku vlast ratni zločini nad Srbima je "državna tajna", ali to ne sprječava Srbiju da postavlja pitanje procesuiranja tih zločina!?

Ako je razumljivo zbog čega Hrvati šute o likvidacijama u Sisku, nikako nam ne može biti razumljivo zašto niti jedna srpska vlast u posljednjih dvadeset godina nije tražila da se rasvijetle zločini nad Srbima u Sisku, iako postoji dovoljno dokaza i svedoka koji o tome mogu svjedočiti, a sve je to poznato i našem specijalnom tužiteljstvu za ratne zločine.

Jedan od najneugodnijih svjedoka zločina koji je počinjen u Sisku i koji je sve ispričao i novinarima, ali i stranim istražiteljima, bio je i Hrvat, Stjepan Komarac, iz sisačkog naselja Galdovo na obali Save čija je kuća udaljena stotinak metara od ORA-e Galdovo, gde se vršila egzikucija Srba, i koji je dvadeset godina istraživao sve zločine u Sisku. On svjedoči o ovim strašnim događajima:

On je u svojoj izjavi naveo "da spisak od 712 žrtava nije potpuno provjeren, ali ja mogu sa sigurnošću reći da imam podatke za 121. osobu srpske nacionalnosti koje su ubijene u Sisku, za pet Hrvata i mladog Nemca Kurta. Za te osobe postoji sve, od posmrtnih ostataka, do mjesta i vremena ubojstva, pa do izvršitelja. Ja sam na tome radio dvadeset godina, a osobno sam gledao ubojstva jer stanujem na Galdovu".

Tada je izjavljivao da Hrvatsku nikako ne bi trebalo pustiti u EU dok se ne razračuna sa svojim zločincima. Šutiti o najvećem zločinu protiv vlastitiog naroda i to prema državi koja je podijnela tužbu za genocid protiv Srbije, nema opravdanja".

• Autor: S.Vučković/Dnevno.hr
• Photo: Screenshoot youtube