Mladen Pavković: Franjo Tuđman – državnik i vizionar
Međutim, jedan dio Hrvata, očito, ne oprašta uspjeh, pa čini sve ne bi li i u ovom slučaju umanjili, marginalizirali i falsificirali brojne Tuđmanove zasluge. Nalaze mu "tisuću mana", pričaju kako bi oni to 1991. uradili drugačije, bez rata i krvi, a kad ih je Hrvatska zvala – sakrili su se u mišje rupe. Ovaj veliki državnik i jedan od najistaknutijih Hrvata prošao je, čini se, kao i hrvatski branitelji – pobijedio je treću ili četvrtu vojsku u Europi, a "izgubio" za "zelenim stolom", u miru, kad su kao "glodavci" iz rupa počeli nadirati protivnici svega što je hrvatsko, a u čemu su iznimno prednjačila razna piskarala, financirana srpskim i inim novcem, te svakodnevno "u ime demokracije" blatili sve što je stvoreno u krvi, u prvim borbenim redovima (zanimljivo da ovog vojskovođu nisu ni uvrstili u Registar hrvatskih branitelja, iako je bio na njihovu čelu!).
Tuđman je vjerovao da ćemo, kad jednom postavimo Hrvatsku "na noge", tek tada biti u mogućnosti razračunati se sa svim "crnim i zelenim vragovima", ali dogodilo se ono što nitko nije očekivao – umro je najprije Tuđman, a ubrzo za njim (pod još uvijek čudnim okolnostima) i prvi do njega – Gojko Šušak. Na taj način hrvatski su branitelji, a poglavito stradalnici Domovinskoga rata, ostali bez "kišobrana" i svatko je mogao i može na te ljude "pljunuti" i baciti ih u blato. Iza Tuđmana, na čelo države došao je nitko drugi nego – Stjepan Mesić, grobar svega što je Hrvatska postigla u vrijeme rata. Čak dvostruko veća skupina građana birala je ovu "spodobu" za prvog čovjeka države, a nije im smetalo ni to što je tijekom čitavog svog mandata blatio svoga prethodnika i što mu nikada nije želio doći ni na grob i zapaliti svijeću. Tim svojim odvratim djelima – kakvu je poruku slao mladima i svijetu? U kojoj to državi ima, osim Hrvatskoj, da se na takav način ponižava čovjek koji je stvorio državu, a koji je na kraju krajeva stvorio i tog Mesića, posljednjeg zapovjednika zločinačke Jugoslavenske narodne armije(JNA)?
Kad je početkom devedesetih bio s Tuđmanom, taj isti Mesić bio je "mali od palube" (pogledajte ga na fotografijama), baš kao i Manolić, ali vrlo brzo je pokazao da učenik želi prerasti učitelja, pa je činio sve ne bi li prvog hrvatskog predsjednika omalovažio i zgazio za sva vremena. Sada taj Mesić hoda svijetom, i umjesto da ga procesuiraju za kriminalne radnje (recimo krađu australskih dolara koje su mu dali Hrvati u toj zemlji za obranu Domovine, korupciju, laž, dostavu dokumenata Haaškom sudu na što nije imao pravo, proganjanje obitelji Tuđman i drugo), i opet što drugo radi nego uzdiže sebe, bivše Udbaše s kojima je čitavo vrijeme bio okružen, i na određeni način šteti interesima Republike Hrvatske. A sve to plaćaju građani Hrvatske! Navodno da nitko nije nanio toliko štete Hrvatskoj kao taj čovjek. Pa, ako to nije tako, a jeste, zašto se danas ne pojavi na nekoj tribini ili obljetnici iz hrvatskog Domovinskog rata, zašto ne stane u red s istinskim hrvatskim braniteljima i stradalnicima? Kako bi se ova "spodoba" osjećala među njima, kad svi znamo da nas je izdao, baš kao i prvog hrvatskog predsjednika kojem je nosio kavu i ljubio ruku?
Ne, oni koji su stvarali hrvatsku državu to mu nikada ne će i ne mogu oprostiti. Broz ga je navodno zbog kriminala strpao na robiju, a on zamislite što danas radi - viče: Živio Tito! i s krvavom petokrakom na čelu pleše "Žikina kola"! Nu, nije samo Mesić taj koji ne voli (mrzi) Tuđmana, a samim time i hrvatsku državu. Tuđman je imao svojih mana, propusta i slično (a tko ih nema), ali nije dao Hrvatsku – ni za što. Nakon Tuđmana došli su drugi, pa od svakog od njih, zamislite, počinje povijest.(sic!) Ono što je bilo prije njih, to je za te i takve bila tek "epizoda". Tuđmana spominju (i to ponekad) tek toliko, reda radi, a hrvatski branitelji za njih su "prodane duše" koje nemaju pojma što rade, već ih vode neki drugi, kao da su mala djeca ili slijepci. Pa, ako od Mesića pa na dalje toliko ti istaknuti hrvatski političari "vole" Tuđmana i cijene njegovo djelo (ne trebaju ga cijeniti osobno, kao čovjeka), zašto taj i takav Tuđman koji je utemeljio hrvatsku državu, čijom smo zaslugom pobijedili u ratu (što bi bilo sa svima nama koji smo sudjelovali u stvaranju države da su nas Srbi, Crnogorci i domaće izdajice porazili?), još uvijek nema svoj spomenik usred Zagreba, gdje je zajedno sa svojim suradnicima i pokrenuo stvaranje hrvatske države?
U Zagrebu su ga toliko ponizili da su neku livadu (na kraju grada) nazvali njegovim imenom, dok mnoge ulice i trgovi u glavnom gradu još uvijek nose nazive i po najvećim zločincima kao što je – Josip Broz. Tuđmanu se zamjera što on nije u svoje vrijeme maknuo Brozovo ime, ali zamislite kakva bi tada bila reakcija svijeta (i domaćih izdajica) da je naredio skidanje ploče s Brozovim imenom, a trebao je, bez obzira na sve ono što bi drugi rekli. Ovom velikom državniku treba zamjeriti i to što nije vidio da oko sebe ima i nemali broj ulizica i bivših Udbaša, koji su jedno govorili, a drugo radili. Tek kad su umrli on i Gojko Šušak, te ulizice, koje se sakrivaju svakom pod rep koji je na vlasti, otkrile su svoje pravo lice, ali sada je kasno. Oni, a ne oni koji su je stvarali – imaju državu!
Tuđman je u sjajnim i povijesnim govorima često znao citirati i Stjepana Radića, pa je jednom prigodom podsjetio i na ove njegove riječi, a koje su aktualne i danas.
-Nisu nama krivi tuđinci, ni oni u Beču, ni Pešti, ni u Beogradu, nego oni među nama samima. Hrvatski su izrodi oni koji dovode u pitanje hrvatstvo, budućnost hrvatskoga naroda.
Mladen Pavković
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
