Na današnji dan – 11. ožujka 2002. umro kardinal Franjo Kuharić

Rođen u mnogobrojnoj hrvatskoj katoličkoj obitelji kardinal Kuharić je zajedno sa svojim sumještaninom Alojzijem Stepincem trajno obilježio povijest hrvatskog naroda i crkve u Hrvata u za njega vrlo teškom 20. stoljeću. Svim srcem i dušom uvijek je pristajao uz Evanđelje i nikada nije odustajao od evanđeoskih načela, čak i u najtežim trenucima po sebe i svoj hrvatski narod. Pokopan je tik do blaženog Alojzija Stepinca i tako na simboličan i doslovan način ostao putokaz hrvatskom narodu u budućnosti 11. ožujka 2002. umro je Franjo Kuharić, kardinal crkve u Hrvata i omiljeni zagrebački nadbiskup. Franjo Kuharić rodio se u mjestu Gornji Pribić 1919., selu tik do Krašića gdje je rođen i hrvatski mučenik, blaženi Alojzije Stepinac, također kardinal i zagrebački nadbiskup. Tako je taj pitoreskni kraj nedaleko od Zagreba u smjeru Karlovca hrvatskom narodu i Crkvi dao dva velikana i istinska duhovna oca. Taj se kraj danas s pravom naziva “Dolina kardinala”. Postao svećenik 1945. u vrijeme najvećih progona i ubijanja vjernika i svećenika Zanimljivo je da je Franjo Kuharić bio trinaesto, najmlađe dijete u obitelji. Školovao se u Klasičnoj gimnaziji na Šalati u Zagrebu, a u istom je gradu završio i studij teologije. Zaređen je za svećenika 1945. i to uz riječi kardinala Stepinca da ih šalje u „krvavu kupelj“. Bio je župnik u više hrvatskih župa, a 1946. dolazi u župu Rakov potok kod Zagreba. Kako je isti dan u susjednoj župi Sveti Martin pod Okićem iz zasjede ubijen župnik Pavao Bedenik, pod svoju upravu dobiva i tu susjednu župu. Na njega je dva puta organiziran atentat od strane komunističkih vlasti: 1947. godine u Rakovom Potoku (koji je dobio ime „mali Staljingrad“, kako je pokojnik znao reći u šali) i 1948. godine u Jakovlju u Hrvatskom Zagorju. Zbog toga je godinama spavao izvan župnog dvora kod pobožnih obitelji toga kraja u privatnim kućama, dok ga pod zaštitu nije uzela obitelj Razum kod kojih se trajno nastanio. Bio je i kamenovan zajedno sa vjernicima na jednom hodočašću u Mariju Bistricu. Napadi na svećenike i vjernike bile su svakodnevna pojava godinama nakon Drugog svjetskog rata, po uzoru kako su to činili boljševici nakon Oktobarske revolucije kada su smaknuli preko 40 000 pravoslavnih svećenika i monaha, te spalili i uništili gotovo sve samostane i crkve u Rusiji. Sličnim boljševičkim metodama jugoslavenski (hrvatski) komunisti ubili su gotovo 800 svećenika, redovnika i redovnica, a napadi na njih trajali su još desetke godina nakon rata. Providnost ga pozvala na mjesto nadbiskupa i kardinala Srećom, dva atentata na pokojnog kardinala Franju nisu uspjela. Providnost i život doveli su ga do mjesta biskupa 1964., a zagrebačkim nadbiskupom postaje 1970. godine. Kardinalom je proglašen 1983. i za vrijeme komunističke vlasti bio je moralni autoritet hrvatskog naroda i katolika. Upravo u to teško vrijeme za Hrvate katolike i općenito vjernike, kardinal Kuharić je bio oslonac i utjeha mnogima, napose svojom blagošću i poniznošću. Svoju snagu crpio je iz Evanđelja i Kristova nauka te je vjerno prenosio hrvatskom puku. U vrijeme Domovinskog rata isticao se pozivima na praštanje neprijatelju u skladu sa Kristovim naukom pa je iz tog vremena zapamćena njegova izjava: “Ako netko sruši tvoju kuću, ti njegovu čuvaj. Ako ti netko ubije oca, ti nemoj njegovog”. Te riječi su u to teško vrijeme ogorčile mnoge koji su stradali od neprijatelja, ali pokojni kardinal nije ni u najtežim trenucima nikada odustajao od evanđeoskih načela i principa. Prvi kardinal u slobodnoj hrvatskoj državi Franjo Kuharić je prvi hrvatski kardinal koji je u svom mandatu dočekao slobodnu hrvatsku državu. 2012. pokrenut je postupak za Kuharićevo proglašenje blaženim, a pokojni kardinal automatski dobiva naslov sluga Božji (lat. Servus Dei). Pokopan je u zagrebačkoj katedrali, desno od oltara, tik do svog susjeda iz krašićkog kraja – Alojzija Stepinca. Tako je na simboličan i doslovan način: rođenjem u mnogobrojnoj siromašnoj hrvatskoj katoličkoj obitelji, kao i ukopom pored oltara zagrebačke katedrale, obilježen život dvojice velikana koji su ostavili neizbrisiv i trajan trag u biću hrvatskog naroda u 20. stoljeću. Njegovo geslo je bilo uzeto iz poslanice svetog apostola Ivana: „Bog je ljubav“.