Na današnji dan rođen je OTAC DOMOVINE dr. Ante Starčević

Hrvatski rodoljub, političar, publicist, književnik. Pored političkih aktivnosti bavio se poviješću, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, pisanjem pjesama, drama i političkom satirom i prevoditeljstvom. Tvorac je najstarijeg hrvatskog političkog svjetonazora, pravaške ideologije ustanovljene na načelu prava i pravednosti. Nastalog kao hrvatski narodni pokret i gledajući sa socijalnog aspekta politike lijevog, po pitanju ljudskih prava i slobode liberalnog, a po nacionalnom pitanju desnog usmjerenja. Bio je nacionalni socijalist vrlo liberalnih i izrazito modernih političkih stavova, a u drugoj polovici 19. stoljeća najuporniji i najdosljedniji pobornik demokratskih narodnih prava i političkih sloboda. "Samo slabi obični ljudi više drže do života, nego do časna mjesta s kojeg usrećuju narode." Idealist koji je politiku doživljavao kao znanost i umijeće. Znaćajnik koji poput mnogih u politici nije vidio kurvu, već majku mudrosti, učiteljicu zakona, sponu i vrutak ljudske sreće. Koliko i kako se za opće dobro naroda nepoštedno i cijelim svojim bićem u dobroj vjeri davao, vidljivo je iz primjera doživljenog 1866.g. Razočaranje kad je nasuprot pravaškom programu prihvaćen prijedlog Mažuranića, Račkog i Strossmayera da se Hrvatska podjarmljuje Ugarskoj, a što je bio uvod u čuvenu Nagodbu iz 1868.g. Koliko je duboko proživljavao izdaju i sudbinu hrvatskoga naroda govori činjenica da je u noći 12. na 13. veljače 1866. u potpunosti posijedio. Može se samo pretpostaviti dubina svih emocija; jada, ljutnje, nemoći i svih mogućih osjećaja koje su ga tu noć proželi, ali ne samo tu noć, jer će to na njega utjecati cijeli radni vijek i sve do kraja njegovog života. Najgore što je to hrvatsko izdajstvo postalo politički određeno, vremenski prepoznatljivo, ali na žalost u javnosti opće društveno prihvatljivo. Nastavak aktualne hrvatske politike sve do dan danas, kada su slugani, izdajice i mešetari, dakle sve ono protiv čega se on najoštrije borio, postali daleko brojnije zastupljeni na svim razinama obnašanja državne vlasti kao i Hrvatskom saboru. Dapaće, 155 g. nakon Starčevića i osnivanja HSP-a, biti izvornim pravašom i Starčevićancem znači živjeti u opasnosti, neizvjesnosti i stalnom sukobu s odnarođenim režimom. Jer oni uvijek isti progonitelji samo danas rekao bih s još većom strašću, gotovo razbojničkim nagonom ubivaju, progone i zatiru svaku pravašku rieć ili temeljnu Starčevićansku misao: "Kada vidiš da idu naruku zloći, da krepost progone, da nevrijedne uzvisuju, a zabacuju vrijedne, da grle neistinu, a istinu bičuju - nemoj se smesti ni krenuti s prave staze. Znaj da ima i poslije današnjeg dana, dana ... Nema postojanosti izvan istine, ni temelja izvan prava, ni ljepote izvan kreposti, ni kreposti izvan zasluge, ni zasluge izvan požrtvovnosti za opće dobro. Stoga sjećanje na Oca Domovine najbolje je zakljućiti porukom riječima na samrti "Oživite moral dobrim djelima za ovaj i onaj svijet."   ČINJENICA