Načelnik Glavnoga stožera Drago Lovrić očistio Hrvatsku vojsku od časnika iz Domovinskoga rata

Hrvatska je završetak 1995. dočekala kao respektabilna vojna sila koja je trijumfalno okončala srpsku okupaciju svojih područja i slomila kralježnicu srpskoj agresiji na BiH. Hrvatska je bila oružana sila popunjena prekaljenim, ali još uvijek mladim ratnicima, koji su vojno školovanje stekli na bojišnicama od Vukovara do Dubrovnika. Takva oružana sila trebala  je biti jamcem hrvatske nezavisnosti, sigurnosti i suverenosti, a nadolazeće mirnodopsko vrijeme trebalo je omogućiti da se postupno i sustavno transformira u suvremenu i vrhunski opremljenu vojnu silu.

Lovrić Kao autor triju prošlih ustroja Oružanih snaga, a u konačnici i kao načelnik Glavnoga stožera, general je Lovrić kadrovski u potpunosti osiromašio i unazadio Oružane snage. U Glavnome stožeru OŠ RH doslovce niti jednu dužnost više ne obnašaju časnici proizašli iz Domovinskoga rata. Na odgovorne dužnosti Lovrić bira i imenuje gotovo isključivo bivše oficira JNA, u pravilu one koji su mu slijepo odani, ideološki bliski i bespogovorno poslušni.

Nešto manje od 20 godina kasnije, Hrvatska je vojska gotovo na izdisaju. Naime, više ni traga oružanoj sili koja je izvojevala sjajne pobjede u Domovinskome ratu, a upitna je njezina sposobnost za ispunjavanje svojih temeljnih zadaća obrane opstojnosti, nezavisnosti i suverenosti RH. Brojni su uzroci i krivci za takvo stanje. Jedan od onih koji su odgovorni za negativne trendove u posljednjem desetljeću u HV-u i za aktualno rasulo u Oružanim snagama Republike Hrvatske, današnji je načelnik GS OŠ RH, general Drago Lovrić.

Kao autor triju prošlih ustroja Oružanih snaga, a u konačnici i kao načelnik Glavnoga stožera, general je Lovrić kadrovski u potpunosti osiromašio i unazadio Oružane snage. U Glavnome stožeru OŠ RH doslovce niti jednu dužnost više ne obnašaju časnici proizašli iz Domovinskoga rata. Na odgovorne dužnosti Lovrić bira i imenuje gotovo isključivo bivše oficira JNA, u pravilu one koji su mu slijepo odani, ideološki bliski i bespogovorno poslušni.

Časnike iz Domovinskoga rata očito doživljava kao prijetnju i smetnju svojem upravljanju pa ih je postupno, ali vrlo sustavno, zadnjih godina eliminirao sa svih značajnih dužnosti. Ako se za neku dužnost baš i ne može pronaći neki bivši oficir JNA, onda kao pričuvnu postavu za njegova imenovanja mogu računati polaznici nekadašnjega 'studija' Općenarodne obrane i društvene samozaštite.

Pripadnike gardijskih brigada ili drugih postrojba koje su iznijele najveći teret Domovinskoga rata na svojim leđima nije moguće pronaći među Lovrićevim favoritima jer on takvima pretpostavlja bivše oficire koji su Domovinski rat proveli po raznim pozadinskim zapovjedništvima, logističkim bazama ili vojnim učilištima u Zagrebu.

Zašto šute braniteljske udruge?

Dovoljno je baciti pogled na Lovrićeva kadrovska rješenja u predstojećem preustroju Glavnoga stožera. U tom će preustroju Lovrićev zamjenik postati  Robert Hranj, Dragutinu Repincu bit će povjerena dužnost direktora stožera, Mate Ostović zapovijedat će kopnenom vojskom, Slavko Barić zapovijeda Hrvatskim vojnim učilištima, a Zlatan Ferenčević vodit će ključnu Upravu za operativne poslove.

Gotovo je nepotrebno spomenuti da je riječ o bivšim oficirima JNA (osim Barića i Ostovića koji su studenti ONO i DSZ), čiji ratni put najvećim dijelom i ne zaslužuje takav naziv, a neki od njih naslijedili su i običaje brojnih oficira iz bivše JNA u pogledu prekomjerne konzumacije alkohola. Čini se da je jedini kriterij u izboru vodećih kadrova ranija pripadnost JNA, a stručnost, ratne zasluge i uspjesi, pa čak ni zakonitost njihova rasporeda na dužnosti, nisu uopće od interesa.

Čišćenje Lovrić je, dakle, Glavni stožer očistio od časnika iz Domovinskoga rata i pretvorio ga u birokratsku ustanovu popunjenu osobama i mentalnim sklopom nekoga prošlog vremena, za koje se vjerovalo da je nepovratno prošlo i, naposljetku, povijesno poraženo. Pitanje je zašto o tomu šuti hrvatska javnost, posebice braniteljske udruge. Zašto, dakle, braniteljske udruge ne progovaraju o sustavnome slabljenju Hrvatske vojske?

Kako drukčije objasniti da Lovrić na istim dužnostima, unatoč zakonski ograničenome roku, uporno zadržava Marilea Staničića i Franu Tomičića. Jedan je bivši oficir (Staničić), a drugi bivši profesor ONO i DSZ (Tomičić), a obojica su podanički odani Lovriću pa dužnost mogu i dalje obnašati. Tako Lovrić polako, ali sigurno preuzima potpuni nadzor nad Oružanim snagama. Čak je i Vojnu policiju, koja bi po definiciji

morala uživati nezavisnost u radu, stavio pod svoj nadzor.

Posredstvom zapovjednika krim službe Vojne policije, Tihomira Zebeca, kojega se sumnjiči za objavu lažnoga ratnog puta (u kojem tvrdi da je bio pripadnik postrojbe iz Rakitja, iako ga se nitko iz te postrojbe ne sjeća), usmjerava sve istrage prema osobama koje bi njemu mogle predstavljati konkurenciju ili ugroziti njegovu poziciju moći, pri čemu čak i prekoračuje svoje ovlasti postupanjem prema osobama za koje nije nadležan. Za nagradu, Lovrić je Zebecu obećao imenovanje na visoku dužnost u obavještajno-sigurnosnom sustavu RH.

Lovrić je, dakle, Glavni stožer očistio od časnika iz Domovinskoga rata i pretvorio ga u birokratsku ustanovu popunjenu osobama i mentalnim sklopom nekoga prošlog vremena, za koje se vjerovalo da je nepovratno prošlo i, naposljetku, povijesno poraženo. Pitanje je zašto o tomu šuti hrvatska javnost, posebice braniteljske udruge. Zašto, dakle, braniteljske udruge ne progovaraju o sustavnome slabljenju Hrvatske vojske?

Odgovor na ovo pitanje leži u Lovrićevu umijeću osiguravanja široke i raznovrsne političke potpore. Razni politički pokrovitelji štite Lovrića od svih pokušaja ugrožavanja njegove moći. Umirovljeni general Damir Krstičević osigurao mu je potporu vrha HDZ-a i tadašnje premijerke Jadranke Kosor prilikom imenovanja na dužnost načelnika GS OŠ RH. Danas Krstičević otupljuje oštricu svih kritika koje bi mogle poteći iz braniteljskih udruga.

Šundova za glavnoga inspektora

Njegovo posavsko podrijetlo omogućuje mu potporu vrlo moćne udruge Hrvata iz Bosanske Posavine 'Prsten'. S druge strane, Lovrić si je servilnošću i podaničkim odnosom osigurao i izrazitu naklonost predsjednika Josipovića koji onemogućuje bilo kakav kritički osvrt na Lovrićevu ulogu u obrambenom sustavu. Zauzvrat Lovrić bespogovorno izvršava sve naloge i zamisli Ureda predsjednika pa i onda kada se radi o dvojbenim nalozima.

Grobar Preostaje tek zaključiti da će Lovrić još neko vrijeme upravljati Oružanim snagama RH, ostavljajući za sobom gotovo neizbrisivi trag kadrovskoga pustošenja. Nadanja da će razum, osjećaj odgovornosti ili profesionalizam onih koji odlučuju o Lovrićevoj dužnosti nadvladati njihovu interesnu i drugu povezanost, pokazala su se neutemeljenima. Lovrić će očito dovršiti svoj projekt grobara obrambene moći RH.

Tako je, primjerice, javna tajna da predstojeći ustroj GS OS RH nije uopće izrađen u Upravama Glavnog stožera (koji je unatoč kadrovskoj opustošenosti jedini ovlašteni i sposoban za takav posao), nego u Uredu predsjednika, pod 'stručnim vodstvom' Siniše Tatalovića i predstavnika Velike Britanije. Hoće li ovaj britanski eksperiment prouzročiti i daljnje potonuće OS RH, ili je to čak i namjera, nije pitanje koje bi Lovriću priuštilo 'besane noći'.

On, naime, već razmišlja o stvaranju svoga nasljednika na dužnosti načelnika GS, na koji planira postaviti svojega kuma Dragutina Repinca ili Roberta Hranja. Kako bi se riješio konkurencije, pribjegava i nekom perfidnim metodama. Tako generala Mirka Šundova s dužnosti u Bruxellesu namjerava postaviti na dužnost Glavnoga inspektora, čime bi onemogućio njegovu kandidaturu za dužnost načelnika GS-a. Jedan po jedan, Lovrićevi konkurenti postaju sve malobrojniji, na ovaj ili onaj način.

Preostaje tek zaključiti da će Lovrić još neko vrijeme upravljati Oružanim snagama RH, ostavljajući za sobom gotovo neizbrisivi trag kadrovskoga pustošenja. Nadanja da će razum, osjećaj odgovornosti ili profesionalizam onih koji odlučuju o Lovrićevoj dužnosti nadvladati njihovu interesnu i drugu povezanost, pokazala su se neutemeljenima. Lovrić će očito dovršiti svoj projekt grobara obrambene moći RH.

Nakon tog posla, očekuje ga, po obećanju Ive Josipovića, visoka diplomatska dužnost. Poznavajući modus kadroviranja u Hrvatskoj, vjerojatno je za neku takvu dužnost osigurao i potporu inozemnih sponzora. Posljednja brana ovome urušavanju obrambenoga sustava, dobrim dijelom u režiji Drage Lovrića, mogla bi biti tek provedba lustracije u Hrvatskoj.

Tomislav Jelić Hrvatski tjednik

Izvorni članak možete pogledati OVDJE