Prošlog četvrtka emisiji „Provjereno“ NOVA TV-e, objavljen je prilog o beskućniku Ivi Džebiću, kako i na koji način je završio na ulici. No dan ranije članovi Udruge hrvatskih branitelj RH, saznali su za prilog i dali se na posao. Prvenstveno preko „Provjerenog“ dobiti što više podataka o hrvatskom branitelju, te gdje ga pronaći i stupiti u kontakt s istim. Osim zbrinjavanja, smještaja, prehrane, iz priloga se vidjelo da tu ima i pravne problematike hrvatskog branitelja Ive Džebića, a po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. No prvenstveno je bilo Ivu smjestiti negdje na toplo, da ima krov nad glavom i topli obrok. O svemu je obaviješteno i Ministarstvo hrvatskih branitelja RH-a. Ivinu priču zašto je završio kao beskućnik poznata je javnosti, jer osim „Provjernog“, objavili su i još neki portali. Naime Ivo se borio za život supruge koja je bolovala od teške bolesti, pa je rasprodao svu imovinu i postao beskućnik.

Kao čovjek, kao hrvatski branitelj, HRVI i bez statusa zatočenika srpskog logora „Manjača“, završio je na socijali, boluje od PTSP-a, a u normalu života nije se moga vratiti nakon smrti supruge. Izgubio se. Svoj „krov“ našao je Hrvatskoj mreži beskućnika u Zagrebu, gdje je dobivao što se moglo dobiti.

Ivo je još sposoban za rad, ima 48 godina, ali dobio je otkaz i završio na ulici. No po tim pričama i prilozima, aktivirali su se članovi UHB RH-a, te krenuli u potragu za Ivom i rješavanja problema.

U četvrtak nakon emisije „Provjereno“, član udruge Mario M. pokušao je riješiti smještaj preko Centra za socijalnu skrb. No nije išlo. Stupilo se u kontakt s gosp. Zvonkom Milinarom iz Hrvatske mreže za beskućnike, preko kojeg se po prvi put telefonski razgovaralo s Ivom. U tom kratkom razgovoru, a bit je bila da ga se makne s ulice, aktiviran je i CZSS Gornji grad – Medveščak, pa je Ivo u petak završio u prenoćištu Velika Kosnica. Radi epidemioloških razloga morao je biti izoliran od drugih korisnika, što mu je teško bilo prihvatljivo. No tu se nije dugo zadržao, jer nije mogao podnijeti samoću i biti izoliran pa je napustio smještaj i rađe izabrao opet hladni smještaj. Kako HMB ne radi vikendom, nismo imali kontakt s Ivom, jer nema mobitel koji mu je ukrađen, tako da se morao čekati ponedjeljak, a gosp. Mlinar koji je puno pomogao oko zbrinjavanja Ive, bila je zadaća da nas obavijesti kad se Ivo javi kod njih.

U međuvremenu, predsjedniku UHB RH-a, Draženu Šemovčan – Šekiju, javile su se osobe koje su željele pomoći oko smještaja Ive ili pružiti drugu pomoć.

Jučer je Ivo došao u Branimirovu 53, gdje se nalazi HMB, te je po dogovoru tamo otišao Dražen Šemovčan, a u kratkom razgovoru, samo potvrdio priču koju su objavili i drugi mediji, nije se stiglo ništa drugo dogovoriti, osim što je Ivi nađen adekvatan smještaj. Ivo je pokazao i pismo gđe. Adrijane, koje mu je ostavila pismo, te je bila spremna ga smjestiti u svojoj vikendici. Sve se svelo na telefonske razgovore, jer radi pandemije, neke institucije ne radi i nismo mogli dobiti podatke ili nešto drugo što nam je bilo potrebno za rješavanja problema hrvatskog branitelja Ive.

Osim što je smješten, nahranjen, te čekamo da Ivo dobije mobitel radi daljnjeg kontakta, vrlo kratko smo bili s njim, a s njim je dogovoreno da svi koji žele pomoći, mogu financijska sredstva uplatiti na njegov tekući račun HR1023400093210311855.

Udruga hrvatskih branitelja RH zahvaljuje svima koji su pomogli oko zbrinjavana Ive Džebića, ponajviše braniteljima koji su sve ovo organizirali, a UHB RH-a je bio samo koordinator svega. Zahvaljujemo svim institucijama koje su pomagale i pružale nam pomoć i podatke koji su nam bili potrebni. Moramo spomenuti da ovo nije trajno rješenje za Ivu, ali barem određeno vrijeme će biti na toplom i imati što jesti. UHB RH-a, će i nadalje pomagati u pravnom djelu problematike.

Još uvijek pod dojmom, nismo puno pričali s Ivom o svim njegovim nedaćama, niti nekim detaljima koji će trebati za rješavanje problema, ali dok i on sam malo se ne stabilizira, a mora se i on malo trgnuti, jer nije toliko star da bi se prepustio ulici. Branitelji su opet pomogli svojem kolegi, a dalje neke stvari ovise i o Ivi kakav život želi. Želimo biti realni i dati mu osjećaj da može računati na pomoć, ali da i sam mora brinuti o sebi, da ulica i skrovišta nisu rješenja. Prvi korak je učinjen, a dalje ćemo polako da se trajno riješe problemi Ive Džebića.