Nakon ratnog profitera - ratni dezerter

07.06.2013. 23:22:37

U Splitu je glasove dobio Baldasar, o kojem narod malo zna. Osim što puno Splićana tvrdi da je za vrijeme rata zbrisao u Italiju i vratio se 1998., kada je bio siguran da je opasnost minula. Činjenica je da su nam i ovi izbori potvrdili tezu da u Hrvatskoj vlada manjina, uz prešutno odobravanje, ne šutljive već posve nijeme većine. Na površini imamo tobože dvije suprotstavljene stranke, ali to vam je kao i u Americi – gdje se sve svelo na to da li ste za homoseksualce (demokrati) ili protiv (republikanci), a u stvari nemate opoziciju čak ni u tome jer ih i jedni i drugi podržavaju. Samo što se za javnost glumi različitost. Valjda da bi ljudi mislili da zaista biraju između nekoga i nečega. Privid, iluzija zapadnog liberalnog kapitalizma koji govori da postoji tržište koje regulira cijene i demokracija u kojoj vlada narod. A u stvari jedini koji uvijek nadrljaju su ljudi, raja, stoka koja ostaje i bez zuba. Nažalost, demokracije odavno nema gotovo pa nigdje (ako je ikada i postojala) i ovo što se nama u Hrvatskoj dešava samo je mikroslika onoga što se zbiva u globalu. Iznad svih i svega vladaju banke i korporacije, odnosno pojedini ljudi, multimilijarderi kojima se čak ne zna ni identitet. Ove što vidite i čujete, poput recimo Billa Gatesa, samo su njihovi 'puppeti' na koncu. Nešto za zabavu raji. Da je Bill Gates sam osmislio Windowse i zaradio milijarde u to može vjerovati samo netko jako naivan ili netko totalno neinformiran. Naime, i njemu (kao i Jobsu) pomogla je Vlada; u Gatesovu slučaju američka vojska. Ako pitate same Amerikance, onih nekoliko milijuna nezaposlenih, što je to američki san – odgovorit će vam: pitajte Rockefellera. Uglavnom, san o brzom bogaćenju na osnovu svog znanja, želje i volje već odavno je noćna mora koja proganja mnoge jer su lupili glavom o tvrde zidove američkog korporativnog kapitalizma (neki bi rekli, po definiciji – fašizma). Ali, Rockefeller i slični su uspjeli. Kako? Poput većine današnjih multimilijardera: prijevarom, krađom i nemilosrdnim gaženjem ljudi, eto kako. A danas su svi oni tobože vrli humanitarci, filantropi, altruisti... Koliki altruziam i demokracija vladaju svijetom vidi se i u Turskoj. Gdje zubima naoružan narod dobiva mecima i pendrecima po kostima. Upravo dok ovo pišem, nemiri još traju, ma koliko se Erdogan to trudio sakriti. Njegovi psi (kao što svugdje policajci jesu) bjesomučno mlate ljude gdje god stignu. Točan broj mrtvih i ranjenih se ne zna, ali zna se samo da – raste... Ako mislite da smo mi nešto napredniji i da bi takvo nešto kod nas bilo nemoguće, varate se. Dapače, bojim se da ćemo vrlo skoro gledati slične scene. Vladajući je SDP čvrsto nakanio krenuti putem ''izmirenja", pa čak i pod cijenu otvorenog sukoba sa braniteljima! Sabo će, htio ne htio, na koncu uvesti ćirilicu. Tada ćemo svi biti svjedoci tužnih scena u kojima će naša policija mlatiti i privoditi naše branitelje. Četničija Hrvatska Zašto SDP toliko upire sa ćirilicom, iako svugdje vrti pilu naopako pa sugerira da to nije bitno (ta, imamo i važnijih stvari od jednog ''običnog'' pisma, tvrde oni ali i njihovi medijski huškači, jataci i trabanti)? Ako ta pitanja nisu toliko bitna, zašto ih toliko tvrdoglavo brane Jovanče, Milanče i Pušićka, pa čak i po cijenu revolucije i građanskog rata? Ako 4. (spolni) modul, ćirilica i brak nisu toliko bitni, čemu toliko protivljenje, vrijeđanje i provociranje branitelja, vjernika i Crkve? Ne treba ići daleko u povijest. Valja se samo prisjetiti SDP-ovog sramotnog napuštanja Sabora 25. lipnja 1991., prilikom izglasavanja Deklaracije o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske. Tadašnji predsjednik SDP-a Ivica Račan prozvao je HDZ "strankom opasnih namjera" zbog provođenja politike osamostaljenja Hrvatske. Zatim se valja prisjetiti Račanove "slavne" rasprodaje NAŠIH banaka, strancima u bescjenje. To "izdajniku" Franji Tuđmanu nije palo na pamet. No Račanu jest. Ili da se preciznije izrazimo – njegovim nalogodavcima iz Brisela i Londona. Rasprodaja gotovo 80% naših banaka, koje smo prethodno skupo restruktuirali, bio je početak kraja Hrvatske. SDP, budimo otvoreni, nikada nije želio neovisnu državu Hrvatsku. Ni njihov vjerni pratitelj HNS. Iako nosi časni naziv Mažuranićevih 'narodnjaka', u njezinim njedrima nalaze se ljudi osuđivani zbog raznoraznog kriminala, a na čelu im je žena koja je usred rata javno okarakterizirala Hrvatsku kao zločinca i agresora, te je (po uzoru na svoje vrle pretke, Grgu i Danka Anđelinovića, ali i oca Eugena) pohitala četnicima u zagrljaj. I dok nam SDP prodaje priču kako su oni protiv "prebrojavanja zrnaca" (naravno da su protiv!) i nekakvih ideologija, oni zapravo na mala vrata guraju svoju agendu - uništenje Hrvata kao nacionalno svjesnog bića. To uopće nije sporno, nije ni Sanaderov HDZ činio drugo nego upropaštavao Hrvatsku, trpao lovu u svoje bisage i pripremao teren strancima. No sporna je kontradikcija njihovih čelnika. Nije li Milanović na BBC-u rekao kako su Srbi većina njegovih birača i da im se MORA odužiti? Dakle, tko tu prebrojava krvna zrnca i razdvaja ljude? Tko se tu bavi ideologijama? To čak ni desnica ne radi kao što radi ova sramotna, izdajnička "ljevica". Zadnji čavao u našem lijesu bit će vjerojatno povlačenje tužbe za genocid i razaranje. To će biti završni čin ove tragične farse koja traje već dulje od 20 godina. Nakon toga mogu mirne duše vratiti i Stanimirovića za gradonačelnika Vukovara. Protivljenje tomu bi također vjerojatno proglasili prebrojavanjem krvnih zrnaca, zaustavljanjem demokratskih procesa i gaženjem "prava manjina"! Zato SDP toliko gura u prvi plan prava manjina i njihovu tobožnju ugroženost. Nesumnjivo je dobro brinuti o slabijima, ali drugovi iz partije trebali bi se onda prvenstveno brinuti za – djecu! Licemjerno je tvrditi da ste za davanje svih prava homoseksualcima, jer su tobože ugrožena manjina a pritom ne razmišljati o još slabijima i ugroženijima, maloj djeci. I ne znam po koliko puta treba ponoviti da većina nas nismo protiv homoseksualaca i njihovih istospolnih zajednica, već smo samo protiv usvajanja djece i agresivne kampanje koju gejevi smatraju silno progresivnom, valjda namjerno prešućujući činjenicu da su neke civilizacije propale upravo zbog homoseksualizma i pedofilije. No, bitno je okolo arlaukati, bubnjati i histerično skvičati kako su ti prava ugrožena; sve za malo pozornosti i koji eurić. Ili recimo pljucati po zemlji zatucanih kretena, kako je otprilike Hrvate opisala znamenita spisateljica Mima Simić, gostujući kod inače vrlo nepristranog i profesionalnog Stankovića. Čovjek je toliko profesionalno vodio emisiju, profesionalnije i od otpuštene Vidović-Krišto, da sam se par puta upitao tko je tu gost a tko voditelj i zašto sad taj ćelavi gost pjevuši nekakve ideološke 'pederske' pjesmice i zašto pritom voditelj/ica (malo 'baca' na žgoljavog muškića) svira na gitari. Uglavnom, Aco "nenadjebivi" ju/ga je ugostio kako bi ugostio valjda brata rođenog. Ni traga onom njegovom poslovičnom cinizmu, upadanju u riječ, navlačenju i zavlačenju... ne, ovog puta gledali smo Acu kako se od miline topi i nestaje u svojoj debeloj prisavskoj foteljici i mirna obraza tuca 'vascelu' Hrvatsku u zdrav mozak. I mi ga pritom, za taj kretenizam, ne samo trpimo već i plaćamo?! E pa, stvarno smo stoka za klanje i ko nas j... Nije nam dosta, treba nam još jedan Ivo? U Splitu je glasove dobio Baldasar, o kojem narod malo zna. Osim što puno Splićana tvrdi da je za vrijeme rata zbrisao u Italiju i vratio se 1998., kada je bio siguran da je opasnost minula. Ne bi bio prvi ni zadnji Ivo koji je takvo nešto počinio. A izgleda ni prvi ni zadnji Ivo koji nam prodaje maglu, ili prostonarodski rečeno: muda pod bubrege. Dakako da nismo svi isti; postoje ludo hrabri ljudi, hrabri ljudi i oni koji – samo vole svoju domovinu. Baldasar vjerojatno nije ni u jednoj od tih kategorija, ali ne možemo svi biti emotivni i voljeti zemlju u kojoj živimo. Uostalom, bolje zbrisati u Italiju nego recimo u Beograd ili Knin, kao što su neki njegovi stranački kolege činili za vrijeme rata. Problem je samo u tome, ako takvi ovu zemlju ne vole, zašto se u nju vraćaju i zašto, pobogu, uopće u njoj žele živjeti? Unatoč tim (ne)spornim tvrdnjama, najviše zabrinjavaju njegove vrlo promjenjive izjave i postupci koji graniče sa jeftinom demagogijom (jeftinijom od one "don" Grubišićeve), populizmom i čistom hipokrizijom. Ni ovog puta, u Splitu pogotovo, SDP nije iznevjerio svoju stalnu klijentelu, o kojoj nam je nedavno na BBC-u govorio Milanović. Naravno, one dvije najglasnije, koje nam danas vladaju svim segmentima i porama našeg društva – srpsku i homoseksualnu. Jako ugroženi, homoseksualci i Srbi iskaču iz skoro svakog filma, serije, reportaže, emisije, portala ili novina. Najnoviji dokument o ugroženosti Srba donose Pupovčeve Novosti, naslovnicu na kojoj se ljube katolički svećenik i časna sestra. Što da ne, nedavno je na naslovnici tog srpskog biltena Jelačić jahao bananu. Ali sve je to ništa u usporedbi s onom predivnom naslovnicom "Oba su pala". I to iživljavanje "ugrožene srpske manjine" također MI financiramo. Pa kad već financiramo Vladino multimilijunsko orgijanje sa limuzinama i smartphoneovima, Milančetove izlete na kojima obavezno popljuje zemlju koju zastupa, što ne bismo potpomagali i jadne ugrožene srpske i raznorazne 'gej-frendli' udruge koje u zadnje vrijeme niču kao gljive poslije kiše. Ne znam samo što je gore, kad takve financira mason Đorđe Soroš ili pak mi, hrvatski narod. Međutim, vratimo se nakratko Splitu; gdje je zapravo HDZ izgubio izbore? Možda će vam se učiniti nevjerojatnim, ali Ivanišević je polomio zube sam sebi, i to upravo na onom što je njegov stric osnovao – na Hajduku. Njegova nesmotrena izjava o lošem radu udruge Naš Hajduk vjerojatno ga je koštala izbora, tim više kada znamo koliko ljudi podno Marjana štuje Hajduka kao religiju i koliko je bila mala razlika u glasovima (615). Ironično, pobijedio ga je čovjek koji je odbio dići ruku za kredit spasa Hajduku, i koji je otvoreno izjavio da bi za klub možda bio najbolji stečaj. Naravno, kao svaki dobar političar koji principijelno vjeruje u nepismenost, kratko pamćenje i naivnost hrvatskih glasača, netom je prije izbora promijenio ploču pa je ustvrdio da Naš Hajduk radi dobro i da klub ne mora u stečaj. Uoči izbora njegova mašinerija je poradila upravo na tom segmentu, pa se i njihova crvena Slobodna Dalmacija dala na posao i na sportskim stranicama objavila odgovore oba kandidata na pitanja u svezi budućnosti Splićanima najdražeg kluba. Uz članak je išla i velika sugestivna fotografija predsjednika Hajduka Brbića upravo u konverzaciji s Ivom Baldasarom, ali tu niste mogli naći onu po Hajduk nepovoljnu izjavu koju je Baldasar dao uoči izglasavanja kredita za spas kluba. To je crvena SD tom prilikom, sasvim slučajno, zaboravila. Ali je zato istaknula Ivaniševićev gaf. No, Splićani definitivno napreduju – nakon Keruma i Baldasar je valjda nekakav pomak. Gotovo da bi se moglo ustvrditi da je ovo mali korak za demokraciju ali velik za Splićane. Nadam se da neće imati ništa protiv masovnog gay-turizma kojeg zaziva njihov novi 'poteštat'. Kao što se nadam da će i gejevi, njihova braća orjunaši i Grubišićevi ministranti stisnuti zube i trpjeti Tuđmanov spomenik i križ koje Baldasar namjerava ostaviti u Splitu. No ne samo da Ivanišević sebi zabija autogolove, nego i kompletan HDZ pila granu na kojoj sjedi. Nažalost, Domazet je izgleda na pravom tragu kada tvrdi da Milanović u svojim nastupima zapravo spašava Karamarka. Posve logično, SDP-u odgovara slabi HDZ i upravo je Karamarko osoba koja ga čini slabim. Karamarko očito cijelo vrijeme glavinja i traži smjer kojim bi trebalo povesti HDZ. On se možda promijenio i želi sve najbolje Hrvatskoj, no ljudi ga još uvijek pamte i doživljavaju kao "Manolićevog i Mesićevog čovjeka". U narodu Karamarko definitivno nije popularan, a bogami ga ni u vlastitoj stranci ne simpatiziraju previše. Naročito otkako je utihnuo s provedbom najavljenih reformi HDZ-a ("jedan čovjek, jedan glas"). Da sam Karamarko i da mi je zaista stalo do Hrvatske i svoje stranke, pročitao bih što ljudi i brojne ankete govore o meni i medijsku slavu prepustio nekom drugom. Tada bih se mogao u miru posvetiti radu i kreiranju. Uostalom, nisu Šeksa zalud prozvali lukavom lijom (negdje sovom, negdje lijom). Iza kulisa je uvijek najbolje. Manje prometa i više mira, stoga i više manevarskog prostora. Da li će Karamarko tu sugestiju shvatiti i prihvatiti, teško je utvrditi jer je pravo pitanje da li HDZ (kao uostalom bilo koja jača stranka) smije za vođu imati nekog koga nije odobrilo nekakvo britansko/europsko tajno vijeće? Bilo kako bilo, HDZ može tvrditi da je dobar dio Hrvatske plav iako je u Vukovaru ili Novom Sadu SDP vjerojatno vabio Srbe i organizirao dolazak "izbjeglim" Srbima koji nisu zločinci, i njihov povratak u mjesto u Srbiji u kojem ne borave i ne rade. I SDP može sebe smatrati pobjednikom, kao što i njihov koalicijski suradnik-zatvorenik iz HNS-a treba otvarati šampanjac; čovjek koji je obećao 200.000 radnih mjesta i usput usmrtio tamo neke ljude. Svi oni sebe mogu smatrati pobjednicima ovih lokalnih izbora. Jer sve stranke doista i jesu pobijedile. Bez sumnje su uspjele, još jednom su pobijedile narod i svojim debelim, zadriglim guzicama osigurale još barem koju godinicu mirnog jahanja poluraspadnutog trupla. Svejedno ostaje činjenica koju sve naše stranke konstantno prešućuju - veliku većinu ovog naroda stranke i političari uopće ne zanimaju. I ne samo da ih ne zanimaju, nego im se gade. Danijel Vuinac / dnevno.hr Izvornu vijest možete pogledati OVDJE

Autor: