Narod nam umire, a oni uvode Istambulsku konvenciju

24.05.2018. 07:41:21

Poznato nam je svima kako je demografska situacija u Hrvatskoj katastrofalna. Svake godine je sve veća razlika između ukupno umrlih i rođenih. Posljednih godina broj umrlih u odnosu na novorođene prelazi 15 000 s tendencijom porasta . K tome treba dodati ogroman broj mladih pretežno nezaposlenih koji odlaze u inozemstvo tražeći posao ili i zaposlenih koji odlaze tražeći bolje uvjete rada ili veće plače. Odlaze nam i cijele obitelji s malom djecom. Računa se da je samo do 2017. u posljednjih nekoliko godina iz Hrvatske otišlo preko 200 000 ljudi. Nadali smo se da će se dolaskom nove vlade situacija početi popravljati, ali izgleda na žalost da to nije tako. Dapače dobiva se dojam da je trend iseljavanja još veći. Opustjele su nam Slavonija, Lika, Dalmatinska zagora. Velikim dijelom su to krajevi koje su naši hrabri branitelji krvlju branili, a sad ih narod napušta.

Zavladala je opće apatija, narod u Hrvatskoj ne vidi perspektve. U zemlji koju je narod slobodnom sanjao stotinama godina i kad ju je konačno dobio ostao je opljačkan u privatizaciji zahvaljujući nepravednim zakonima kako ih je svojevremeno nazvao kardinal Bozanić odmah nakon što je postao zagrebačkim nadbiskupom. Industrija je najvećim dijelom zatrta dijelom zbog novih okolnosti i promjena u svijetu u kojima smo se našli, a dijelom zbog organizirane pljačke i korupcije za koje gotovo da nitko i nije odgovarao.

Nezaposlenost je dramatično rasla, a velika većina ljudi je došla na rub siromaštva. Sve je to urodilo depresijom, padom optimizma , samopouzdanja ali i padom vjere i nade u bolju budućnost. Kao posljedica svega mladi su se počeli sve kasnije ženiti jer su čekali da si osiguraju radno mjesto i egzistenciju a samim time kao i ekonomskom nesigurnošću drastično je padao natalitet. Na tu situaciju upozoravala je već unazad 20 godina katolička crkva. U Glasu Koncila objavljeno je više članaka naše istaknute demografinje gdje Werthaimer Baletić, ali naši političari za sve to nisu imali sluha kao da ih ovakva katastrofična situacija uopće ne zabrinjava. Tek u posljednje dve tri godine kad su na taj problem uporno upozoravali naši demografi Šterc i Akrap pokušalo se nešto učiniti. No bojim se da je kasno. U Hrvatskoj je fertilitet ( Broj živorođene djece po ženi u njenom plodnom razdoblju) među tri najslabije zemlje u EU. (Slika 1) No umjesto da se primarno naša vlada bavi problenatikom pronataliteta iznenada je primarno mjesto zauzela Istambulska konvencija.

Istambulska konvencija i rodna ideologija

Ova konvencija je tijesno povezana s rodnom ideologijom. Povezanost Istambulske konvencije s rodnom ideologijom može se dokazati ne samo čitajući tekst konvencije već i na drugi način. Dovoljno je samo pogledati tko su članice GREVIO-a. GREVIO je skupina stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. GREVIO ima 10 članova, a ima status međunarodnog ugovora i pravno će biti iznad hrvatskih zakona. Ovo bi tijelo nadziralo provedbu konvencije u zemljama koje su je ratificirale. U tom segmentu bilo bi iznad hrvatskog pravosuđa.

Predsjednica je Feride Acar (Turska) završila je ženske i rodne studije, potpredsjednica je Marcelina Naudi iz Malte. Predaje na odsjeku za rodne studije, fokus nasilje nad ženama , seksualna orijentacija i rodni identitet. Obuhvaća ideje poput identitetske rodne teorije i radikalnog feminizma i najmanje još četiri članice GREVIO-a su povezane s rodnom ideologijom.

Dakle takvo tijelo bi nadziralo provedbu Istambulske konvencije. Ono bi bilo iznad naših zakona i mi bi trebali imati u njega apsolutno povjerenje. Izražena su mnoga mišljenja o tome da nam ratifikacija Istambulske konvencije nije potrebna jer uglavnom sve mjere o zaštiti žena imamo u Hrvatskom zakonodavstvu samo ih treba dosljedno provoditi. Treba samo natjerati naše pravosuđe i upravu da postupke zaštite žena od nasilja provode dosljedno i na vrijeme i da bespotrebno ne birokratiziraju. Svi problemi se mogu riješiti uz dodatne propise ako treba i zakone i uz kontrolu njihova provođenja.

Upravo oni koji zagovaraju rodnu ideologiju i pozivaju na sprečavanje nasilja nad ženama sprovode masovno nasilje i teror nad ženama majkama. Majčinstvo koje je duboko ukorijenjeno u bit žena jednostavno šikaniraju i omalovažavaju. U posljednje vrijeme imamo za to masu primjera u zemljama koje su daleko otišle u prihvaćanju rodne ideologije. Prije nekog vremena u Kanadi su uvedeni formulari koje treba upisati za neke službene svrhe. U njima više ne piše otac i majka već roditelj 1 i roditelj 2. Treba se zamisliti zašto je to uvedeno. Prosto čovjeku da pamet stane. Jedan homoseksualni par posvojio je dijete i kad su trebali upisati u formularu otac i majka i nisu znali što da upišu. Požalili su se višim ustanovama i onda je došlo naređenje vlade da u rubrikama treba mijenjati otac i majka u roditelj 1 i roditelj 2.

Dijete nakon rođenja prvo progovara onu slatku i jedinstvenu riječ Mama koja je vrlo slična na svim jezicima i sad im to pravo da budu mame barem službeno žele oteti. Milijuni žena majki trebali su se prilagoditi jednom homoseksualnom paru. Bilo mi je dirljivo vidjeti na prosvjedu protiv Istambulske konvencije u Zagrebu mlade majke koje su vozile kolica s djecom ili roditelje koji su vodili malu dječicu držeći ih za ruke. Ne žele oni pristati da budu brojevi već žele biti ono što jesu majke i očevi.

No ta rodna ideologija ide i dalje U školama preko nastave nastoji se djeci u svim zapadnim zemljama nametnuti rodna ideologija, više ne priznaju naziv trudnica ili trudna žena već se po njima to mora zvati trudna osoba. Imamo najnoviji biser. Iz Finske je došla vijest da je muškarac rodio dijete. Po rodnoj ideologiji to je valjda tako. Naime jedna žena proglasila se muškarcem i uzimala hormone. Kad ih je prestala uzimati opet su prevladali ženski hormoni i tako je „on“ rodio.

Hrvatska se momentalno nalazi u nezavidnoj situaciji. Vladu su pritisnuli ogromni tereti i obveze, a većina naših političara i saborskih zastupnika prvenstveno misli na svoje probitke, a manje na opće dobro. Pogledajmo samo praznu sabornicu za vrijeme zasjedanja Sabora. I u takvoj situaciji grupašenja vlada pod pritiskom neprirodnih koalicijskih partnera i vjerojatno pod pritiskom iz Bruxellesa donosio ishitrenu i nepotrebnu odluku o ratifikaciji Istambulske konvencije koja je i izglasana u Saboru.

Daleko bi korisnije bilo da se ona silna energija koja je utrošena na uvjeravanje članstva pojedinih stranaka i ogranaka HDZ-a o potrebi izglasavanja konvencije utrošila na zaustavljanja iseljavanja naših mladih u inozemstvo. Nadali smo se da će se dolaskom nove vlade iseljavanje usporiti, ali nije tako. Bojim se da se je ono čak i ubrzalo. Nezaposlenost (ako se računaju u nezaposlene i oni koji su išli raditi u inozemstvo) nije smanjena ili je tek neznatno smanjena, a ovu vladu je dodatno zadesila i afera Agrokor koju je trebalo hitno riješiti. I sad mi nije jasno zašto je k tim vrlo bitnim problemima vlada dodala još jedan nepotreban „Istambulsku konvenciju“. Zar se to nije moglo odgoditi? Samom ratifikacijom odričemo se dijela svojih državnih prava i imat ćemo u tom sektoru dodatne gospodare. Kako bi to moglo izgledati dovoljno je da se sjetimo Haaškog suda. Taj sud nam je isto bio nadležan u određenim pitanjima i što su radili. Podsjetit ću samo s dva primjera za rad tog suda.

Prema Haškom sudu potpuno razoreni Vukovar nije pretjerano granatiran, a za Knin gdje je poginuo jedan čovjek podignuta je optužnica za prekomjerno granatiranje i čak je u tom smislu donesena prvostupanjska presuda. General Mladić je osuđen za zločine u Bosni i Hercegovini, a za zločine u Hrvatskoj nije odgovarao. Usporedbe radi pri oslobađanju Mosula u Iraku u američkom bombardiranju poginule su tisuće ljudi i nekako svima je bilo jasno da bez tog bombardiranja Mosul ne bi mogao biti oslobođen odnosno da bi Iračka vojska, ali i civili imali još veće žrtve pri dugotrajnim uličnim borbama u osvajanju Mosula da nije bilo tog bombardiranja. Poginuli civili su smatrani kolateralnim žrtvama.

Nakon ovakvog sramotnog ponašanja Haaškog suda u čiji su se rad miješale velike sile i za koji vrijede posljednje riječi našeg junaka generala Praljka nakon sramotne presude „S prijezirom odbacujem vašu presudu“, mi se opravdano moramo pribojavati dati svoja državotvorna prava u određenim pitanjima GREVIO-u. Uostalom praksa je pokazala da se u Turskoj prvoj zemlji koja je usvojila Istambulsku konvenciju nasilje nad ženama nije smanjilo već se dapače povećalo. Ali sigurno je da će u Hrvatskoj natalitet nakon što kontrolu nad provođenjem Istambulske konvencije preuzmu uglavnom Udruge koje stoje pod utjecajem rodne ideologije još više opasti a samim time i ubrzati umiranje Hrvatskog naroda. U takvoj situaciji teško da će bilo kakve vatrogasne mjere koje najavljuje ova vlada spasiti narod od izumiranja.

Imam dokumente iz kraja 19. i početka 20. stoljeća u kojima u naslovnici piše Kraljevina Hrvatska što smo i pravno bili sve do 1918., ali narodom su vladali Budimpešta i Beč. Hrvatski narod to nije smatrao svojom državom. Sada imamo Republiku Hrvatsku. Zar ćemo dozvoliti da nam ponovno vladaju tuđini ovaj put iz Bruxellesa? Ili neke druge prijestolnice. Prvi korak k tome je ratifikacija Istambulske konvencije koja je izglasana u Saboru..

Ukoliko se ne želi ugroziti tisućljetni san Hrvatskog naroda za vlastitom državom koju sada imamo onda svakako nakon ratifikacije Istambulske konvencije u Saboru treba pitati narod na referendumu što misli o tome i narod treba odlučiti da li prihvatiti ili odbaciti Istambulsku konvenciju..!

Ivo Soljačić / Glas Koncila

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.