Naši su najmiliji poginuli sa vjerom u bolju budućnost za nas koji ostajemo

Hvaljen Isus dragi uzvanici i prijatelji! Zahvaljujemo vam što svojom nazočnošću uveličavate proslavu Dana udruge udovica poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Hvala Vam što ste ovaj Dan neovisnosti naše Domovine, odlučili proslaviti s nama i time nam iskazali poštovanje. Dan je to neovisnosti Države koja se može pohvaliti dostignutom razinom ljudskih prava, pa čak i za one koji su protiv nje podignuli oružje ali i za one koji uporno i dalje rade na njenom razaranju. Državi u kojoj vladaju, a ne služe narodu, Državi u kojoj obećavaju, ali brzo na ta obećanja zaboravljaju! Zaboravljaju one koji su životom branili i stvorili Domovinu i predali je u ruke njima, koji su trebali osigurati uvjete za dostojanstven život njihove djece. Zaboravlja žrtvu onih, čije kosti ova Država krije u svojim temeljima. Žalosno je da danas, niti dvadeset godina od Domovinskog rata postaje upitna njihova žrtva ili njihove zasluge u njenom stvaranju. Oni su vječna i neupitna moralna vertikala ovoga društva, a to nikako nisu političari koji su malo bitni, i vrlo prolazni. Naši poginuli supruzi, njima su svojom žrtvom osigurali lagodan život. I to neka se zauvijek zna. Nisu imali hrabrosti biti rame uz rame i riskirati život za svoje političke fotelje, ali zato zbijaju redove kad treba umanjiti ulogu i uspomenu na one koji su zaista ostvarili snove o našoj neovisnoj Domovini. Ujedinjeni u zlu, s prezirom se odnose prema nama, ratnim stradalnicima. Nas predstavljaju kao teret društva, a sutra ćemo po njima biti i zapreka napretku te krivi za to što naša djeca bolju budućnost moraju potražiti negdje u svijetu. Mi snosimo najveću odgovornost za današnje stanje. Mi koji ništa ne tražimo, osim poštovanja žrtvi. Nigdje u svijetu nije viđen ovako negativan odnos prema poginulim vojnicima i njihovim obiteljima, već se njihova žrtva dostojno slavi i poštuje. Zemlje koje nisu ratovale unutar svojih granica, ali svoju djecu šalju u ratove koje vode njihove vlade, imaju Domovinske zakone, svojim vojnim veteranima i njihovim obiteljima odaju priznanje i počasti. Za njih se skrbe sa posebnom zahvalnošću. Nikome, ali baš nikome, nije dopušteno propitivanje i omalovažavanje. Naši veterani, istinski stvaratelji, prozvani braniteljima, što doista imaju? Imaju Zakon koji je samo slovo na papiru, prava su im samo privid i manipulacija, a oni i njihove obitelji doživljavaju svakodnevna omalovažavanja. Možda bi se agresor s više poštovanja i obzira odnosio prema nama. Posebno agresor kojeg se naša politička elita boji prozvati agresorom. Da im ne povrijedi osjećaje. Politika zaborava udara po nama ratnim stradalnicima. Ono malo što nam u Zakonu i ide u korist, ne provode. Umanjivanjem naših materijalnih prava pune proračunske rupe, a zakonskim propisima izjednačavaju nas sa počiniteljima zločina. Mi smo žrtve rata, ali i žrtve svih dosadašnjih politika kojima smo preko naših predstavnika, Judinih slugu, to dopustili. Naši su najmiliji poginuli sa vjerom u bolju budućnost za nas koji ostajemo. Obvezali su nas da im se zavjetujemo, da se njihova borba preko nas nastavlja i da se nećemo predati sve dok ova naša jedina Domovina ne bude uređena onako kako su je oni snivali. Ako se taj san ne ostvari za našega vijeka, borbu do njegova ostvarenja nastaviti će naša djeca.  

Poštovane udovice i djeco, gosti i prijatelji, sretan vam 8. listopada,

Dan neovisnosti Republike Hrvatske

i Dan naše Udruge!

Za Udrugu udovica hrvatskih branitelja 

                                                             iz Domovinskog rata Grada Zagreba i Zagrebačke županije                                                                               Rozalija Bartolić, predsjednica