U priručniku autora Nikice Barića, Darka Dovranića, Tamare Janković, Ante Nazora, Domagoja Novosela i Emila Petrocija posebno je istaknuto 12 osoba koje su svojim junaštvom zadužile Hrvatsku. Među njima su Andrija Matijaš Pauk, Kata Šoljić, Siniša Glavašević. Prije nego svakoga detaljno predstavimo, pojasnimo odmah okolnosti u kojima se uopće izrodila brojka 12. Naime, neki nezadovoljnici su se već pobunili: zašto ''samo'' 12 heroja, zašto ne više, ako ne i tisuće imena onih koji su krvlju obranili Hrvatsku?
Odgovor je za direktno.hr dao jedan od autora priručnika dr. Ante Nazor.
''Nismo mogli u jednu knjige strpati tisuću imena. Najteži je dio bio odlučiti koga izdvojiti. Stoga smo se odlučili za kriterij simbola. Tako Kata Šoljić simbolizira sve majke koja su u ratu izgubile djecu. Siniša Glavašević simbolizira sve novinare. Manje je poznato da je kraj Glavaševića cijelo vrijeme bio Branimir Polovina, a njega nitko ne spominje. Čude me oni koji upiru prstom i traže incident gdje mu nije mjesto. Neka mi netko kaže riječ protiv Pauka'', govori Nazor.
Napomenimo kako se u priručniku spominju i brojni drugi koji su dali živote za domovinu, ali posebno su obrađena imena u nastavku. Njihove fotografije i kratke biografije, koje su uvrštene u priručnik Domovinski rat, ustupila nam je Školska knjiga.
Andrija Matijaš Pauk
General-bojnik HV-a, ratni zapovjednik, rođen je 1947. u Marini kod Trogira. Bio je profesionalni vojnik, stručnjak za oklopnu borbu i tenkove. Na početku stvaranja Hrvatske vojske njegovo vojno znanje bilo je izuzetno važno. Kao zapovjednik jedne od satnija u 4. gardijskoj brigadi pokazao je veliku hrabrost, a od zarobljenih tenkova JNA organizirao je oklopnu bojnu i postao njezin zapovjednik. Svoje ratničko umijeće dokazao je uspjesima na dubrovačkom, a zatim na šibenskom i zadarskom bojištu. U operaciji Maslenica bio je tri puta ranjen u istom danu. Iz bolnice se vratio na bojište i do kraja rata sudjelovao u mnogim akcijama i operacijama. Uspješno je vodio 4. gardijsku brigadu u pripremama za Oluju, a sa svojom oklopnom bojnom u Knin je ušao kao načelnik Stožera te proslavljene brigade. Poginuo je 9. listopada 1995. tijekom posljednje operacije hrvatskih snaga Južni potez kod Mrkonjić- Grada u BiH. Njemu u spomen 4. gardijska brigada Hrvatske vojske dobila je naziv Pauci, a njihova vojarna u Kninu također nosi njegovo ime.
Predrag Matanović
Brigadir Hrvatske vojske, ratni zapovjednik u 2. gardijskoj brigadi, rođen je 1969. u Sisku. Prva borbena iskustva stekao je na Banovini, a zatim je sudjelovao u borbenim operacijama na dubrovačkom (operacija Tigar), zadarskom (operacija Maslenica) i ličkom bojištu te u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja. Na dubrovačkom bojištu u operaciji Tigar 1992. bio je teško ranjen, ali se nakon liječenja vratio u postrojbu. Tijekom akcija isticao se nevjerojatnom hrabrošću. Bio je cijenjeni vođa i uzor svojim suborcima. Završio je časničku školu na Hrvatskom vojnom učilištu Petar Zrinski u Zagrebu. Poginuo je u operaciji Oluja 4. kolovoza 1995. godine na ulazu u Petrinju, kao zapovjednik 2. bojne, vodeći svoju postrojbu u napad na jednom od pravaca napada 2. gardijske brigade Gromovi. Nakon rata petrinjska vojarna nazvana je njegovim imenom, a u njoj je bila smještena njegova 2. gardijska brigada.
Damir Tomljanović Gavran
Stožerni brigadir HV-a rođen je 1968. u Krivom Putu pokraj Senja. Bio je vrhunski ratnik i zapovjednik postrojbe 1. gardijske brigade Tigrova, s kojom je prošao gotovo sva bojišta u Domovinskom ratu. Postao je legenda među hrvatskim “tigrovima”, nositelj je brojnih odlikovanja (Spomenica domovinske zahvalnosti, Red hrvatskog trolista, Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Red kneza Domagoja). Poginuo je 17. veljače 1994. godine kod Tulovih greda na Velebitu, kao zapovjednik 2. bojne 1. gbr. i 1. Sektora IZM Zadar ZP Split, a iste je godine 26. srpnja u Šepurinama kod Zadra osnovano Središte gardijsko za specijalističku obuku dočasnika „Damir Tomljanović (Gavran)”. Na obljetnicu njegove smrti, u njegovu čast, na prijedlog Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata 2007. godine u Zagrebu je ulica Bundek preimenovana u Ulicu Damira Tomljanovića Gavrana.
Blago Zadro
Jedan od najvećih heroja Domovinskog rata. Posmrtno je dobio čin general-bojnika. Rođen je u Hercegovini kraj Gruda (BiH) 1944., ali se kao dijete doselio u Borovo naselje. Na početku Bitke za Vukovar preuzima zapovijedanje obranom Borova naselja. Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne legendarne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane. Pod njegovim vodstvom zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno ili pogođeno mnogo srpskih tenkova i oklopnih transportera na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga prozvana „Groblje tenkova”. Bio je hrabar i odlučan, zapovjednik koji je u borbu kretao prvi. Poginuo je 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste, pokošen rafalom dok je vodio svoje suborce u akciju. Od trojice sinova dvojica starijih također su se uključili u obranu. Najstariji Robert (1969.) poginuo je kod Kupresa 10. travnja 1992., a kasnije je ondje podignut spomenik „petorici Vukovaraca”. Otac i sin Zadro počivaju na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja. Ime Blage Zadre nosi Zapovjednostožerna škola „Blago Zadro” te Osnovna škola „Blago Zadro” u Borovou naselju. Po njemu je imenovana i jedna ulica u Grudama, Vukovaru, Splitu i Zagrebu.
Rudolf Perešin
Rudolf Perešin rođen je 1958. u Gornjoj Stubici u Hrvatskom zagorju. Jedan je od najpoznatijih pilota HRZ-a. Posmrtno je odlikovan činom stožernog brigadira. Njegova znamenita rečenica „Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati na svoj narod”, koju je izgovorio nakon što je MiG-om 21 u listopadu 1991. pobjegao iz JNA i sletio u Klagenfurt u Austriji, ušla je u povijest. Nakon povratka u Hrvatsku, Rudolf Perešin postao je zapovjednik prve lovačke eskadrile. Perešin i njegova eskadrila izvršili su brojne borbene letove u svim akcijama i operacijama HV-a, te branili Zagreb i zračni prostor Hrvatske. Tijekom operacije Bljesak 2. svibnja 1995. godine, kod Stare Gradiške, njegov MiG je pogođen. Dvije godine poslije njegovi posmrtni ostatci predani su njegovoj obitelji. Pokopan je na groblju Mirogoj u Zagrebu. Ime legendarnog hrvatskog pilota od 1998. s ponosom nose Zrakoplovno-tehnička škola u Velikoj Gorici, i Zrakoplovna vojna škola u Zadru.
Mile Blažević Čađo
Rođen je 1955. u Dvoru. Bio je hrvatski policajac koji je hrabro poginuo u Strugi Banskoj 26. srpnja 1991. Blažević je u Domovinskom ratu podnio najveću žrtvu kad se opasan eksplozivom bacio na improvizirani oklopljeni kamion, ojačan minobacačem 120 mm i protuzrakoplovnim topom pobunjenih Srba. U pothvatu mu je pomagao Željko Filipović, policajac iz Zagreba. Svojim je činom spasio sumještane u kojima su se pobunjeni Srbi koristili kao „živim štitom”. Čađo je na dan pogíbije bio na straži, u rovu koji je udaljen dvadesetak metara od njegove kuće, u kojoj su tada bili njegova žena i djeca. Prema riječima župnika Janka Bunića, njihovim su činom ostali mještani dobili na vremenu potrbnom za izvlačenje.
Marko Babić
Dozapovjednik obrane Borova naselja te jedan od najvećih autoriteta među vukovarskim braniteljima, pukovnik Marko Babić (rođen u Vukovaru 1965.) bio je neustrašivi ratnik. Organizirao je iznimno uspješnu protuoklopnu borbu, posebno protuoklopne vodove „Žuti mravi” i „Pustinjski štakori”, s kojima je uništavao tenkove JNA na Trpinjskoj cesti (spominje se broj od 14 tenkova). S nekolicinom suboraca uspio se probiti iz okupiranog Vukovara. Ratovao je na gotovo svim bojištima do konačne pobjede. Pukovnik Babić je HV napustio 1997. godine. S redateljem Eduardom Galićem snimio je dokumentarni film „Heroji Vukovara“. Umro je od posljedica moždanog udara i pokopan je na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata 2007.godine.
Andrija Marić (lijevo na slici)
Vukovarski branitelj, heroj Domovinskog rata. Kao pripadnik protuoklopnog interventnog voda „Žuti mravi“ sudjelovao u obrani Borova naselja i drugih dijelova Vukovara. Poginuo je 10. travnja 1992. godine na Kupresu (BiH) u sukobu s postrojbama JNA
Luka Andrijanić
Rođen je 1971. u mjestu Velika Brusnica, Bosanski Brod, BiH. Mladi Hrvat iz BiH došao je u Hrvatsku i pristupio 4. bojni 3. gardijske brigade u obrani Vukovara, odmah nakon što je odslužio JNA kao jedan od najboljih vojnika sa znanjem vrhunskog „protuavionca“. Dana 24. kolovoza 1991. Luka je pogodio dva zrakoplova JNA tipa „Super Galeb”, koji su napali položaje ZNG-a na silosu Đergaj. Najmanje jedan od njih se srušio. Samo dva dana kasnije, 26. kolovoza 1991. u jutarnjim satima, Luka i njegov tim, u kojemu su bili i Marjan Balić, Antun Bekčević i Zvonimir Hincak, s položaja kod Vodotornja oborili su dva zrakoplova JNA: MiG-21 i G-4. Poginuo je 20. rujna 1991., tri dana prije 20. rođendana prilikom miniranja terena (preuzeto od: S. Vučković, 24. Kolovoza 2014, portal Dnevno.hr).
Andrija Andabak
Andriju Andabaka (rođen 1956. u Splitu) zvali su „lovac na tenkove“, borac s „maljutkom“, bio je nepogrešivi strijelac. Svoj ratni put započeo je u lipnju 1991. godine u 3. gardijskoj brigadi. Ukupno je uništio ili onesposobio 32 oklopna vozila, od čega 30 tenkova (14 T-84, 16 M-55) 1 BVP i 1 transporter u samo osam mjeseci Domovinskog rata. Poginuo je 7. srpnja 1992. u Posavini, a pokopan je u Nuštru. Njegovim imenom nazvano je priznanje koje Hrvatska vojska dodjeljuje za tri ili više uništenih neprijateljskih oklopnih vozila. Posmrtno je odlikovan činom bojnika, a naknadno i pukovnika. Na njegovoj obiteljskoj kući u Nuštru postavljena je spomen-ploča.
Siniša Glavašević
Rođen je u Vukovaru 1960. godine, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Studij komparativne književnosti i bibliotekarstva završio je u Sarajevu. Bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Nakon što su JNA i četnici okupirali Vukovar odveden je iz vukovarske bolnice. Ekshumiran je iz masovne grobnice Ovčara i identificiran, pa se pretpostavlja da je ubijen istoga dana kada je odveden, 20. studenoga 1991. Matica hrvatska 1992. objavila je njegovu zbirku „Priče iz Vukovara”.
Kata Šoljić
Rođena je 1922. u Vukšiću Donjem, Brčko, BiH, a umrla je 2008. u Zagrebu. U Domovinskom ratu poginula su joj četvorica sinova: Niko, Ivo, Mijo i Mate. U medijima je prozvana Majka hrabrost, postavši simbol patnje i hrabrosti hrvatske majke. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odlikovao ju je Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih i društvenih vrijednosti, a 2004. godine primila je i nagradu Junakinja hrvatskog Domovinskog rata koju joj je dodijelila Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata. Nakon Mije, Mate i Ive identificirala je i Niku i time je njezina potraga za ubijenim sinovima nakon 12 godina konačno završena. „Sin Mijo izvađen je iz bunara. Bez glave. Matu su ubili pokraj vukovarske vojarne, a kosti mu pobacali oko nje. Ivo je bio zapovjednik Mitnice. Upao je u zasjedu. Odlučio je skočiti u Dunav. Nakon četiri mjeseca izvukli su ga iz rijeke. Niko je zarobljen 21. studenoga 1991. godine u Vukovaru. Tukli su ga dok je vezane ruke morao držati iznad glave. Neopisivu bol nije mogao podnijeti. Pao je na pod. Tada su ga cipelama počeli udarati po glavi. Ubijen je istoga dana. Čeka ga grobnica u kojoj će počivati pokraj svoje braće. U Vukovaru“, ispričala je majka Kata brišući suze naboranim staračkim rukama.
Dodajmo kako su recenzenti novog priručnika dr. sc. Davor Marijan, mr. sc. Marijana Marinović, Žarko Ćorić, prof., Ivan Tariba, prof., Nikola Damjanović, prof. i Tomislav Đonlić, prof., a urednik je Deniver Vukelić.
Portal direktno.hr će u narednim danima objavljivati i detalje o ostalim zanimljivim djelovima priručnika, koji je poučan, ne samo za djecu, nego i za mnoge odrasle.
