Citirat ću cijeli Kujundžićev odgovor: „Josip Broz Tito stvar je povijesti. Povijest ostavimo povjesničarima. Nemojmo to narodu nametati.... Ma niti mjesec dana ne ostaše moja osobna nadanja da se ponovo okupi narod oko „novog lidera“ i osnaži one vrijednosti iz početka devedesetih prošlog stoljeća, kad smo snagom jedinstva i zajedništva ostvarili stoljetni san stvaranja neovisne i slobodne Republike Hrvatske pod vodstvom ondašnjeg lidera dr. Franje Tuđmana. A taj „novi lider“, prema mome osobnom sudu, trebao je biti dr. Milan Kujundžić, koji osniva novu stranku pod nazivom: Hrvatska zora-stranka naroda. To smo saznali iz intervjua u Hrvatskom tjedniku kojeg je dr. Milan dao Ivici Marijačiću, na 18. srpnja 2013. Isti je nedavno na portalu Dnevno.hr kolebao oko naziva te nove stranke, tj. da bude HDZ-Dr. Franjo Tuđman, gdje sam ja naslutio reanimaciju HDZ-a, ali ništa, ama baš ništa od toga. On tvrdi, ili pak konstatira, u danom intervjuu:“Hrvatska više ne može živjeti u mraku SDP-a i HDZ-a“. Znači nova stranka donosi novo svjetlo, kako se naslućuje iz samog naziva, tj. Hrvatska zora- stranka naroda. Međutim, samo jednim odgovorom na novinarsko pitanje Dr. Milan pokazuje da od tog lidera nema ni slova L i od naroda N koji bi ga slijedio. Zašto? Novinarsko pitanje je glasilo: „ Što biste Vi napravili s imenom jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita, čije ime nosi trg u Zagrebu?“. Citirat ću cijeli Kujundžićev odgovor: „Josip Broz Tito stvar je povijesti. Povijest ostavimo povjesničarima. Nemojmo to narodu nametati, moramo se baviti time kako zaposliti ljude, kako zaustaviti iseljavanje naše djece, a Josipa Broza, Antu Pavelića i sve ostale ostavimo u tužnu hrvatsku povijest gdje se time trebaju baviti povjesničari, iz toga moramo nešto naučiti. Naučiti da su bili ljudi koji su činili i neke korisne stvari, ali, na žalost, i neke štetne, te ne živjeti više u tome svijetu i ne stavljati to u prvi plan. To je opet jedna od kostiju koja se baca među hrvatski narod da bi se po tome glodali. Napravit ću slijedeće, na tome ću inzistirati, a to je radio i predsjednik Tuđman: pomiriti te nesretne ideologije, pomiriti djecu neovisno o tomu čiji su djedovi bili na kojoj strani i na tome graditi zajedništvo hrvtaskog naroda. A iz povijesti naučimo da nam se ne ponovi takvo zlo.“ Obuzeo me takav jad, a da ne kažem i bijeda(sinonim jadu) kad sam ovo pročitao. Vjerujte da bi sad mogao napisati cijeli jedan esej, traktat, studiju ili jedan analitički pristup velikog formata po čemu bi se očitovao taj jad uzrokovan ovakvim odgovorom. Molim vas čitatelji pokušajte na čas armiju maršala Tita takozvanu JNA prepustiti povjesničarima odnosno razoreni Vukovar ili Ovčaru, Škabrnju, Zadar, Karlovac, Sisak, Dubrovnik, Kijevo, Ćelije, Osijek, Šibenik, na tisuće ubijenih u domovinskom ratu, na tisuće silovanih žena, osobito u Vukovaru, i sada aktivne udbaše iz diktatorove Jugoslavije. Prepustimo zločine, nekažnjene, iz obaju ratova, tužne obitelji koje ni danas ne znaju grobove svojih poginulih, prepustimo protjerane na stotine tisuća u doba socijalističke diktature iz Hrvatske, one žrtve iz Bleiburga i križnog puta; neka bi povjesničari iskopali i zatrpane jame i o tome pisali, kliko je ljudskih kostura u njima iz drugog svjetskog rata. Ali i naše sudstvo i sve naše institucije u državi prepustimo povjesničarima! Velika misao i izreka, o kako ne: Prepustimo povijest povjesničarima! Pravdu pravnicima! Izgleda da dr. Milanu ono povjesničarima može zamijeniti i pravnicima. Ali što je istina o pomirenju ideologija i djece partizana i ustaša? Tko je to ikada pomirio? Zašto smo postali jedinstveni i zajedno u početku agresije? Odgovor je jednostavan: velika životna i nacionalna ugroza ispred srbskog agresora. A najugroženiji su se osjećali oni iz miljea Titove diktature odnosno državnih struktura i tajnih službi. Nije bilo više velikog brata koji bi ih zaštitio, a to je onaj koji se prvi u Jugi raspao a to CKSKJ pod udarom Miloševića i generalštaba u Beogradu, a isti su mislili zbrisati Hrvatsku. Strah, strah, velik strah nekada velikih apartičika, a ne Tuđmanova pomirba. Njegova je vještina što je to upravo znao iskoristiti i te iste zadržati u novim starim službama u radu za konačno odcjepljenje Hrvatske od SFRJ-ota. Samo pitanje cijenjenog/eminentnog novinara Ivice Marijačića upućivalo je dr. Milana .. s imenom jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita na koncizan odgovor, gdje je trebao poentirati ono s mega svjetskim zločincem. Rasvjetliti konačno istinu i namiriti pravdu vezano uz diktatora Tita; jer istina oslobađa ujedinjuje i pomiruje sve strane, a ne skrivati, a posebno ne veličati ono o Titu koji je imao averziju prema smostalnoj državi Hrvatskoj i guši još i danas slobode(medija i raznih udruga) preko svojih SDP nasljednika. Ništa Milane od tvoje Hrvatske zore-stranke naroda. Nećeš niti proći na izborima. Ništa u intervjuju o ubijanju nerođene djece (zakon iz doba živoga Tita, 1978.), nego tek o iseljavanju, kojeg je možda krivac i „bačena kost“ ona u ljubičici bijeloj! Vidjet ćemo te velike intelektualce koji će slijediti našeg dr. Milana i njegovu veliku misao: povijest povjesničarima! Nikola Bašić / hrsvijet.net Izvornu vijest možete pogledati OVDJE