Naši su mediji vrhunski informirani, posebno oni koji su prešutjeli da je Vlada zapravo slagala te da Angela Merkel nije ni trebala doći u Hrvatsku, odnosno da preko svog veleposlanstva nije ni potvrdila dolazak na europski dernek u Zagrebu na kojem bi najveća zvijezda mogao biti četnik Nikolić. Kada jedan premijer, jedne tako velike i ozbiljne države, i definitivno ne potvrdi svoj dolazak nikada ne smijete reći da će on sigurno doći, inače, ukoliko to ipak napravite, imate veliku priliku da doživite fijasko kao što se to dogodilo Vladi Zorana Mlanovića. Hrvatski mediji, kakvi već jesu, daleko ispred svog vremena, su otkrili da Merkelica zapravo ima slobodnu nedjelju, ali da ne planira doći u Zagreb, odnosno, da neće doći. Drugim riječima, režimski mediji pokušali su, kako bi donekle oprali nesposobni režim, doista uvjeriti hrvatske građane da ona zaista nema vremena te da u neradnu nedjelju ima neodgodivih poslova u svom ružičnjaku. Naravno da je inat Zorana Mlanovića oko Perkovića jedan od razloga nedolaska Angele Merkel, međutim, nije jedini i nije najvažniji budući da će Perković prije ili poslije biti izručen Njemačkoj. Radi se prije svega o nevjerodostojnosti hrvatske aktualne politike koje su se manifestirala u čitavom nizu gafova samog Milanovića, ponajprije u Berlinu, kada je premijer bulaznio o slučajnoj državi koja neće, iako slučajna, Europu puno koštati, no, i prije ulaska već smo Europi dobro zapaprili, sebi još više. Milanović će popustiti, bez obzira kako Sabor u petak glasovao, samo je pitanje kako. Kako će premijer pronaći nemogući izlaz da on ostane čist a da Perković istovremeno bude izručen. Morati će, inače će biti rado viđen gost samo na dvoru cara Putina i bjeloruskih diktatora, osim ukoliko ga sjevernokorejski demokratski režim ne stavi pod svoju zaštitu, kao što je svojedobno Castro namigivao Stjepanu Mesiću, na opće zgražanje demokratskog svijeta, cirkus s Gadafijem nećemo ni spominjati. Naravno da je izvan granice zdravog razuma spominjati u istom kontekstu jednog generala Antu Gotovinu i Josipa Perkovića, no, kada je trebalo izručiti Gotovinu Račan i Sanader donosili su odluke u Saboru od kojih se ljudima okretalo u želucu. Sjećate li se nakaradne odluke Račanovog režima da Haaškom sudu da nadležnost nad Olujom i Bljeskom? Zašto se tada lijevi medijski fantomi u Hrvatskoj nisu bunili? Kancelarka Merkel svojedobno je prisilila Sanadera da na vrhuncu moći, nakon pobjede na lokalnim izborima 2009. godine, odstupi s mjesta premijera, jednog Milanovića će smazati za doručak. Milanović je uspio, u samo godinu dana, u nemogućoj misiji, stopostotnog hrvatskog saveznika pretvoriti u potencijalnog neprijatelja. Njemačka je uz Hrvatsku bila u najtežim vremenima, u vremenima rata i brutalne agresije, kada to nitko nije želio biti, kada se kancelara Kohla iz Britanije i Francuske, istih onih zemalja koji su podmetnuli Hrvatskoj agresiju na BiH, optuživalo da zbog ujedinjenja Njemačke i forsiranja Hrvatske gradi Četvrti Recih, a mi smo toj istoj Njemačkoj, zbog jednog Perkovića, zabili nož u leđa. Ortodoksni, i uvijek svadljivi, hrvatski desničari i ustaške zmije, bi rekli, pravo komunistički. Izvornu vijest možete pogledati OVDJE