Nobilo priprema proces i moguću likvidaciju Tuđmana i ostalih u HDZ-u

13.07.2013. 15:29:19

ladimir Šeks, u intervjuu novinaru Zvonimiru Despotu s podnaslovom 'Nobilo je pripremao proces protiv Tuđmana, mene i vrha HDZ-a', kaže: 'On (Nobilo, op. a.) je tada bio važan član jedne skupine koja se sastojala od pripadnika javnog tužiteljstva, istražnih sudaca i policije. Oni su po nalogu partije stvorili operativnu grupu. Njihov je plan bio uhićenje točno određene skupine, Tuđmana, mene i još desetak čelnika HDZ-a... I oni su obavili sve tehničke pripreme. Taj je plan do u detalje bio razrađen i samo se čekalo zeleno svjetlo partije u Zagrebu. Ako se izjalove uhićenja Tuđmana, mene i drugih, drugi dio plana pretpostavljao je uključivanje u akciju vojne kontraobavještajne službe JNA, KOS-a, i na kraju našu fizičku likvidaciju. Odmah na početku ovog nastavka feljtona o skupini 'Labrador', moram se ispričati čitateljima što po treći put preskačem najavljenu temu  'Goldsteinova Gilda Pusić'. Zaista se radi o vrlo važnoj temi jer se u sklopu Goldstein-Pusićkina projekta 'Erasmus Gilda', pod krinkom raznih političkih i pseudopolitičkih inicijativa, odvijalo perfidno protuhrvatsko djelovanje na idejnoj crti labradorskih obavještajnih i subverzivno-terorističkih akcija ozloglašavanja novostvorene hrvatske države, upravo u vrijeme najkritičnijih trenutaka obrane od velikosrpske agresije,. Međutim, kako ovaj feljton nije pripremljen u cijelosti nego se piše od nastavka do nastavka, aktualna događanja potiču na povremeno odmicanje od teme i vraćanje k istoj u prvom sljedećem broju. Tako ćemo u ovom i sljedećem nastavku obraditi događaje s kraja 80-ih godina aktualizirane u nedavnoj polemici između Ante Nobila i Vladimira Šeksa, u kojoj je spomenuta i skupina 'Labrador' kao i neki događaji prije i poslije njezina djelovanja, koji su bili s njome povezani. Šeks optužio Nobila Kao prvo, iznenađenje je što je Vladimir Šeks dao intervju novinaru Zvonimiru Despotu s kojim je donedavno vodio nemilosrdnu polemiku na stranicama 'Večernjeg lista'. U intervjuu s podnaslovom 'Nobilo je pripremao proces protiv Tuđmana, mene i vrha HDZ-a' ('Večernji list', 30. lipnja 2013.), Šeks je među ostalim izjavio: 'On (Nobilo, op. a.) tada je bio važan član jedne skupine koja se sastojala od pripadnika javnog tužiteljstva, istražnih sudaca i policije. Oni su po nalogu partije stvorili operativnu grupu. Njihov je plan bio uhićenje točno određene skupine, Tuđmana, mene i još desetak čelnika HDZ-a... I oni su obavili sve tehničke pripreme. Taj je plan do u detalje bio razrađen i samo se čekalo zeleno svjetlo partije u Zagrebu. Ako se izjalove uhićenja Tuđmana, mene i drugih, drugi dio plana pretpostavljao je uključivanje u akciju vojne kontraobavještajne službe JNA, KOS-a, i na kraju našu fizičku likvidaciju.' Neovisno o konkretnim saznanjima o tom događaju, a čije ćemo detalje iznijeti kad za to dođe vrijeme, Šeksovi navodi podudaraju se s objavljenim svjedočenjima vrlo važnih aktera iz tog vremena. Prema elaboratu pod naslovom 'Rekonstrukcija Službe državne sigurnosti RSUP-a SRH (Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske - op. a.) u vremenu od 1. siječnja 1980. do 30. svibnja 1990.', koji su u lipnju 1997. po nalogu ravnatelja Hrvatske informativne službe (HIS) Miroslava Tuđmana izradili nekadašnji visoki dužnosnici Udbe Josip Perković i Jan Gabriš, za rad federalnog SDB-a/SDS-a bio je odgovoran savezni sekretar za unutrašnje poslove kojega je imenovala i razrješavala Skupština SFRJ. Kao član ondašnje Vlade, odnosno Saveznog izvršnog vijeća (SIV), formalno je odgovarao Predsjedniku SIV-a. Račune je, međutim, u stvarnosti polagao pred Predsjedništvom SFRJ (kolektivnim državnim poglavarom nakon Titove smrti - op. a.) i njegovim Savjetom za zaštitu ustavnog poretka, kao i pred Predsjedništvom CK SKJ (bivši Politbiro CK KPJ, najuže partijsko vodstvo - op. a.). Savjet za zaštitu ustavnog poretka Predsjedništva SFRJ, navode Perković i Gabriš, sačinjavali su članovi Predsjedništva i SFRJ i CK SKJ, predsjednik SIV-a te trojica saveznih sekretara: za unutrašnje poslove, narodnu o(d)branu i inostrane poslove. Taj je savezni Savjet u neposrednoj vezi sa odgovarajućim savjetima predsjedništava republika i pokrajina pratio stanje državne sigurnosti te donosio odluke koje su bile obvezujuće za SDB Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove. UDBA - malj Partije Da su se odluke donosile u suglasju federacije i republika, autoru ovog feljtona potvrdio je  temeljem vlastitih, neposrednih saznanja i dugogodišnji šef (od 1972. do 1989.) osječkog centra SDS-a Dragoljub Krnić koji je doslovno izjavio da Udba nije smjela ništa poduzeti bez odobrenja političkog vrha: 'Služba državne sigurnosti, to je bila politička policija. Ona je bila u funkciji politike i CK. Prema tome, nije se smjelo ništa dogoditi što nije odgovaralo partiji. Služba nije smjela izvoditi ni najbezazlenije akcije ukoliko bi time narušavala neki interes politike. Nije se moglo ići mimo zvanične politike, bez obzira kakva je bila, pogrešna ili ispravna. Služba je bila samo izvršilac. Netko je u CK pratio školstvo, netko ovo, netko ono, a netko je pratio Službu. To je dugo godina radio Marko Bezer, izvršni sekretar CK SKH. Što se tiče toga, on je jako puno znao. Marko je bio dobar s Josipom Vrhovcem. Marko je ispred Centralnog komiteta Hrvatske bio član Savjeta za zaštitu ustavnog poretka. Taj Savjet je bio kontrolni organ. Bio je jako bitan. Neke se stvari nisu smjele dogoditi bez znanja tih ljudi. Ako se išlo u neku akciju, oni su to morali pokrivati. Savjet za zaštitu ustavnog poretka je praktički dozvoljavao neke aktivnosti organima unutrašnjih poslova, posebno Službi državne sigurnosti. Bezer je o tome morao razgovarati u CK i predsjedništvu Republike. Šef partije i barem predsjednik Predsjedništva su to morali znati i odobriti.' (Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, Vijeće za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu, Dragoljub Krnić, sažetak razgovora, Zagreb, 15. lipnja 1999.). Potvrde tih navoda mogu se naći i u zasad jedinoj, kako je u javnosti predstavljena, znanstveno utemeljenoj knjizi o Vladimiru Bakariću, višedesetljetnom prvom čovjeku hrvatskih komunista i dugogodišnjem predsjedniku Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka. U poglavlju pod naslovom 'U sustavu državne sigurnosti' tako piše: 'Predsjedništvo SFRJ osnovalo je 8. lipnja 1974. Savjet za državnu bezbjednost, tijelo koje je nadziralo jugoslavenski sustav sigurnosti. (…) Do proljeća sljedeće, 1975. godine Savjet je dobio novo ime – Savezni savjet za zaštitu ustavnog poretka, a Predsjednik Republike, Predsjedništvo SFRJ i SIV odlučili su pojačati i definirati njegove ovlasti. Na sjednici Predsjedništva SFRJ, 8. travnja 1975., raspravljalo se o prijedlogu odluke koju bi donijela sva tri spomenuta organa zajedno prema kojoj bi Savjet, osim 'usmeravanja rada organa bezbednosti', obavljao 'usklađivanje pojedinih mera i akcija bezbednosti za koje Savet oceni da su od posebnog značaja za bezbednost zemlje, (...) obavještajne i kontraobavještajne aktivnosti organa bezbednosti prema inostranstvu'. (Dino Mujadžević: 'Bakarić - politička biografija', Hrvatski institut za povijest - Podružnica Slavonski Brod, Zagreb, 2011.) Ovdje je potrebno naglasiti da su najviši savezni (državni) dužnosnici bili ujedno i članovi najviših partijskih tijela te da ih je upravo SKJ postavio na te iste dužnosti. Također, većina sekretara i podsekretara SSUP-a i SSIP-a te tajnika Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka bili su istodobno i visoki oficiri JNA koji su na te funkcije dolazili izravno iz SSNO-a, gdje su opet bili postavljani po partijskoj crti. Slična je situacija bila i u SRH: utjecaj Predsjedništva CK SKH i njegove kadrovske komisije bio je presudan kod imenovanja dužnosnika RSUP-a. Dužnosnici RSUP-a u pravilu su nakon isteka mandata odlazili na druge visoke političke dužnosti. Primjerice, Zlatko Uzelac je 1982., nakon isteka mandata republičkog sekretara za unutrašnje poslove, imenovan tajnikom Sabora SRH, a na njegovo mjesto došao je Pavle Gaži iz CK SKJ. Gažija je pak na mjestu republičkog sekretara naslijedio Vilim Mulc, član CK SKH. Primjeri bi se mogli nabrajati unedogled. Ista sprega bila je i na nižim razinama! Da bi utjecaj Partije na Udbu bio što snažniji, na mjesta načelnika centara postavljani su provjereni dužnosnici općinskih ili regionalnih komiteta SKH. Tako su između 1980. i 1990. od ukupno desetorice načelnika centara SDS-a u Hrvatskoj njih šestorica izravno imenovana iz tijela SKH. JNA I državni udar Nobilo je nakon nekoliko dana odgovorio Šeksu i praktički priznao postojanje plana za uhićenje Franje Tuđmana i vodstva HDZ-a, ali cijeli je događaj smjestio u drugi kontekst i vrijeme. Šeksa je optužio da je 'sve pomiješao i zaboravio, a izmislio da sam ja montirao proces protiv HDZ-a'. Kad bi i htjeli povjerovati Nobilu, ne možemo zbog ove posljednje tvrdnje kojom želi isključiti bilo kakvu mogućnost da se on bavio montiranim političkim procesima, s obzirom da se pouzdano zna kako je baš u tome bio stručnjak. No, time ćemo se posebno baviti, jer se radi o nekoliko vrlo važnih slučajeva u predvečerje raspada Jugoslavije, vjerojatno i povezanim s raznim planovima i kontraplanovima njezina raspada i spašavanja. Nobilo tvrdi: '1. 12. 1990. u sklopu 'događanja naroda' u Srbiji koji je vodio Šolević i na čijim krilima je Milošević došao na vlast, najavljen je dolazak u Zagreb i organiziranje mitinga istine. Zbog toga sam dežurao te noći u zagrebačkom Okružnom sudu na Zrinjevcu kad su došli predstavnici SUP-a (MUP-a) s letkom kojim se pozivaju Hrvati na fizičko sprečavanje mitinga. Policija je zaista tražila pokretanje kaznenog postupka protiv Tuđmana, Manolića i Bobetka mlađeg koji su potpisali taj letak. O Šeksu nije bilo ni govora' (Anto Nobilo: 'Šeks je sve pomiješao i zaboravio, a izmislio da sam ja montirao proces protiv HDZ-a', 'Večernji list' - 4. srpnja 2013.). Treba podsjetiti da su prvi višestranački izbori u Hrvatskoj održani u travnju i svibnju 1990. godine te da je prvi višestranački Sabor RH konstituiran 30. svibnja 1990. Tada je za predsjednika države izabran Franjo Tuđman, a Stipe Mesić za predsjednika Vlade RH. Kad je Mesić otišao u Beograd na mjesto člana Predsjedništva SFRJ, 24. kolovoza 1990. naslijedio ga je Josip Manolić. Dakle u vrijeme kad Nobilo tvrdi da je SUP/MUP podnio tužbu protiv Tuđmana i Manolića, ova dvojica zauzimali su najviše dužnosti u državi, a kao što je poznato ministar policije bio je Josip Boljkovac. Ako je istina što Nobilo tvrdi, postavlja se pitanje koja je sila mogla stajati iza prijave protiv Tuđmana i Manolića, osim CK SKH i KOS-a, kako logički zaključuje Vladimir Šeks?! Generali Branko Mamula i Veljko Kadijević, pretposljednji i posljednji ministar obrane SFRJ, pišu u svojim memoarskim knjigama o inicijativama za državni udar u Hrvatskoj. Kadijević opisuje sastanak vodstva JNA s rukovodstvom SR Hrvatske oko mjesec dana prije prvih višestranačkih izbora: 'Tada smo im vrlo otvoreno rekli da će oni dovesti ustaše na vlast u Hrvatskoj' (Veljko Kadijević: 'Moje viđenja raspada', Politika, Beograd 1993). Kadijević tvrdi da je bilo više prijedloga da JNA izvrši državni udar, ali da ih on nije prihvatio. Na kraju je, kaže, u jesen 1991. prilikom posjete Libiji i razgovora s Gadafijem, shvatio da je bio u pravu, jer da su iza tih prijedloga zapravo stajali planeri razbijanja Jugoslavije. Nasuprot njemu, Mamula već u uvodu svoje knjige zaključuje: 'Vojno rukovodstvo JNA snosi odgovornost što nije izvršilo državni udar' (Branko Mamula: 'Slučaj Jugoslavija', CID, Podgorica 2000.). U svakom slučaju, ideja državnog udara uz pomoć JNA nastala je znatno prije raspisivanja prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, a nije nestala praktički do potpunog raspada Jugoslavije. U isto vrijeme, kako svjedoči Radenko Radojčić, važan krak KOS-ove hobotnice preko koje su se operacionalizirali planovi JNA, bio je smješten u 'kockici', sjedištu CK SKH u Zagrebu. KOS planirao uhićenja u Zagrebu Nasuprot njegovim objašnjenjima da je iza prijava protiv Tuđmana i Manolića stajao MUP na čelu s Boljkovcem, Nobilova inačica događanja i njegovih aktivnosti na 1. prosinca 1990., kronološki se poklapa se s aktivnostima KOS-a koje opisuje general Aleksandar Vasiljević u svojoj memoarskoj knjizi ''Štit' - akcija vojne bezbednosti': 'Petak, 30. novembra 1990. - Završene su sve neophodne operativno-tehničke pripreme oko pojačanog obezbeđenja vojnog istražnog zatvora u Zagrebu gde treba da budu privedena lica za koja je planirana mera pritvaranja glavnih aktera i organizatora paravojnog organizovanja. Iz Beograda u Zagreb neopaženo je doveden protivteroristički starešinski vod gardijske brigade kojim komanduje pukovnik Muris Zjajo' (Aleksandar Vasiljević: ''Štit' - akcija vojne bezbednosti, dnevničke beleške operativca', IGAM, Beograd 2012.). General Vasiljević nadalje opisuje širi plan i ciljeve te KOS-ove akcije, te navodi: 'Dan 'D' je 7. decembar i označava zahtev vojno-pravosudnih organa da se generalu Špegelju i drugim ministrima u Vladi Hrvatske skine imunitet, radi pokretanja krivičnog postupka pred Vojnim sudom u Zagrebu'. (U sljedećem nastavku: Anto Nobilo – stručnjak za montirane političke procese)
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.