Novosti: Čedomir Višnjić nije Martićev špijun nego mirotvorac, u ratu je posjećivao Stipu Mesića

“NA UDARU desnice našao se predsjednik SKD-a ‘Prosvjeta’ i član Upravnog vijeća Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Čedomir Višnjić, koga se lažno optužuje da je surađivao sa snagama RS Krajine”, piše Nenad Jovanović u tekstu “Sezona lova” na portalu Mesić-Pupovčevih srpskih Novosti  koje izlaze u Zagrebu, a financira ih Vlada RH. - Materijali koje je Odbor dobio jasno govore da je Višnjić bio suradnik okupatora u cijelom vremenu okupacije, da je otkrivao položaje i brojnost Hrvatske vojske – rekao je predsjednik Odbora za ratne veterane Sabora, HDZ-ov Josip Đakić, čiji je Odbor predložio da Vlada ukloni Višnjića s dužnosti. SDP-ovac Franko Vidović nije se složio s tvrdnjama, rekavši da je Višnjić upravo za vrijeme HDZ-ove vlasti od 2004. do 2010. bio pomoćnik ministara kulture. - Tu se ne radi ni o kakvim novim dokumentima. Iz konteksta je izvađenog svjedočenje jednog zarobljenog pripadnika krajiške vojske, inače mog suseljanina iz Dubrava, koji je u ljeto 1995. pričao onako kako se iz straha pričalo u takvim situacijama i prozvao me zbog kontakata s Plaškim u ratno vrijeme, koji su bili na običnoj međuljudskoj bazi – kaže Višnjić. Drugi navodni dokaz je tekst koji je Višnjić svojedobno objavio u ‘Prosvjetinom’ časopisu ‘Ljetopis’, u kojem je pisao o životu Srba na području tadašnje RS Krajine. - Tim tekstom želio sam stvoriti minimalan prostor za javni govor o drugima i drugačijima; da možemo reći dio istine o sebi. Mojim sumještanima Dubravcima u vrijeme rata nije se dogodilo ništa ružno, nitko nije opalio metka. Ali kada se stvori potreba da se nekog napadne, onda je sve dopušteno – kaže Višnjić. - Hrvatskoj policiji i organima koji se o takvim stvarima brinu priča je poznata dobrih 20 godina – dodaje Višnjić, koji se sjeća kada su njega i njegove suseljane u ratno vrijeme primili tadašnji predsjednik Sabora Stjepan Mesić i tajnik Tomislav Karamarko. - Mesić je rekao da zna da mi iz Dubrava održavamo nekakvu vezu s onima u Plaškom, pa bismo ‘trebali djelovati na njih da budu normalniji’. Mi smo pokunjeno slušali, uplašeni time što nam govori i to kazuje u kojoj mjeri se za takve stvari već tada znalo – kaže Višnjić. Čedomir  Višnjić je, pod pseudonimom Avram Gnjatić, napisao Dnevnik koji je  Srpsko kulturno društvo  “Prosvjeta”  iz Zagreba objavilo 2009. godine. U proslovu Dnevnika,  dostupnog na internetskoj stranici ‘Krajinaforce – glas krajišnika u egzilu’, piše: “O ovom dijelu Hrvatske naseljene Srbima se malo govorilo i malo se zna. Ne treba biti velik poznavalac taktike i vojne doktrine, pa ustvrditi da je tu Hrvatska bila najtanja i najranjivija.  O (ne)brizi za to područje može vidjeti i sva kasnija taktika JNA, dogovori i prepuštanje terena. Bar ja nisam čuo da je tamo izvedena jedan poštena diverzija, na tom području gdje je Hrvatska najuža. Dubrave, Dreznica, Moravice, Gomirje …su naoružani, najviše zahvaljujći njihovom zemljaku pukovniku Nikoli Rajnoviću.”

Čedomir Višnjić (prvi s desna) tzv. Krajinu je napustio jer nije bilo hladnog piva

Evo što zabilježio za vrijeme boravku u okupiranom Slunju: “Sjećam se svog posjeta Slunju te ratne godine. Sjećam se sveopćeg siromaštva i napuštenosti, jakog osjećaja privremenog boravka u tom ratnom logoru, sjećam se mog zemljaka koji ujutro izlazi na cestu vidjeti je li koja žena iz okolnih sela donijela koje jaje na prodaju da djeci spremi nešto za doručak. Sjećam se obilatih porcija janjetine iz krčme u Rastokama koju smo jeli u društvu s brojnim ‘unproforovcima’, obilatim jer se sve moralo brzo pojesti, struje nije bilo. Usjekao mi se duboko najteži detalj izleta: školske bilježnice djeteta izbjegle hrvatske porodice u sobi u kojoj sam spavao, u stanu kojeg je moj rođak dobio na korištenje. Stan je bio u zgradi na ulasku u varoš sa strane ‘poligona’. Sjećam se kasnijeg posjeta Veljunu i Vojniću. U Vojniću smo otišli u robnu kuću. U kafiću na njenom vrhu brat me htio počastiti pićem. Bilo je samo mlakog ‘Knjaza’, ni ovaj put nije bilo struje. Tada sam ozbiljno razmišljao, kud? Vratio sam se. I Dubravci su me tako savjetovali, iako je do kraja još bilo daleko.Trebalo je nešto prelomiti i tako preživjeti. Vremena nacionalne romantike su na kraju druge ratne godine defintivno bila iza nas.” Kad se pročitaju dnevnički zapisi Avrama Gnjatiča, odnosno Čedomira Višnjića, kad se zna što je sve napisao i izgovorio o hrvatskoj dražavi od 1990. do danas, kad se analizira njegov rad u Ministarstvu kulture, ponavljam u ranijem tekstu napisan stav na ovu temu: Čedomir Višnjić je obični licemjer, lažov i prevarant koji čini štetu Srbima u Hrvatskoj i hrvatskoj državi. Njegovo imenovanje za pomoćnika ministra kulture bilo je skandalozno, a članstvo u Upravnom vijeće Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata izvan svake pameti. Marko Marković Izvorni članak možete pogledati OVDJE