Obilježavanje vojne operacije VIHOR – prosinac 1991.

Klub veterana Domovinskog rata 102. br. HV – NOVI ZAGREB povodom 22. godišnjice vojne operacije VIHOR (12./13. prosinca 1991.), a u spomen na naše poginule suborce, hrvatske vitezove kojih više nema među nama, poziva Vas na obilježavanje ove godišnjice. Sveta Misa zadušnica za sve poginule i preminule pripadnike 102. br. HV – Novi Zagreb služit će se u petak, 13. prosinca 2013. u 18.30 sati u župnoj crkvi Svetog Križa u Sigetu – Novi Zagreb. U subotu, 14. prosinca 2013. položit ćemo cvijeće i zapaliti svijeće u Spomen gaju 102. brigade u selu Šišinec (na rijeci Kupi - općina Lekenik). I ove godine obilježiti ćemo ovaj dan zajedno sa obiteljima poginulih i Udrugom ratnih veterana 2. gardijske brigade "GROMOVI“. Obilježavanje započinje u 11.00 sati u župnoj crkvi sv. Marte u Šišincu. Služit će se sveta Misa zadušnica za poginule branitelje u ovoj akciji. Svetu Misu predvodit će don Milenko Majić, vojni kapelan vojne kapelanije Svetoga Ilije Proroka iz Petrinje. U 11.30 sati položit će se vijenci i zapaliti svijeće na spomeniku u Spomen gaju 102. brigade. Po završetku svečanog dijela programa, a uz pomoć Mjesnog odbora Šišinec i Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade „GROMOVI“ održat će se kratko druženje obitelji i suboraca poginulih branitelja u prostorijama doma MO Šišinec. O vojnoj operacije  VIHOR – prosinac 1991. vihor-2 Operacija VIHOR bila je jedna od prvih napadnih operacija Hrvatske vojske, a sigurno je bila jedna od najsloženijih tijekom cijelog Domovinskog rata. Nažalost operacija je nakon dva dana borbi završila neuspjehom. Nadređenu, zapovjednu ulogu u operaciji VIHOR imalo je Zapovjedništvo Operativne grupe za Sisak i Baniju. Zadaća i ciljevi operacije VIHOR bile su nasilan prijelaz rijeke Kupe nizvodno od Pokupskog do ušća rijeke Gline u rijeku Kupu, proboj neprijateljske crte na potezu s. Slana – Glinska Poljana, te prodor glavnim snagama prema s. Slatina, s. Taborište, s. Viduševac, s. Dvorišće, s. Hađer, s. Graberje. Napadna djelovanja su se trebala ostvariti na prostoru duljine oko 20-ak km, a dubina napada je do 10-ak km. Presijecanjem glavne komunikacije Petrinja – Glina došlo bi do rasijecanja neprijateljskih snaga i stvorili bi se uvjeti za oslobađanje gradova Petrinje i Gline. U mnogome bi oslabile neprijateljske snage na Baniji i Kordunu i oko velikih gradova kao što su Sisak i Karlovac.  Ovi vojni uspjesi bi nakon pada Vukovara povratili moral Hrvatskoj vojsci duž cijele bojišnice. U operaciji VIHOR je sudjelovalo sedam brigada, četiri bojne, dvije policijske i četiri postrojbe za borbenu i tehničku podršku. Od toga su za nasilan prijelaz rijeke Kupe, predviđene 10. br. TO, 102. br.HV, Glinski bataljun i jedinica ATJ Sisak. Predviđeno je sudjelovanje 15 tenkova, 7 borbenih vozila, 2 skele na vlastiti pogon, dva plivajuća transportera i 26 čamaca s vanbrodskim motorima. Planirana su četiri desantna mjesta prijelaza i dva skelska mjesta prijelaza. Za sredstva prijelaza rijeke Kupe i rukovanje tehnikom zadužena je 36. inženjerijsko-pontonirska bojna. Prema zapovijedi Zapovjedništva OGSB, zamisao operacije VIHOR je bila snažnim i neočekivanim udarima izviđačko-diverzantskih grupa i snažnom vatrenom pripremom  nanijeti neprijatelju što veće gubitke na izabranim pravcima, a zatim izvršiti prodor glavnim snagama (oklopno-mehaniziranim i pješačkim postrojbama 10. br. TO i 102. br. HV nasilno prijeći rijeku Kupu u području Pokupskog i Šišinca). Snage 2. bojne 2. „A“ brigade, sa bojnom 144. br. HV u pravcu Glinska Poljana. Važno je napomenuti da je bojišnica rijekom Glinom podijeljena u dva fizički odvojena dijela. Tek osvajanjem mosta na ušću rijeke Gline u rijeku Kupu bojišnica postaje jedna cjelina. Sve postrojbe, koje su bile angažirane u operaciji VIHOR, bile su već razmještene u zoni budućih napadnih borbenih djelovanja. Te postrojbe su ranije mobilizirane i imale su većih ili manjih borbeni iskustava, što obrambenih, što napadnih.  Izuzetak je bila 102. br. koja je dobila jednu od najtežih i najzahtjevnijih zadaća u operaciji VIHOR. 102. brigada HV – Novi Zagreb je mobilizirana 1. prosinca 1991. Nakon kratke i osnovne vojne obuke i popune MTS-om 102. brigada se po zapovjedi OZ Zagreb podređuje OG za Sisak i Baniju, te se  upućuje u noći sa 6. na 7. prosinca 1991. prema Sisku. Zona razmještaja Brigade je jugoistočno od Siska od Galdova do sela Čigoč, u zoni razmještaja dugoj oko 30-ak km.  Brigada ne preuzima borbene aktivnosti, već nastavlja sa osnovnom vojnom obukom, te sudjeluje na vojnoj vježbi forsiranja rijeke Odre. Pisanu zapovijed za napad, zbog izuzetnih mjera tajnosti, zapovjednik 102. br. HV dobio je tek navečer 11. prosinca 1991. oko 22. sata. Početak napada i prijelaz rijeke Kupe zakazan je za 05.00 sati 12. prosinca 1991. Zbog kratkoće vremena i nemogućnosti izrade brigadne zapovijedi, zapovjednici bojni dobili su usmenu zapovijed. Brigadi je ostalo samo 7 sati za prebacivanje kompletne Brigade iz područja razmještaja u 60-ak km udaljeno područje borbenog djelovanja. Ova zadaća se zbog nedostatka i loših motornih vozila odvijala sa nizom poteškoća. 1. bojna 102. br. HV dolazi u očekivano područje s. Orleković oko 03.00 sata 12. prosinca 1991. Tijekom noći 11. na 12. prosinca 1991. preko rijeke Kupe prebacuje se IDG grupa Glinskog bataljuna i ATJ Sisak u području s. Gračenica Šišinečka  i  s. Stankovac. Ovdje čekaju dolazak i prihvat 1. bojne 102. br. HV. Oko 04.00 sata spremni su motorni čamci za prijelaz rijeke Kupe u  području Gajdekova i s. Šišinca. Tijekom ranog jutra osposobljena je u s. Šišinec motorni skelski prijelaz. 10. br. TO (kasnije preimenovana u 153. br. HV) odbija prijeći u području Gajdekova rijeku Kupu. Dijelovi 1. bojna 102. br. HV forsiranom noćnom hodnjom (oko 7 km) dolaze do čamaca na rijeci Kupi u s. Šišinac i oko 04.30 sati 12. prosinca počinju nasilan prijelaz rijeke Kupe ne znajući da je 10. br. TO odbila prijeći rijeku Kupu i da nemaju desnog susjeda.  Oko 08.00 sati neprijatelj započinje minobacačku vatru po s. Šišinec, ali to nije imalo nekog većeg utjecaja. Do 09.00 sati 1. bojna 102. br. HV zauzela je s. Stankovac, odbacila je zaostale neprijateljske snage, započela zauzimati obrambene položaje i očekivala je daljnje naredbe od svog brigadnog zapovjedništva. Od 10.00 sati do 13.00 sati Kupu u Šišincu prelazi 8 tenkova i dva oklopna transportera. Tenkovi i dio pješaštva kreću prema s. Solina Mala, ali su u zaseoku Babići zaustavljeni djelovanjem neprijateljskih tenkova, te se bez gubitaka i oštećenja vraćaju u s. Stankovac. Iako su ubačene ID grupe i 1. bojna 102. br. HV u potpunosti izvršile zadatak i razbile neprijatelja (oko 60 izbačenih iz borbe), tijekom dana 10. br. TO odbila je sve zapovijedi i niti jedna njezina postrojba nije prešla rijeku Kupu. Suočen sa ovakvim neplaniranim razvojem događaja zapovjednik OGSB osobno dolazi u s. Stankovce i usmenom zapovjedi korigira zadaće 102. br. HV. Zadaću osiguranja desnog boka preuzima 2. bojna 102. br. HV. Naređuje da 1. bojna  i 3. bojna 102. br. HV nastave sa napadnim akcijama na svojim pravcima. Oko 16. sati 2. bojna 102. br. HV zauzima s. Gračenicu Šišinečku. Tijekom dana 3. bojna 102. br. HV zauzela je borbeni raspored u s. Vratečko i s. Slana, međutim nije prešla most na rijeci Glini, jer snage 2. bojne 2.“A“ br. GROMOVI nisu uspjeli savladati jeki otpor neprijatelja na svom smjeru djelovanja. Sve naše snage na tom području trpjele su jaku neprijateljsku minobacačku i topničku vatru po svojim položajima. Iz tog razloga nije izvršena zadaća na tom pravcu i nije došlo do stapanja bojišnice u jednu cjelinu. Iz nepoznatih razloga tijekom predvečerja snage ATJ i ID grupe napuštaju s. Stankovac, a tijekom noći se u s. Šišinec povlači dio tehnika i ljudstva 36. inžinjersko-pontonjerskog bataljuna. Vidjevši ovo povlačenje naših snaga, povlači se u s. Šišinec i dio ljudstva 2. bojne 102. br. HV. Na mjestu prijelaza rijeke Kupe ostalo je samo šest desantnih čamaca. Noć sa 12. na 13. prosinca 1991. bila je izuzetno hladna (oko – 19°C), ljudstvo je boravilo na otvorenom ili u razrušenim objektima. Da ne bi bili otkriveni položaji, nije se ložila vatra. Promrzlo i žedno ljudstvo 1. bojne 102. br. HV i tenkovske posade dočekale su u s. Stankovac jutro. Neprijateljske snage iskoristile su noć i iz područja Gline dovele svježe snage u područje s. G. Taborište i s. Gračenice. U jutarnjim satima oko 07.00 sati započeli su jaku minobacačku i topničku vatru po području s. Gračenic Šišinečka, s. Stankovac, s. Šišnac i s. Brkiševina. Naše topništvo nije adekvatno odgovorilo vatrom, što je neprijatelj iskoristio za pješački napad na području s. Gračenica Šišinečka. Jedna tenkovska posada odlazi u pomoć našem pješaštvu s. Gračenica Šišinečka, ali pada u neprijateljsku zasjedu, gdje su zvjerski ubijena četiri člana tenkovske posade. Počinju se širiti lažne informacija, a počine djelovati i panika, te se pripadnici 1. bojne i oklopništvo počinju povlačiti prema mjestu skelskog prijelaza u s. Šišinec. Na skelskom mjestu nema motorne skele za prijelaz tehnike i oklopništva, niti plivajućih transportera, već samo pet desantna čamaca, što je bilo premalo da se na drugu stranu kupe prebaci sve ljudstvo 1. bojne 102. br. HV. Paniku je povećavalo konstantno granatiranje, djelovanje VBR-a i vatra iz streljačkog naoružanja. Pripadnici oklopništva uspjeli su uništiti preostale tenkove i oklopnjake, kako ne bi pali u ruke neprijatelja. Izgubljeno je također nekoliko čamaca, vozila i preko 90 komada pješačkog naoružanja. Svi ovi nemili događaji i nekontrolirana panika na desnoj obali Kupe, dovela je do toga da se je oko 80 ljudi odlučilo za plivanje rijeke Kupe na – 15°C. Desetorica pripadnika su proglašeni nestalim, a kasnijih mjeseci su pronađeni mrtvi. Posljednji nestali sudionik operacije VIHOR identificiranje je pomoću DNK analize nakon 18. godina. Sahranjen je 30. lipnja 2009. godine na mjesnom groblju u Botincu. Tijekom poslijepodneva i noći na 14. prosinca veći dio pripadnika 1. i 2. bojne povlači se prema Letovaniću i Zagrebu. Pripadnici 3. bojne cijeli dan 13. prosinca i dalje trpe minobacačku i topničku vatru u s. Vratečko. Po zapovjedi se 3. bojna izvlači preko rijeke Kupe i odlazi prema Zagrebu. Tog nesretnog petka, 13. prosinca 1991. godine, poginula su trinaestorica naših suboraca, a trideset i dva suborca su ranjena. Bez obzira što se nameću mnoga pitanja sama od sebe, ne tražimo odgovore na njih. Ovim tekstom želimo podsjetiti na žrtvu poginulih branitelja, njihovih obitelji te na preživjele  branitelje Domovinskog rata koji su sudjelovali u operaciji VIHOR. Klub VDR 102. br. HV – Novi Zagreb; S.M. Izvornu vijest možete pogledati ovdje