Vijesti Najčitanije
Obilježena 23. obljetnica stradavanja hrvatskih vojnika na Vran planini (1995. – 2018.)
Planinarsko društvo “Orlova stina” Tomislavgrad organiziralo je pohod do spomen obilježja na Prokosu (područje Vran planine), gdje su prije 23 godinu uslijed snježne mećave kao pratnja generalu Hrvatske vojske Janku Bobetku stradala petorica pripadnika HV i HVO-a.
Kao i ranijih godina pješice se kretalo od lipskoga groblja do desetak kilometara udaljenoga mjesta stradanja na Prokosu, gdje su položeni vijenci i upaljene svijeće za stradale hrvatske branitelje.
Uz obitelji i suborce stradalih iz ATJ Lučko iz Zagreba, predstavnike općine Tomislavgrad, općine Posušje i Vlade Hercegbosanske županije, udruga proisteklih iz Domovinskoga rata ovih dviju općina komemoraciji su nazočili i general Stanko Sopta, nekadašnji ministar obrane HR HB Vladimir Šoljić, brojni mještani i gosti iz drugih krajeva, među kojima i članovi HPD Rama, HPD Mosor, HPD Malačka iz Kaštela, HPD Jelinak iz Trilja, HPD Pločno iz Posušja, Black Dragon kluba iz Velike Gorice, Biciklističkoga kluba Livno koji su biciklima stigli na ovo mjesto stradanja, kao i članovi AK Puls iz Tomislavgrada koji su cijelu dionicu i ove godine istrčali.
Molitvu za stradale i ove je godine izrekao tomislavgradski gvardijan fra Sretan Ćurčić.
Nakon polaganja vijenaca, paljenja svijeća, molitve za stradale vojnike, govora generala Sopte, sudionici uspona uputili su se na Omrčenicu gdje je upriličen ručak i druženje.
Govor generala zbora Stanka Sopte
Poštovani prijatelji! Tog 30. ožujka 1995. godine planina je Vran na svojim padinama okrenutim Tomislavgradu, na proplanku zvanom Prokos, pokazala svoje surovo lice. Kraj ožujka, kad je proljeće zagazilo pupovima biljaka i pjevom ptica i trebalo pričati o novom životu, iznenada se stvorila snježna oluja i zamela je kolonu generala Janka Bobetka s pratnjom. Temperatura je živu spustila na -18 stupnjeva Celzijusa. Vjetar brzine 120 km/h napravio je strašnu mećavu. Kolona nije mogla dalje, zaustavila se i čekala pomoć 36 sati koju joj nitko nije pružio. U ovom ratu toliko naših prijatelja žrtvovaše svoje živote za život svog naroda i sve su one osobite, sve su one nenadoknadive, svakoj smo se dužni pokloniti, i svake se s tugom i ponosom sjećamo, jer su bile junačke i pune ljubavi. Jasno danas recimo, dali su živote obavljajući odgovorno svoju dužnost!, a u današnje vrijeme, gdje je odgovornost, gdje je zadaća, što činimo danas? U toj mećavi, štiteći svog ratnog zapovjednika, što im bijaše zadaća, živote dadoše: Ivica Begić (1962., Posušje), VP HVO Mladen Jakovljević (1968., Novska), ATJ-Lučko Robert Krizmanić (1970., Ljubljana) ), ATJ-Lučko Krešo Supina (1970., Zagreb), VP HV Davor Zbiljski (1968., Zagreb) ), ATJ-Lučko Zamrznuo se sustav grijanja u vozilu, te je u njega ulazio ugljen monoksid na kojeg ljuska osjetila ne reagiraju, i on bijaše njihov tihi ubojica, koji ih uguši. Sjećajući se te obljetnice, želimo im zahvaliti za njihovu žrtvu. Na mjestu gdje su dali svoje živote spomen je znak s njihovim imenima. Sjeća se zima koje polako padaju na ovaj događaj, snjegova i magla koje nam ga neće oteti iz duše. I danas, na obljetnicu želimo im odati počast. Sjetiti se njihove žrtve, izraziti sućut i zahvalnost njihovim obiteljima. Umro je i zapovjednik Bobetko. Mnogi su njihovi suborci još živi i ovaj događaj, ova žrtva je u našim srcima. Neka dragi Bog njihovu žrtvu pretvori u naše dobro, u dobro našem narodu i našoj zemlji. Počivali u miru Božjem. Neka im je laka zemlja planine Vrana na kojoj su za svoju Hrvatsku dali svoj život. Kamenjar.com
